Kako spojiti staro i novo? Ovaj je stan pravi primjer pametne transformacije koja nije lišena identiteta
U kontekstu rimske četvrti Quartiere delle Vittorie ovaj projekt renovacije artikulira interijer kao slojeviti prostor u kojem se konstruktivna logika, povijesni fragmenti i suvremeni intervencijski jezik preklapaju bez hijerarhijske dominacije. Riječ je o promišljenoj operaciji rekontekstualizacije, a ne restauracije, gdje se postojeće stanje ne konzervira pasivno, već aktivno reinterpretira. Proveden je od strane studija Fiume Architecture.
Zgrada iz 1920-ih nosi obilježja prijelaznog konstruktivnog razdoblja, kombinaciju nosivih zidova i ranog armiranobetonskog sustava s gredama i stupovima, tada inovativnog pristupa gradnji. Upravo je ta konstrukcija postala jedan od ključnih elemenata projekta – umjesto skrivanja, arhitekt ju izlaže, pretvarajući statiku u estetiku. Vidljive grede i stupovi, pa čak i instalacijske cijevi, integrirani su kao ravnopravni sudionici prostora.
Kombinacija obnovljenih i novih elemenata
Smanjenje kvadrature sa 180 na 140 četvornih metara nije značilo kompromis, već priliku za redefiniciju prostora. Ključna intervencija bila je premještanje kuhinje i kupaonice prema centralnom i sjevernom dijelu tlocrta. Ova promjena zahtijevala je spuštene stropove, koji su iskorišteni ne samo za integraciju instalacija, već i kao alat za oblikovanje atmosfere. Različite visine stropova i precizno pozicionirani svjetlosni rezovi stvaraju slojevitu percepciju prostora, naglašavajući kretanje i funkcionalne zone.
Jedan od najzanimljivijih aspekata projekta jest kombinacija obnovljenih i novih elemenata. Povijesne cementne pločice vraćene su u interijer, stvarajući taktilni podsjetnik na prošlost, dok se parket uvodi kao kontrast, topao, linearan i suvremen. Taj odnos nije slučajan, već pažljivo orkestriran kako bi stvorio ritam kroz prostor. Dodatno, originalni vitraji ponovno su integrirani, dok je novi vitraj dizajniran kao suvremena interpretacija povijesnog jezika. Upravo u tim detaljima projekt pokazuje svoju suptilnost i dubinu.
Kurirani prostor
Ulazni prostor definiran je rastegnutom translucentnom tkaninom koja filtrira svjetlo, stvarajući efekt lampiona kao uvod u interijer koji briše granicu između scenografije i svakodnevice. Taj osjećaj teatralnosti dodatno je naglašen baršunastom crnom zavjesom koja odvaja kuhinju od dnevnog boravka, evocirajući kazališni zastor.
Zidovi su namjerno ostavljeni neutralni kao galerijski prostor koji omogućuje vlasnici da kroz umjetnine, namještaj i predmete iz vlastitog života personalizira interijer. U tom smislu, stan funkcionira kao kurirani prostor u kojem svaki element ima značenje.
Prostor kao produžetak identiteta
Iako snažno oslonjen na povijest i estetiku, projekt ne zanemaruje suvremene standarde. Ugrađeni su visokoučinkoviti prozori sa zvučnom izolacijom te potpuno integrirani sustavi grijanja, hlađenja i ventilacije. Sve instalacije diskretno su uklopljene bez narušavanja čistoće prostora.
Kroz strategije izlaganja strukture, materijalne stratifikacije i kontrolirane interpolacije novih elemenata, stan postaje kompleksan sustav značenja. U konačnici, riječ je o projektu koji pokazuje kako arhitektura jest medij između memorije i suvremenosti, oblikujući prostor koji nije samo mjesto stanovanja, već produžetak identiteta.
Dodajmo i kako se ovaj projekt našao u konkurenciji za BIG SEE nagradu, a pobjednike iz naše zemlje donosimo na linku.
Foto: eller studio, Francesco Marano, Fiume Architecture
