Andrea i Saša u Rijeci su otvorili Cirkus Protokol, multidisciplinarni prostor za druženja. Razgovarali smo
Rijeka je nedavno dobila prostor koji se ne pokušava svesti na jednu jasnu funkciju jer je od početka zamišljen kao živi organizam. Cirkus Protokol je mjesto u kojem se prirodno isprepliću dizajn, umjetnost, gastronomija i druženje. Riječ je o prostoru od 130 m² koji funkcionira kao dnevni svijet otvoren posjetiteljima, svojevrsni showroom u kojem se svaki predmet može koristiti i kupiti, ali i kao venue u kojem se održavaju intimne večere, degustacije i kurirani događaji.
Smješten u stanu starije zgrade, Protokol djeluje kao produžetak privatnog prostora, ali istovremeno i kao pažljivo oblikovan ambijent koji se dijeli s gostima, pa već pri ulasku ostavlja dojam da ulazite u nečiji osobni svijet koji je istovremeno promišljen i spontan, topao i slojevit, dovoljno intiman da se u njemu osjećate opušteno, ali i dovoljno otvoren da vas stalno poziva na istraživanje.
Cirkus Protokol: Dvoje ljudi, jedan zajednički jezik
Iza projekta stoje Andrea Matić i Saša Hess, partneri koji dijele i privatni i profesionalni život, a čiji su se putevi godinama prirodno isprepletali kroz rad i suradnje. Andrea je sociologinja s iskustvom u organizaciji evenata i vjenčanja, što je u njoj razvilo snažan osjećaj za atmosferu, dinamiku među ljudima i detalje koji oblikuju iskustvo.
Saša je multidisciplinarni konceptualni umjetnik, fotograf i redatelj, te vlasnik produkcijske kuće iza koje stoji niz nagrađivanih projekata i kampanja. Njegov kreativni put uključuje i gastronomiju, dodatno oblikovanu kroz školovanje na prestižnoj francuskoj akademiji Le Cordon Bleu. Iza njega je i iskustvo pokretanja koktel bara Kolibri u Sloveniji, koji je prije desetak godina bio jedan od pionira koktel scene, a i danas slovi za jedan od najboljih.
Kroz godine su često sudjelovali u projektima onog drugog, spontano se nadopunjujući i gradeći zajednički senzibilitet. Cirkus Protokol tako nije nastao kao nagla ideja, već kao logičan nastavak njihove suradnje i želje da stvore prostor koji objedinjuje sve ono što ih definira.
Rijeka, kao grad koji su odabrali za svoj dom, nametnula se kao prirodna lokacija za ovakav projekt. Iako Saša dolazi iz Ljubljane, klima, more i ljudi bili su ono što je prevagnulo u korist Rijeke.
Nakon duge potrage za idealnim prostorom, Protokol je pronašao svoje mjesto na prvom katu starogradske zgrade, osmišljen tako da svojim ugođajem i konceptom podsjeća na stan — topao, intiman i autentičan.
Prostor koji funkcionira kao osobni svijet
Protokol je zamišljen kao prostor koji briše granicu između privatnog i javnog, pa ga opisuju kao produžetak svog dnevnog boravka u koji gosti dolaze bez formalnosti. Interijer je građen kroz osobnu estetiku, predmete s putovanja, dizajnerske komade i pažljivo birane vintage elemente, od kojih se dio može i kupiti, što prostoru daje dodatnu slojevitost između showrooma i živog ambijenta.
Saša potpisuje interijer i pristupa mu kao scenografiji, kao prostoru koji režira iskustvo kretanja i susreta ljudi, a njegov rad već je prepoznat i nagrađen s dvije BIG SEE Award nagrade.
Prostor Protokola od početka smo zamišljali kao osoban svijet, mjesto koje priča našu priču kroz predmete sa putovanja i estetike koju živimo. Ono što ga možda najviše definira je Michel Fromentovo “Jaje”, komad koji smo pronašli u Parizu, na vintage sajmu u Clignancourtu, gdje odlazimo svake godine kako bismo “nahranili dušu” lijepim stvarima. Tada je bilo prodano, ali kada smo završili Protokol, shvatili smo da nam upravo ono nedostaje. Nakon potrage pronašli smo ga na jugu Francuske i vratili na mjesto kojem je, očito, bilo suđeno pripadati – pričaju nam Saša i Andrea.
