Skrenete lijevo s ceste koja vas vodi od Rijeke prema Puli, tamo negdje nakon Barbana, vozite se cestama koje podsjećaju na Italiju, uz povjetarac u kosi, dođete do malog istarskog autohtonog sela koje nazivaju Puntera, mahnete jednom noniću, pa drugom, zaobiđete traktor i mačku na cesti, pa skrenete lijevo i onda desno, gdje započinje neasfaltirani put, a on vas potom vodi do jednog od najljepših pogleda u Istri. Ondje, između tišine i mira smjestila se očaravajuća Villa neobičnog imena.
Villa Štefanija, osim što je mini hotel na jednom od najljepših mjesta u Hrvatskoj, ujedno je i priča o jednoj ustrajnoj, hrabroj i snažnoj ženi – inspiracija svima nama koji smo ikada posjetili to prekrasno mjesto ili nas ono tek očekuje. Najvjerojatnije će vas ta žena dočekati kad god stignete u Villu jer, kako ona kaže ‘posljednja ide spavati i prva se budi’ uz taj pogled koji doslovno oduzima dah.
Duška je doista jedna osebujna i emotivna žena koja cijelu Villu drži na okupu. Kao mala djevojčica, iz Pule je znala bježati roditeljima i autobusom doći do Puntere, gdje joj je živjela baka, te ovdje provoditi najljepše dane svog djetinjstva. Kako su godine prolazile, život ju je odveo na fakultet u Sloveniju gdje je živjela, radila i studirala u Ljubljani. Međutim, ona je i dalje znala ‘bježati’ iz užurbane Ljubljane kako bi vikende provela na osamljenoj Punteri koja joj je predstavljala svojevrsnu mirnu luku i sigurnost.
U jednom trenutku, vraćajući se prema Sloveniji i vozeći se u automobilu, shvatila je kako bi voljela da Puntera postane njen život i mjesto u koje neće više morati ‘bježati’ nego kojem će se uvijek iznova vraćati jer će to biti njen dom. Potaknuta pričom o jednom boutique hotelu u Puli koji se tada otvorio, ideje o mini hotelu/villi su se same nizale. Lokaciju je već imala, mir i tišinu također – ali to je bio samo početak.
Godine koje su slijedile bile su teške, izazovne i naporne za jednu mladu ženu koja se vratila iz Slovenije u malo selo na istoku Istre i odlučila ondje sagraditi villu. Od projekta, do realizacije, uređenja interijera, eksterijera, pregovora i nadgledanja izvođača – sve je radila sama. Priča je to o jednom životnom putu prepunom izazova i jednoj još jačoj ženi koja je živi dokaz svima nama kako je doista sve moguće. Uslijedile su godine kada nije znala hoće li moći vratiti kredite banci, hoće li cijela ta priča na kraju imati sretan završetak, hoće li uspjeti u svom naumu i hoće li moći svoje lude želje pretvoriti u stvarnost. Ali svo to vrijeme, njena je baka bila uz nju, onako kako samo bake znaju, brinula se o njoj i naravno uvijek pitala jesu li radnici jeli i treba li im pripremiti neku hranu.
“Štefanija je bila jedna divna ‘nona’ ogromnog srca”, priča nam Duška, “i jako mi je drago što je doživjela da vidi sve ovo što sam izgradila i napravila sama, od temelja, u jednom malom selu povrh Raškog zaljeva. Bila je ponosna, gledajući kako se Villa Štefanija stvara, a meni je to puno značilo, jer ponekad nisam znala na koji način vratiti silnu ljubav koju mi je ona pružala. Nema je s nama već nekoliko godina i nedostaje mi, ali znam da je sada isto ovdje, među ovim zidovima, da me gleda, da je tu i, kad mi je teško, znam da samo trebam pomisliti na nju i da će sve biti u redu.”
Sobe u ovom šarmantnom hotelu u kojem se zaista osjećate kao doma također nose neobične nazive. Imena su to prijateljica bake Štefanije, nonica iz Puntere gdje su Duška i njena baka išle mijesiti tijesto, brinuti se o životinjama i slično, pa tako noćiti možete u sobi Ulika, Fuma, Luca, Foška ili Roža. Dva apartmana koja su također dio mini hotela svoje su nazive dobili po našim autohtonim vinima – Teran i Malvazija.
“Villa Štefanija ima sve predispozicije da bude otvorena i da radi cijele zime, jer i sami znate da su kod turizma najteže zapravo one duge duge zime kada se ništa ne događa i kada vrijeme kao da stoji. Mi ovdje nudimo saune, masaže, gastronomiju, vikend pakete i vjerujem da bi se poslovanje uspjelo održati i tijekom hladnijih mjeseci – uz malo truda, potpore i podrške općine, turističke zajednice pa i uvođenja avionskih letova zimi prema Istri. No, zasad je i ova Villa okrenuta sezoni i ljetu. Međutim, nekakav plan za budućnost mi je okušati se u stvaranju i vođenju boutique staračkog doma – za otprilike petnaest štićenika koji bi ovdje na Punteri mogli obrađivati zemlju, brinuti se o životinjama, saditi cvijeće i družiti se. Također, voljela bih pred i post sezonu iskoristiti za promociju Ville kao wedding destinacije – gdje bi mladenci imali zapravo sve na jednom mjestu. Na raspolaganju nam je i crkvica u Punteri – unikatna stara crkva bogate povijesti, smještaj, vrhunska gastronomska ponuda uz dobro vino i hranu i, naravno, besprijekoran pogled na zaljev kao savršena kulisa za fotografije koje oduzimaju dah”, otkriva Duška.
Rad u Villi Duška zaista ne smatra poslom. Njoj je to ‘doma’ i ona to ‘doma’, zajedno sa svojim partnerom Igorom koji radi u kuhinji i sinom Rokom koji pomaže u svemu, nesebično poklanja svima koji stupe na ovo brdo pozitivnih emocija, mira i tišine.
Ukoliko je i vama potreban bijeg od užurbane svakodnevice, pronalazak sebe na mjestu na kojem se ne čuje ništa osim cvrčaka i vjetra kroz krošnje visokih stabala, posjetite ovu Villu koja nosi ime jedne predivne ‘none’, osjetite duh te ljubavi nekoga tko je cijeli život više brinuo o drugima nego o sebi, popričajte s Duškom koja skriva beskrajne emocije u sebi i voljna je sve vam to prenijeti kroz neopisiv doživljaj bijega na mjesto koje će vas oduševiti. Villa Štefanija vas očekuje raširenih ruku!
