Knjižnica je srce ovog stana, a svaki detalj
inspiriran je estetikom Art Decoa

Madrid posljednjih godina postaje jedno od najzanimljivijih europskih središta suvremene stambene arhitekture. Brojni povijesni stanovi prolaze kroz pažljivo promišljene rekonstrukcije koje čuvaju karakter zgrada, ali ih prilagođavaju načinu života današnjice. Upravo takav primjer dolazi iz centra španjolske prijestolnice, gdje je lokalni ured De la Villa Studio transformirao klasičan gradski stan u profinjeni interijer inspiriran estetikom Art Decoa. Projekt nazvan Valverde rezultat je vrlo osobnog pristupa dizajnu, nastalog oko interesa vlasnika za književnost, umjetnost i arhitektonsku baštinu, a svaki prostor oblikovan je kao dio jedinstvene prostorne cjeline.

De la Villa Studio posljednjih se godina profilirao upravo kroz rekonstrukcije povijesnih stanova u središtu Madrida. Njihova filozofija temelji se na radu s prirodnim materijalima, poštovanju načina na koji oni stare te stvaranju interijera koji ostavljaju snažan emocionalni dojam. Umjesto univerzalnih rješenja, svaki projekt razvijaju iz karaktera prostora i osobnosti njegovih korisnika, što je posebno vidljivo u ovom stanu.

Art Deco interpretiran suvremenim arhitektonskim jezikom

Vlasnik stana ekonomist je i strastveni kolekcionar knjiga, ali i veliki ljubitelj Art Decoa. Upravo je taj povijesni stil poslužio kao polazišna ideja cijelog projekta. No arhitekti nisu pokušali rekonstruirati interijer iz prošlog stoljeća. Umjesto toga, preuzeli su njegove osnovne principe poput geometrije, ritma, simetrije i bogatstva materijala te ih interpretirali suvremenim arhitektonskim jezikom.

Najviše se to vidi u podovima koji se izmjenjuju između prirodnog kamena i drva. Geometrijski uzorci izvedeni u kamenu Crema Denia, Nero Marquina i Guatemala Green stvaraju dinamične kompozicije koje definiraju pojedine zone stana, dok hrastovi podovi donose toplinu u intimnije dijelove doma. Ovakvo zoniranje ne ovisi o pregradnim zidovima, nego o promjeni materijala, čime se prostor doživljava kao kontinuirana cjelina.

Visoki stropovi dodatno naglašavaju reprezentativnost prostora, dok niz uokvirenih otvora i flutiranih stupova uvodi ritam koji podsjeća na klasičnu arhitekturu, ali bez osjećaja monumentalnosti. Granice između prostorija jasno su definirane, no pogled uvijek putuje dalje, stvarajući osjećaj protočnosti i prostorne dubine.

Knjižnica je zamišljena kao najvažnija prostorija doma

Dok se u mnogim suvremenim interijerima središte doma nalazi oko kuhinjskog otoka, ovdje tu ulogu preuzima knjižnica. Projektirana kako bi smjestila vlasnikovu opsežnu zbirku knjiga, ona istodobno funkcionira kao blagovaonica, mjesto za druženje i prostor za mirno čitanje.

Posebnu atmosferu stvara strop obložen patiniranim zrcalom. Refleksijom povećava broj vizualnih linija, umnaža police s knjigama i pojačava prirodno svjetlo koje u prostor dolazi kroz balkone i dva unutarnja dvorišta. Time knjižnica dobiva gotovo scenografski karakter, bez osjećaja pretjerane raskoši.

Namještaj je u ovoj prostoriji većinom projektirao sam studio. Stol od dimljenog brončanog stakla prati niz hrastovih stolaca presvučenih gazelinom kožom, dok je kutak za čitanje upotpunjen legendarnom Eames Lounge foteljom. Kombinacija autorskih elemenata i dizajnerskih klasika prostoru daje osobnost, bez potrebe za velikim brojem komada.

