Ured ne mora biti mjesto na koje dolazimo samo zato što tamo moramo raditi. Uostalom, nakon nekoliko godina rada od kuće, jedno od zanimljivijih pitanja suvremenog uredskog dizajna postalo je – što prostor može ponuditi zaposlenicima zbog čega će se u njega poželjeti vratiti? U rubrici 9 to 5: Uredi s pričom zato rado istražujemo prostore koji nadilaze čistu funkcionalnost i vlastitim karakterom govore nešto o ljudima koji ih koriste. Ovaj ured u Zagrebu jedan je od takvih primjera.
Smješten u unaprijed definiranom okviru poslovnog tornja, na prvi pogled nije imao mnogo prostora za velike arhitektonske geste. No ono što je moglo djelovati kao ograničenje pokazalo se kao prilika. Postpandemijska svakodnevica i otvoren pristup investitora omogućili su da se klasičan ured preispita iz temelja. Ako zaposlenike treba ponovno privući u ured, tada on mora biti više od niza radnih stolova.
Promišljen zagrebački ured
Prostor je zato organiziran oko različitih načina rada i boravka. Open-office radna mjesta izmjenjuju se sa zatvorenim uredima, dok se dio površine svjesno prepušta neformalnim zonama za odmor, razgovor i spontani susret. Kuhinja je proširena i smještena u jedan od najatraktivnijih dijelova ureda, gdje više nalikuje zajedničkom dnevnom boravku nego klasičnoj servisnoj prostoriji. Između ureda pojavljuju se niske, voluminozne fotelje koje stvaraju male otoke za predah.
Ni radni scenariji nisu prepušteni slučaju. Open-office zona završava okruglim stolom sa zavjesom, predviđenim za timske razgovore, dok kiosk s dvjema kabinama omogućuje privatne telefonske pozive i individualne razgovore. U središtu prostora polica-pregrada ima dvostruku ulogu: služi kao mjesto za uredskog vrtlara, ali istodobno zaklanja pogled prema hodniku.
Akustika je pritom postala jedan od glavnih protagonista interijera. Zakrivljena jezgra nebodera obložena je akustičnim pločama u zelenkastim nijansama, čime tehnički zahtjev postaje snažan oblikovni element. Sličnu ulogu ima i rasvjeta. Prolazne zone, naglašene downlight rasvjetom i tamnijim tonovima, dobivaju gotovo hotelsku atmosferu, dok se karakter pojedinih funkcionalnih zona mijenja ovisno o njihovoj namjeni.
Posebnu priču ispisuju staklene stijene na kojima se pojavljuju nazivi prostorija inspirirani takozvanim „untranslatables“ – teško prevodivim riječima iz različitih jezika. Danski Arbejdsglæde označava zadovoljstvo koje proizlazi iz dobrog rada, grčki Meraki unošenje dijela sebe u ono što radimo, a hebrejski Firgun iskrenu radost zbog tuđeg uspjeha. Tu je i hrvatsko O tom – po tom, pomalo ironičan izraz za odgađanje nečega za kasnije.
Upravo ti pojmovi daju uredu ono što se ne može dobiti samo dobrim rasporedom stolova i kvalitetnim materijalima, vlastiti narativ. Hodanje oko središnje jezgre tako postaje malo putovanje kroz ideje o radu, kreativnosti, zajedništvu i odnosima. Ured pritom ne pokušava sakriti svoju funkciju. Naprotiv, pretvara je u iskustvo i pokazuje da dobro radno mjesto može biti nešto drugačije od onoga na što smo inače navikli.
