U regiji koju nazivaju skrivenim blagom Italije pronašli smo vilu čije uređenje očarava skladom starog i novog
Među ostvarenjima koja se ističu promišljenim odnosom između konzervatorske obnove i suvremenog arhitektonsko-interijerskog izraza jest i Villa Manodori. Smještena u krajoliku emilijanskih brežuljaka, regije koje često nazivaju skrivenim blagom Italije, vila predstavlja primjer revitalizacije u kojoj je naglasak stavljen na očuvanje ambijentalne autentičnosti i identiteta prostora.
Današnja arhitektonska forma Ville Manodori rezultat je višeslojnih građevinskih intervencija koje su se odvijale između 17. i 19. stoljeća. Sama vila datira oko 1670. godine, dok je njezin sadašnji izgled definiran opsežnom obnovom tijekom 19. stoljeća, kada objekt poprima karakter reprezentativne ladanjske rezidencije aristokratskog tipa.
Upravo ta slojevita povijesna geneza, od ranorenesansnih temelja preko baroknih i historicističkih transformacija do suvremene konzervatorske obnove, čini Villu Manodori iznimno vrijednim primjerom arhitektonske i kulturne baštine sjeverne Italije.
Kratka povijest imanja Roncolo 1888
Nakon godina propadanja i zapuštenosti, Villa Manodori i prateći objekti početkom 21. stoljeća bili su u izrazito lošem stanju, dok je perivoj postupno prerastao u nekontrolirani prirodni krajolik. Prekretnica nastupa 2015. godine dolaskom obitelji Prestia, koja pokreće sveobuhvatnu revitalizaciju imanja s ciljem očuvanja njegove povijesne i krajobrazne vrijednosti.
Obnova kompleska danas poznatog pod imenom Relasi Roncolo 1888 je započela revitalizacijom vinarske proizvodnje, nakon čega je razvijen koncept luksuznog Wine & Balsamic Relais kompleksa. Restauracijom povijesnih objekata Dimora Ancini i Acetaia, otvorenih za goste 2020. godine, uspostavljen je suvremeni hospitality koncept temeljen na spoju autentične arhitekture, prirodnih materijala i suzdržanog luksuza, uz potpuno poštivanje izvornih povijesnih karakteristika kompleksa.
Očuvanje zidnih oslika
Temeljna odrednica projekta izvedenog od strane DC | EF studija bila je provedba konzervatorsko-restauratorskih zahvata s naglašenim principom minimalne intervencije i maksimalnog očuvanja izvorne prostorne organizacije. Restauratorski radovi fokusirali su se prvenstveno na zidne i stropne oslikane površine koje definiraju reprezentativni karakter interijera.
Freske, kao ključni nositelji umjetničke i ambijentalne vrijednosti prostora, podvrgnute su pažljivim konzervatorskim postupcima čišćenja, stabilizacije pigmenta i reintegracije oštećenih dijelova. Intervencijama je vraćen izvorni kromatski intenzitet i vizualna čitljivost oslika, čime je ponovno uspostavljena njihova estetska i povijesna vrijednost.
Jedan od najznačajnijih aspekata restauracije bila je analiza izvorne kolorističke strukture interijera. Konzervatorskim istraživanjima otkrivene su izvorne nijanse drvenih stropnih konstrukcija, koje su tijekom vremena bile prekrivene naknadnim slojevima premaza. Studija postojećeg kolorita poslužila je kao temelj za odabir završnih materijala, tekstura i tonova suvremene opreme. Time je postignuta vizualna i materijalna koherentnost između povijesne strukture i novih intervencija.
Hramonizacija novog i postojećeg
Projekt karakterizira poštivanje postojeće prostorne matrice vile. Organizacija prizemlja i prvoga kata zadržana je u najvećoj mogućoj mjeri, čime je očuvana izvorna logika komunikacija i reprezentativnih prostorija. Na prvom katu oblikovane su dvije suite jedinice, integrirane unutar povijesnog rastera bez narušavanja izvornih proporcija prostora.
Za razliku od konzervativnijeg pristupa nižim etažama, drugi kat reinterpretiran je suvremenijim arhitektonskim jezikom kako bi se omogućilo formiranje dodatne četiri gostinjske sobe. Unatoč novoj funkcionalnoj organizaciji, projektantski pristup ostao je dosljedan osnovnoj ideji harmonizacije novog i postojećeg.
Balansiranje povijesnih elemenata i suvremenog dizajna
Interijeri Ville Manodori oblikovani su kroz pažljivo balansiranje restauriranih povijesnih elemenata i suvremenog dizajna. Namještaj je većinom projektiran po mjeri, čime je omogućena precizna integracija u postojeće arhitektonske okvire. Uz njih, korišteni su i selektirani komadi suvremenog dizajna te ikonična rasvjetna tijela koja prostoru daju dodatnu prostornu i estetsku slojevitost.
Projekt uspješno objedinjuje zaštitu kulturne baštine, suvremene potrebe korisnika i visoke standarde interijerskog oblikovanja, pritom zadržavajući autentičnost te identitet povijesnog objekta.
Foto: Simone Furiosi, Roncolo 1888
