

Vodeći se novim valom trendova u dizajnu interijera, knjige se više ne zadržavaju samo na policama. Sad su svuda. Na gomili ispod stolića za kavu, na podu pored kreveta i u praznim kutcima gdje nalaze svoje voljeno mesto nakon što su police postigle svoje maksimalno opterećenje. Nekome je ovo pitanje promišljenog estetskog izbora, potrebe da se jednom i zauvijek oslobodimo minimalizma. Za neke je to pak pitanje komfora i topline, jer bez knjiga nema doma.
Knjižnice i povratak analognim navikama
Činjenica je da živimo u vremenu viška, od informacije koje upijamo do stvari koje posjedujemo. Minimalizam je odgovor na upravo to, kao i prirodna potreba da se rasteretimo svega što nam zaista ne služi. Ipak, kolekcionarstvo knjiga, ploča i ostalih predmeta koje predstavljaju povratak analognim navikama (i načinu života) također nudi odgovor na pitanje prezasićenja u sadašnjem svijetu. Manje nekada jest više, ali manje čega?
Filozof i pisac Umberto Eco je najveći dio inspiracije crpio iz svoje knjižnice, koja danas ima preko 50.000 izdanja i koja je sada u vlasništvu Ministarstva kulture Italije. Karl Lagerfeld je otvorio vlastitu knjižaru Libraire 7L iz razloga što više nije fizički imao gdje držati svoja izdanja. Hannah Arendt je radila u sobi gdje su knjige kreirale jednu vrstu ograde oko nje, ograđujući radni prostor od poda do plafona. Japanska riječ tsundoko djelomično objašnjava ovu potrebu za skupljanjem knjiga u prostoru. Bez obzira na japanski često minimalistički pristup životu, tsundoku označava prekomjernu kupovinu knjiga radi osjećaja da ćemo u svojoj blizini uvijek imati nešto što će nam jednog dana donijeti uživanje, utjehu ili znanje.
Svoju kolekciju knjiga sam počela skupljati neplanirano. U knjižare me prvo vodila majka kao malu i time stvorila naviku koja je postala gotovo sveti ritual u tjednom rasporedu. Dok mi nered i gomilanje u interijeru inače izazivaju nervozu, knjige i magazini su ostali izostavljeni iz tog pravila. Kupim barem dva primjerka na svakom putovanju, barem jedan za svaki odlazak u knjižaru. S obzirom na to da su mi raštrkane po dnevnoj sobi, spavaćoj sobi i kuhinji, svjesna sam koliko ovo otežava održavanje prostora. Skuplja prašinu, bezbroj puta sam se spotakla o neku gomilu koja leži na podu ili morala investirati u još jednu policu. Ipak, sudeći po najsvježijim trendovima, moja krajnje nepraktična navika je sada postala visoko estetizirani detalj u interijeru.
Kako smo došli do toga da je nešto tako sveprisutno kao što su knjige postalo suvremeni trend u interijeru?
U moru beskrajnih novina, ovo je period kad se vraćamo na staro i provjereno. Jednostavna slip haljina po uzoru na Carolyn Bessette-Kennedy, pažljivo kurirana plejlista koja dolazi puštanjem ploče na gramofonu umjesto kuckanja na Spotifyu i messy chic interijeri koji se rađaju gomilanjem onih predmeta koje najviše volimo (u ovom slučaju, knjiga). Ovo su stvari koje nikad ne izlaze iz stila, baš zato što se ne mogu kopirati. Priče o praćenju izmišljenih pravila i vječno promjenljivih trendova se stavljaju po strani u zamjenu za to da se otkrije nešto više o tome tko se zapravo krije iza površine. U ovom slučaju, iza bezbroj papirnatih naslova na polici.
*Članak je preuzet s portala Journal.rs.
Foto / Instagram: @catherine_castillon, @camillecharriere, @jeannedamas





