Na mjestu stare kuće u BiH nastao je obiteljski dom koji suptilno podsjeća na privatnu wellness oazu
Nije nepoznato da smo veliki ljubitelji upečatljivih interijera. Budući da svakodnevno jurimo kroz obaveze, dom sve češće postaje mjesto povratka sebi. Prostor u kojem tražimo ravnotežu, mir i tišinu. Upravo zato neprestano tragamo za inspiracijom: bilo da je riječ o pažljivo uređenom kutku, komadu namještaja koji nosi karakter ili suptilnom detalju koji prostoru daje dušu. U toj potrazi nerijetko naiđemo na projekte koji nadilaze estetiku i ulaze u sferu osobnog, gotovo meditativnog doživljaja stanovanja.
Ovoga puta na stranici SuperProstor.hr za oko nam je zapela obiteljska kuća koja u svojoj srži nosi upravo takvu kvalitetu. Vizija doma za bračni par često je vrlo jednostavna – funkcionalnost, udobnost i ponešto estetike. No, ova kuća, u Bosni i Hercegovini, čiju arhitekturu potpisuje Pero Ćeškić, a interijer Studio Imperativ, u svoj svojoj jednostavnosti odaje dojam gotovo ritualnog prostora, nalik wellness oazi u kojoj se arhitektura i emocija stapaju u jedinstveno iskustvo.
Obiteljski dom na mjestu stare kuće
Smještena na mjestu stare kuće u kojoj je vlasnik odrastao, nova obiteljska kuća već u samom polazištu nosi snažnu narativnu komponentu. Graditi novo na temeljima osobne povijesti uvijek je izazov. Kako očuvati duh mjesta, a istovremeno stvoriti suvremeni prostor koji odgovara današnjem načinu života? Upravo je taj balans postao temeljni motiv projekta.
Arhitektica je interijer razvijala oslanjajući se na jasno definiran arhitektonski koncept autora same kuće, pa se tako već pri prvom ulasku u prostor nazirao smjer u kojem će se priča razvijati. Dramatično zavinuti hodnik i kontinuirani zid koji prati cijelu kuću postali su okosnica prostora. Taj zid je svojevrsna linija pripovijedanja koja povezuje eksterijer i interijer, prošlost i sadašnjost. Proteže se od ulaza na parcelu, kroz samu kuću, sve do njezina završetka, stvarajući osjećaj kontinuiteta i smirenog kretanja kroz prostor.
Osjećaj kontinuiteta i povezanosti
Obložen lokalnim kamenom, zid dobiva dodatni simbolički smisao. Kamen, kao materijal koji je oduvijek prisutan u tradicionalnoj arhitekturi regije, ovdje je reinterpretiran na suvremen način. Njegova tekstura i taktilnost unose osjećaj stabilnosti i trajnosti, dok njegova primjena u različitim dijelovima interijera stvara suptilnu poveznicu među prostorijama.
Drvo kao centralni motiv
Drugi ključni materijal u ovom projektu je drvo, no njegova upotreba nadilazi puku funkcionalnost ili estetiku. Naime, na parceli je nekada rastao stari orah, koji je uklonjen kako bi se napravilo mjesta za novu kuću. Umjesto da taj gubitak ostane tek fusnota u procesu gradnje, arhitektica ga je pretvorila u centralni motiv interijera. Drvo tog istog oraha iskorišteno je za izradu pojedinih komada namještaja, kao što su noge stolića u dnevnom boravku i zidne obloge vinoteke.
Time je postignut iznimno snažan simbolički spoj starog i novog. Kuća, osim što je izgrađena na mjestu stare, ona je doslovno prožeta njezinim fragmentima, uspomenama koje su materijalizirane i utkane u svakodnevni život. Taj pristup daje prostoru emocionalnu dubinu koja se ne može postići isključivo dizajnom.
Promišljeni detalji
Zanimljivo je da su investitori, unatoč bliskom odnosu s arhitekticom, imali vrlo malo konkretnih zahtjeva. Jedan od rijetkih bio je izbjegavanje parketa, što je otvorilo pitanje kako postići toplinu u prostoru koji je, zbog svoje veličine – površine preko 300 m2 i materijala, lako mogao djelovati hladno ili čak muzejski. Rješenje je pronađeno u neutralnoj keramici koja suptilno imitira kamen.
Takav izbor poda pokazao se izuzetno promišljenim. Ne samo da vizualno nadopunjuje kamene elemente u interijeru, već i omogućuje da drvo, kao topliji i emotivniji materijal, dođe do izražaja na drugim površinama. Rezultat je prostor koji balansira između monumentalnosti i intime, između čistoće linija i taktilne ugode.
Svjetlo koje oblikuje prostor
Upravo u toj ravnoteži leži sva ljepota ove kuće. Posebna pažnja posvećena je rasvjeti, koja je osmišljena kao višeslojni sustav. Kombinacija tehničke, indirektne i dekorativne rasvjete omogućuje transformaciju atmosfere tijekom dana, ali i prilagodbu različitim raspoloženjima i potrebama.
Svjetlo ovdje nije samo funkcionalno, ono je alat kojim se prostor oblikuje i doživljava. U večernjim satima, kada se intenzitet smanji, interijer poprima gotovo meditativnu kvalitetu. Sjene naglašavaju teksture kamena i drva, dok topli tonovi stvaraju osjećaj sigurnosti i opuštenosti.
Osjećaj spokoja
Namještaj u kući pažljivo je odabran i u velikoj mjeri izrađen po mjeri, prema nacrtima arhitektice. Naglasak na punom drvu dodatno doprinosi osjećaju autentičnosti i dugovječnosti. Svaki komad djeluje kao produžetak arhitekture, a ne kao zaseban element, čime se postiže koherentnost koja je rijetka i dragocjena.
Koloristički, prostor ostaje suzdržan, oslanjajući se na prirodne tonove kamena i drva, uz povremene naglaske u zelenoj i plavoj boji. Ti su detalji diskretni, ali učinkoviti – poput pogleda na prirodu kroz prozor ili refleksije vode u spa okruženju. Upravo ti suptilni akcenti dodatno pojačavaju dojam wellness oaze koji kuća nosi.
Zaobljene linije i pažljivo birane teksture dodatno omekšavaju prostor, razbijajući strogoću ravnih ploha i uvodeći dinamiku koja je istovremeno smirujuća. Kretanje kroz kuću postaje gotovo intuitivno, vođeno osjećajem, a ne isključivo funkcijom.
Ovaj projekt nas podsjeća da prava vrijednost prostora leži u njegovoj sposobnosti da nas umiri, prizemlji i poveže. Ne samo s prostorom, već i sa samima sobom.
Foto: Marko Mihaljević