Prirodni kamen u ulozi glavnog dekorativnog elementa

Projekt Valverde pokazuje koliko kamen može biti više od funkcionalne obloge. U gotovo svakoj prostoriji koristi se drugačija kombinacija prirodnih vrsta kamena, pri čemu svaki materijal dobiva vlastitu ulogu.

U dnevnom boravku pažnju privlači kamin izveden u kamenu Crema Denia, dok se isti materijal nastavlja na kuhinjski otok nepravilnog poligonalnog oblika i radnu oblogu. U kupaonicama se pojavljuju kontrasti između svijetlog Crema Denia kamena, tamnog Nero Marquine i zelenog Guatemala Greena, stvarajući gotovo grafičke kompozicije koje podsjećaju na podove luksuznih europskih palača iz prve polovice dvadesetog stoljeća.

Zanimljivo je da arhitekti kamen koriste i za oblikovanje pojedinih komada namještaja. Umivaonici su projektirani posebno za ovaj interijer, a jedan od njih oblikovan je sa zaobljenom prednjom plohom koja dodatno naglašava mekoću prostora.

Paleta materijala koja stari dostojanstveno

Jedna od glavnih karakteristika rada studija De la Villa jest uvjerenje da interijer treba izgledati jednako dobro i desetljećima nakon završetka projekta. Zato su gotovo svi odabrani materijali prirodni i razvijaju vlastitu patinu.

Hrast, kamen, bronca, lan i koža pojavljuju se kroz cijeli stan u različitim kombinacijama. Bronca je prisutna na kuhinjskim frontama, slavinama, okvirima ogledala i detaljima rasvjete, dok drvene površine imaju završnu obradu koja naglašava teksturu umjesto da je skriva. Takva paleta djeluje smireno, ali izuzetno bogato zahvaljujući slojevitosti tekstura.

Spavaća soba nastavlja istu logiku. Klizna vrata izrađena su od prirodnog hrasta s geometrijskim uzorkom inspiriranim Art Decom, garderobni ormari presvučeni su lanom, a uzglavlje kreveta također je izvedeno po nacrtima studija. Riječ je o prostoru koji odiše mirnoćom, bez potrebe za naglašenim dekorativnim elementima.

Umjetnička djela su ravnopravan dio arhitektonske kompozicije

Interijer je od početka zamišljen kao prostor u kojem će umjetnička djela biti ravnopravan dio arhitektonske kompozicije. Zidove ispunjavaju radovi suvremenih umjetnika poput Jordija Alcaraza, Marije Yelletisch, Sunea Christiansena, Sabine Finkenauer, Brune Olléa i Violete Maye, većinom iz kolekcije galerije Alzueta.

Namještaj pritom dolazi iz različitih razdoblja i autorskih potpisa. Vintage Camaleonda sofa Marija Bellinija za B&B Italia susreće se s foteljama Patricije Urquiole, komadima Cassine, Vitre, Flosa i Gubija. Dio namještaja je pak projektiran posebno za ovaj stan. Takva kombinacija poznatih dizajnerskih klasika i unikatnih elemenata pridonosi dojmu da je interijer nastajao postupno, kroz vrijeme, a ne kao katalogski postavljena scena.

Projekt Valverde pokazuje kako suvremena adaptacija povijesnog stana može izbjeći dvije krajnosti koje često obilježavaju ovakve rekonstrukcije. S jedne strane nije riječ o muzejskoj rekonstrukciji prošlosti, a s druge nema ni pokušaja potpunog brisanja identiteta prostora. Arhitektura, materijali, umjetnost i namještaj ovdje djeluju kao jedinstven sustav u kojem svaki detalj ima svoju funkciju. Rezultat je dom koji jednako uvjerljivo govori o povijesti zgrade, osobnosti vlasnika i suvremenom načinu stanovanja.

Foto: Germán Saiz