Između arhitekture i scenografije: Pred vama je promišljena obnova stana s izraženim identitetom
Stan površine oko 130 četvornih metara smješten je u četvrti Conca D’Oro u Rimu, u kontekstu gusto izgrađenog stambenog tkiva nastalog u razdoblju poslijeratne modernizacije. Objekt je dio stambene zgrade iz šezdesetih godina, koja i danas nosi snažan duh tog vremena, od fasade od opeke do karakterističnih betonskih stupova i velikih nadstrešnica koje daju ritam cijeloj građevini.
Umjesto klasične renovacije, arhitektonski studio 02A projekt Casa VDS je zamislio kao dijalog s postojećim prostorom, gotovo kao čitanje jedne stare partiture u kojoj se dodaju novi tonovi. Osnovna prostorna logika stana ostaje prepoznatljiva, ali se otvara kroz nove vizure i neočekivane odnose između prostorija.
Vizualna podjela određena koloritom
Jedan od ključnih poteza je presijecanje glavne osi stana ortogonalnim zahvatom, čime nastaje novi, dinamičan prostorni čvor. Dva dijamantna otvora postaju mali arhitektonski akcenti, a njihova crvena ostakljenja unose snažan koloristički moment koji povezuje različite dijelove stana i stvara zanimljive vizualne proboje.
Originalni materijali nisu skriveni, nego su naglašeni. Postojeći pod od terrazza i sokl od tamnog mramora postaju polazna točka cijele palete interijera. Na toj neutralnoj, smirenoj podlozi razvija se dnevni prostor u tonovima svijetlo plave i puderasto sive, koji daju osjećaj lakoće i kontinuiteta.
Primjerice, strop u dnevnom boravku tretiran je kao dekorativni element, odnosno fina gipsana mreža koja prostoru daje ritam i teksturu, ali i ublažava njegovu fragmentiranost. Djeluje kao prostorni instrument koji povećava gustoću percepcije i stabilizira dojam fragmentiranog volumena, pretvarajući nepravilnost u kompozicijsku kvalitetu.
Stan kao arhitektonsko igralište
Na kraju dnevne zone, prostor se ne završava klasično zidom, nego se meko zatvara tekstilnim zastorom. Taj zastor funkcionira gotovo kao scenografski element u stanu, lagana granica između svakodnevice i intimnijeg, kontroliranog svijeta zvuka i atmosfere. Iza njega se otkriva akustično obloženi fond, zamišljen kao pozadina za hi-fi sustav i glazbene trenutke vlasnika, koji je u istom pronašao hobi. Ovaj tehnološko-kulturni dio integriran je kao dio arhitektonske kompozicije i osobnog identiteta korisnika.
Sanitarni prostori igraju dvije različite uloge. Gostinjska kupaonica i vešeraj imaju toplu, gotovo filmsku atmosferu: terrazzo pod, mesingani detalji i zemljani tonovi stvaraju osjećaj ugode i nostalgije, s jasnim referencama na estetiku šezdesetih. Druga kupaonica ide u suprotnom smjeru, minimalistička, čista i gotovo hladna. Jasne linije, svijetli tonovi i precizni detalji stvaraju osjećaj reda i smirenosti.
Reinterpretacija kroz scenografski pristup
Stan se može opisati kao pažljivo komponirana prostorna sekvenca u kojoj se postojeća arhitektura šezdesetih reinterpretira kroz suvremeni, scenografski pristup interijeru. Projekt uspostavlja jasnu ravnotežu između očuvane materijalnosti i novih intervencija koje reorganiziraju percepciju prostora kroz ritam, vizualne osi i kontrolirane prostorne prizore.
Ključni elementi, poput dijamantnih otvora s crvenim ostakljenjem, djeluju kao prostorni akcenti i vizualni filteri između različitih zona, pojačavajući osjećaj dubine i kontinuiteta. Dnevni prostor definiran je neutralnom, hladnom paletom koja naglašava arhitektonsku čistoću, dok se topliji, intimniji segmenti javljaju u servisnim i pomoćnim prostorima, stvarajući jasnu hijerarhiju atmosfere unutar stana.
Cjelokupni projekt karakterizira precizno upravljanje kontrastima, između starog i novog, otvorenog i zatvorenog, hladnog i toplog pri čemu stan ne djeluje dinamična prostorna kompozicija u kojoj se atmosfera mijenja kroz kretanje i percepciju korisnika.
Foto: Paolo Fusco
