Ružičasta kuhinja, prostorne iluzije i dijagonalna geometrija. Sve to povezuje interijer stana u Torinu
Projekt Mazzini di Ringhiera s potpisom studija PlaC predstavlja promišljenu i slojevitu rekonstrukciju stana od 90 kvadrata smještenog u povijesnoj jezgri Torina, unutar karakteristične urbane strukture oblikovane intenzivnim razvojem krajem 19. stoljeća. Projekt se nalazi u tipologiji poznatoj kao casa di ringhiera, tradicionalnom modelu stanovanja organiziranom oko zajedničkog linearnog balkona koji je imao važnu društvenu i prostornu ulogu u svakodnevnom životu stanara. Intervencija suvremenim arhitektonskim jezikom reinterpretira upravo taj element, vraćajući mu aktivnu ulogu unutar organizacije doma.
Jedan od ključnih trenutaka projekta bilo je otkrivanje i restauracija izvorne svodne konstrukcije. Uklanjanjem naknadno izvedenih spuštenih stropova od trske i žbuke otvorena je autentična struktura prostora, čime je dnevni boravak dobio novu prostornu dimenziju i izraženiji osjećaj visine. Obnova povijesnih elemenata nije tretirana kao puka konzervatorska gesta, već kao alat za redefiniranje atmosfere i identiteta interijera.
Arhitektura perceptivne fluidnosti
Posebno zanimljiv prostorni akcent predstavlja kuhinja smještena unutar uvučene dijagonalne niše. Projektirana kao kompaktan monomaterijalni volumen, kuhinja djeluje poput isklesanog elementa izdvojenog iz mase prostora. Njezin intenzivniji koloristički tretman u neočekivanoj ružičastoj boji stvara kontrast neutralnim tonovima ostatka interijera, naglašavajući njezinu funkcionalnu i vizualnu autonomiju.
Dijagonalne geometrije koje se pojavljuju u kuhinji i gostinjskom toaletu dodatno destabiliziraju očekivanu ortogonalnu organizaciju stana. Takvi zahvati stvaraju osjećaj dinamike i vizualnog produljenja perspektive, zbog čega prostor djeluje manje statično i prostorno složenije.
Nova organizacija stana temelji se na uspostavljanju više unutarnjih ruta kretanja koje omogućuju fluidno povezivanje prostorija uz zadržavanje različitih razina privatnosti. Tako interijer postaje dinamičan sustav međusobno povezanih ambijenata, u kojem granice između funkcija ostaju fleksibilne i otvorene interpretaciji korisnika.
Boja koja nije samo dekorativno sredstvo
Važnu ulogu u projektu ima linearna biblioteka duga gotovo deset metara, zamišljena kao arhitektonski element koji integrira više funkcija: spremišni sustav, prostornu pregradu između dnevnog boravka i radnog prostora te vizualni organizator interijera. Sličan princip primijenjen je i u ulaznoj zoni, gdje klizni paneli stvaraju suptilan filter između javnog i privatnog dijela stana, istovremeno skrivajući garderobni prostor.
Već na prvi pogled jasno je kako korištenje boje u ovom projektu nije dekorativno, već ona postaje prostorno i funkcionalno sredstvo. U glavnoj kupaonici obloga od keramičkih pločica stvara trodimenzionalnu mrežu koja definira geometriju prostora i dodatno naglašava walk-in tuš zonu. U gostinjskom toaletu spomenuta dijagonalna geometrija omogućuje maksimalno iskorištavanje postojećeg volumena, dok kontinuirana obrada poda i zidova vizualno spušta težište prostora i povećava dojam širine i svjetline.
Suvremene potrebe stanovanja
Materijali i boje dodatno sudjeluju u oblikovanju percepcije. Kontinuirana obrada poda i zidova u manjim prostorijama vizualno smanjuje prekide među plohama, dok refleksija svjetlosti na glatkim površinama povećava osjećaj širine. U kupaonici modularni raster sitnih pločica stvara gotovo grafičku dubinu prostora, pojačavajući osjećaj trodimenzionalnosti.
Projekt Mazzini di Ringhiera stoga uspješno balansira između očuvanja povijesnog identiteta i suvremenih potreba stanovanja. Kroz precizne prostorne intervencije, promišljenu upotrebu boje i reinterpretaciju tradicionalnih elemenata, stan postaje primjer suvremene adaptacije koja poštuje prošlost, ali istovremeno stvara potpuno novu kvalitetu života.
Foto: Specchistudio
