Dizajn interijera danas nadilazi estetiku. On postaje alat za oblikovanje svakodnevice, raspoloženja i kvalitete života. U vremenu ubrzanog ritma i stalnih podražaja, potreba za prostorima koji smiruju, balansiraju i vraćaju fokus na bitno snažnija je nego ikad. Upravo se u toj ravnoteži između funkcionalnosti, emocije i identiteta rađa prepoznatljiv stil koji ne prati trendove, već dosljedno gradi vlastiti dizajnerski potpis.
Takav pristup njeguje Matea Rajčić, arhitektica i osnivačica Kreartiva Studija, čiji projekti spajaju arhitektonsku logiku, osjetilnost materijala i snažan osjećaj za detalj. Njezin rad karakterizira minimalizam – pročišćen, ali nipošto hladan; jednostavan, ali duboko promišljen. Upravo takav potpis stoji iza uređenja minimalističkog stana koji nam je zapeo za oko i našao se na našoj listi Interijer mjeseca. Stan u kojem se estetika suptilno isprepliće s osobnošću korisnika, a svaki detalj ima svoju svrhu, težinu i tišinu.
Kreartiva Studio
Matea Rajčić arhitektica je po struci s izraženim fokusom na oblikovanje interijera. U svom radu spaja arhitektonsku logiku promišljanja interijera s osjećajem za detalj, materijal i atmosferu, stvarajući cjelovite i funkcionalne prostore. Interijer je za nju, kaže nam, oduvijek bio mjesto gdje se arhitektura susreće s ljudskim iskustvom, emocijom i svakodnevicom.
Kreartiva Studio nastao je 2021. godine, u doba korone, kada je sve nekako stajalo na mjestu, a njezina želja za stvaranjem i projektiranjem nije mirovala. Odlučila je iskoračiti iz zone komfora i osnovati studio u koji bi pretočila sve svoje misli i ideje vezane za prostor, stečeno znanje i iskustvo, ali i ljubav prema arhitekturi i umjetnosti, materijalu i detalju. Možda me ponajviše od svega, vodio taj – detalj – kojeg sam uvijek zapažala, posebice u okviru interijera. Primjećivala sam izostanak istih u izvedbama, nedorečene interijere, koji kao da su stvoreni i zamrznuti onoga trenutka kad se formirao glavni projekt, te otada nisu oživjeli. Interijer vidi kao produžetak arhitekture, gdje unutarnji prostor nije odvojen od arhitektonskog koncepta, već njegov prirodni nastavak – logičan, funkcionalni i vizualni. Kada su arhitektura i interijer osmišljeni i oblikovani u jedinstvenom konceptu, prostor dobiva identitet, karakter i dubinu te postaje cjelina u kojoj čovjek doživljava prostor na svim razinama.
Koja je vaša vizija uređenja interijera?
Svakom interijeru pristupam individualno, te je svaki projekt jedinstvena priča za sebe. Nijedna persona nije ista, pa tako ne bi trebao biti niti interijer. Nastojim stvoriti prostor koji će biti refleksija pojedinca te biti njegovo uporište u kojem se može isključiti iz svijeta i povezati sa samim sobom, što je danas iznimno važno. Kada interijer u kojem živimo to omogućuje i podržava našu dobrobit, govorimo o interijeru koji smiruje, filtrira podražaje i potiče prisutnost. Tada prostor prestaje biti samo funkcionalan ili vizualno primamljiv, on postaje prostor koji njeguje našu svakodnevnu ravnotežu i osjećaj ugode, on postaje iskustvo samo po sebi. Upravo to je moja vodilja.
Recite nam nešto više o stanu.
Riječ je o četverosobnom stanu projektiranom za jednu meni vrlo dragu i interesantnu dvočlanu obitelj, unutar manje stambene zgrade u novogradnji. Projekt uređenja interijera stana počeo je u kasnijoj fazi gradnje, kad je tlocrtni raspored već bio poprilično definiran te je kao takav minimalno izmijenjen. Studio je bio zadužen za projekt interijera od početka do kraja, odnosno od koncepta i idejnog projekta do izvedbe posljednjeg detalja.
Gdje se stan nalazi i od koliko cjelina se sastoji?
Stan zauzima čitavu etažu stambene zgrade te uživa trostranu orijentaciju. Sastoji se od otvorenog dnevnog prostora (kuhinja, blagovaonica i boravak), hodnika, master spavaće sobe s kupaonicom, dodatne 2 spavaće sobe povezane zajedničkom kupaonicom, gostinjskog wc-a i zasebnog spremišta. Nalazi se izvan samog središta grada, u mirnom zagrebačkom naselju.
Koliko vremena je bilo potrebno za realizaciju i finalizaciju projekta?
Projekt je započeo 2023. godine, a polako (ali sigurno) se razvijao do 2024. godine, kada je započela postepena izvedba u fazama. U trenutku prvih razgovora o interijeru, izvodili su se pregradni zidovi na razini zgrade, pa su se ostvarile manje izmjene. Nama arhitektima je tlocrtni raspored broj 1, ono ”prvo i osnovno”, ispitano kroz bezbroj varijanti istih, ali u ovom stanu je srećom raspored vrlo dobro osmišljen i riješen.
Završetkom idejnog projekta izabrane su podne i zidne obloge, koje su vrlo lijepo dale obris prostoru. Paralelno se radilo na razradi radioničkih nacrta svih stavki po mjeri, kojih je u ovom projektu bilo zaista puno. S jedne strane to znači zasukane rukave i veliki broj neprospavane noći, no s druge strane doprinosi visokoj personalizaciji i razradi do najsitnijeg detalja. Projekt je većinski finaliziran krajem 2025. godine, no još jedna soba čeka izvedbu. U pitanju je soba s 2 različita scenarija: soba kao ekstenzija dnevnog boravka i kao soba za goste. Nadam se kako ćemo i nju uskoro imati priliku vidjeti, u punom sjaju.
Odakle inspiracija i ideja?
Ideja je bila stvoriti prostor koji spaja čistoću minimalizma s udobnošću i emocionalnom toplinom prostora, pružajući izraženi osjećaj ugode i mira, bez vizualnog šuma i bespotrebnog ‘zatrpavanja’ osjetila, gdje je fokus na odsustvu suvišnog, ali prisutnosti svega onoga što podržava ‘well-being’ korisnika. Naglasak je na jednostavnosti oblikovanja, pročišćenom prostoru koji ‘diše’, praznini koja je promišljena, a ne hladna, toplini materijala i njegovoj iskrenosti, teksturama koje pozivaju na dodir, prirodnom svjetlu, slojevitoj umjetnoj rasvjeti te osjećaju povezanosti između prostorija kao zajedničkom nazivniku svemu navedenom.
Potreba za ovakvim tipom interijera prirodna je reakcija na dinamični životni ritam klijentice te na prirodu njenog posla. Iskustva brojnih poslovnih, ali i privatnih putovanja svijetom, oblikovala su njezin senzibilitet prema prostoru, materijalu i detalju. Interijer je stoga zamišljen kao prostor koji kao da bez napora spaja jednostavnost i suptilnu sofisticiranost, ali i kao smiren, topao odraz njezine osobne širine, vedrine i senzibiliteta. Čime dolazimo do zaključka: interijer stana treba biti upravo to – refleksija onoga tko ga koristi i za koga je osmišljen te podrška njegovog načina življenja.
Koji je koncept uređenja stana?
Nekakav obris koncepta stvorio se već pri inicijalnom razgovoru s klijenticom, a sve što je ona priželjkivala vodilo me prema postavkama toplog minimalizma. Radi se o osvježavajućem odmaku od hladne strogosti koja se često povezuje s tradicionalnim minimalizmom. Filozofija je to dizajna koja pronalazi sklad u ravnoteži između jednostavnosti i udobnosti. Mogli bismo reći da je topli minimalizam evoluirani oblik općepoznatog minimalizma, nastao kao reakcija potrebe današnjeg vremena i društva gdje je ‘manje’ i dalje ‘više’, ali s nešto drugačijom reinterpretacijom. Ovdje je ‘manje’ promišljeno do točke ravnoteže – dovoljno da prostor diše, ali da u njemu i dalje ostane trag dodira i prisutnost čovjeka, ukratko da je toplina naš sustanar.
Naglasak je na korištenju prirodnih materijala, suptilnih tekstura i zemljane palete boja kako bi se u prostor unio osjećaj smirenosti i sklada. Tako je prostor s karakteristikama toplog minimalizma prostor koji poziva na predah i disanje, mir i prisutnost, a gradi se u slojevima.
Koje ste materijale i boje koristili i zašto?
Pored otvorenog tlocrtnog plana, svjetlo ima jednu od glavnih uloga, bilo da je riječ o prirodnoj svjetlosti, koja ulazi neometano, filtrirano kroz teksturu zavjesa/sjenila te daje onu meku i svjetlosno uravnoteženu atmosferu bez jakih kontrasta. Ili s druge strane umjetnoj rasvjeti koja je topla, difuzna, slojevita i često skulpturalna. Materijali koji oplemenjuju prostor su prirodni, taktilni i pri tome iskreni. Drvo kao apsolutni nositelj priče, kamen toplog podtona, prozračni lan i tekstil općenito, prigušeniji metal i suptilna keramika, a odabrane boje zemljane i suzdržane. U ovom projektu, dominira chevron hrastov parket kroz podnu oblogu te furnir hrasta, silver travertin kamen te porculanske velikoformatne ploče kroz namještaj na off-white pozadini.
Tekstura dominira nad bojom, čime se stvaraju površine koje pozivaju na dodir. ‘Više’ bi se dakle moglo referirati i na ponešto veći broj različitih tekstura i materijala kojih se klasični minimalizam pribojavao. ‘Manje’ se pak može referirati i na manji broj komada namještaja, no svaki komad mora imati snažnu prisutnost i svrhu. Rezultat je prostor s manje stvari, ali više karaktera, čiji novi predznak postaju toplina i osobnost, a ne hladnoća i sterilnost.
Koje biste detalje posebno istaknuli i zašto?
Detalji su suptilni, ali snažni u svom izrazu te imaju svoj smisao i težinu, bilo da se radi o detalju na frontama, spoju dva različita materijala, ručki, stolnoj lampi, dekorativnom elementu poput vaze ili knjige – predmetu koji reflektira osobnost korisnika, bez narušavanja skladne cjeline i vizualnog zagušivanja. Istaknula bih nekoliko posebnih detalja.
- Profilacije na regalu i komodi u dnevnom boravku, koje su istim rukopisom izvedene na kamenoj bazi u donjoj zoni te drvenom elementu u gornjoj. Time se snažno naglašava vertikala, u cjelini i detalju elementa. Spretna izvedba ovog detalja iznimno me veseli.
- Prepušten pult na kuhinjskom poluotoku, izveden u istom materijalu kao i ostatak radne i backsplash ploče. To je iziskivalo nešto kompleksnije tehničke detalje i pripremu budući da se radi o vrlo finom završnom detalju kuhinje.
- Skriveni coffee corner iza dvostrukih džepnih vrata, s policama od porculanske ploče i pozadinskim silver travertinom. Budući da ih moji klijenti često žele, a meni je izazov svaki put osmisliti unikatno rješenje, nerijetki su i rado viđeni u projektima Kreartiva Studija.
- Sitne profilirane pločice od pravog kamena travertina, koje su korištene u gostinjskom wc-u. Ploha zida je na taj način maksimalno dinamizirana, a posebno je aktivirana ambijentalnom zidnom i stropnom rasvjetom. Manja prostorija poput ove, koja se svakodnevno koristi, uvijek može biti prilika za ponešto odvažniju i hrabriju priču.
- I naravno, izbor rasvjete. Stropne, zidne ili stolne lampe uvijek doprinose posebnom doživljaju prostora.
Po čemu se ovaj objekt posebno ističe?
Postoje prostori čija se atmosfera i ideja mogu jasno prenijeti i kroz sam kadar. Atmosfera ovog stana upravo je takva i zaista ju možeš osjetiti kroz svjetlo koje se zadržava na materijalima, taktilnost koju gotovo možeš opipati, kroz smirenost i ugodu koju prostor prenosi bez suviše riječi i opisa. Ovo je prostor koji odiše udobnošću, ravnotežom i ljepotom svjesnog življenja. Mišljenja sam da prostor kao takav može (i mora) doprinijeti boljoj kvaliteti života jer nas podržava, potiče i osvještava.
Što Vam je bilo najbitnije u realizaciji?
Da sve ispadne kako je zamišljeno, a vjerujte mi – to je ponekad i najteže. Naizgled jednostavni i čisti detalji najčešće zahtijevaju najviše pozornosti. Zato je potrebno vrijeme, tj. da projekt ”prespava” te da se na vrijeme razrade pojedinosti i predvide potencijalne poteškoće. I naravno, potreban je stručan, spretan i iskusan izvođač koji će naše zamisli prevesti u djelo.
Foto: Dino Šaruga