Posebnu atmosferu prostoru daju i rasvjetna tijela Brajak Vitberg dvojca iz Ljubljane, čije lampe stvaraju toplinu i karakter, a dodatnu emotivnu vrijednost daje činjenica da je Petra, dio tog dua, ujedno i Andreina sestrična. Ostatak namještaja dolazi iz Vermissen, za koji imaju i zastupništvo, dok rasvjetu dodatno upotpunjuju komadi Ingo Maurer. Zidove krase tapete s potpisom Stella McCartney, koje prostoru daju dodatnu slojevitost i karakter. U prostoru se nalazi i Willy Rizzo party stol iz 1970-ih, zatim Arco lampa brenda Flos, kao i crna komoda iz razdoblja brutalizma, pronađena na vintage sajmu u Bruxellesu. Posebnu sentimentalnu vrijednost ima i triptih koji je Saša radio s Nikom Zupanc za galeriju Rossana Orlandi Gallery u Milanu. U Protokolu se nalazi i mozaik, diplomski rad mlade riječke umjetnice Stelle Sumić.
“Budući da umjetnost doživljavamo kao važan dio cijelog koncepta, Protokol već sada nosi i određenu galerijsku notu. Upravo zato veseli nas ideja da u budućnosti taj aspekt dodatno razvijamo kroz suradnje s umjetnicima iz Rijeke i regije te kroz pažljivo odabrane samostalne izložbe.“
“Cirkus Protokol zamišljen je kao svojevrsni “cirkus svega” – otvorena platforma za kreativce, znatiželjnike i sve one koji traže autentično iskustvo, ali i kao intiman prostor u kojem se oni sami osjećaju ugodno, okruženi ljudima sličnih vrijednosti, ali i onima koji ih inspiriraju svojom različitošću.”
No, ono što nam je još važnije od samog prostora jest atmosfera koju stvaramo. Želimo da se ljudi kod nas osjećaju opušteno i dobrodošlo; da se mogu udobno smjestiti, uzeti knjigu u ruke, razgovarati sa svojim društvom ili se spontano povezati s nekim novim. I upravo se tu događa nešto što nas posebno veseli: ljudi se kod nas zaista upoznaju. Rukuju se, započinju razgovore, dijele priče – vraćamo se nekim osnovnim, gotovo zaboravljenim oblicima susreta, onom iskrenom “face to face” kontaktu – pričaju nam Andrea i Saša.
Između cirkusa i protokola
Andrea i Saša nam objašnjavaju kako naziv Cirkus Protokol najbolje opisuje unutarnju dinamiku projekta, jer “cirkus” predstavlja Sašin kreativni svijet koji je stalno u pokretu, pun ideja i nepredvidivih smjerova, dok “protokol” označava Andreinu sposobnost da sve te impulse pretvori u strukturu i iskustvo koje funkcionira u prostoru i vremenu. Upravo u toj dinamici između kreativnog kaosa i organizacije nastaje njihov zajednički jezik.
Ta ravnoteža jasno se vidi u događanjima, koja imaju definiranu strukturu i trajanje, ali unutar toga ostavljaju prostor za spontanost i improvizaciju. Ništa nije rigidno, ali ništa nije ni prepušteno slučaju, pa i glazba uvijek ima pažljivo odabranu ulogu u stvaranju atmosfere.
Večere koje izlaze iz okvira klasičnog doživljaja
Programi u Protokolu spajaju večere, umjetnost i druženje, a ideje za njih nastaju spontano, kroz ljude i projekte s kojima se susreću. Pričaju nam kako je važan trenutak bila suradnja s HNK Ivana pl. Zajca kroz scenografiju predstave “Magarčić i kit” s Ivankom Mazurkijević i Damirom Martinovićem Mrletom, kao i koncert “Volim žene” koji je Saša režirao. Iz tih iskustava razvila se ideja o večerama koje uključuju i izvedbeni element, u kojima sudjeluju glumci poput Denija Sankovića i Ane Marije Brdanović, uz snažnu podršku intendantice Dubravke Vrgoč, pri čemu se granica između publike i izvedbe postupno briše.
Gastronomija kao prostor susreta
Iako Protokol nije restoran, gastronomija ima ključnu ulogu jer se promatra kao medij koji povezuje ljude i gradi iskustvo. Posebno ih veseli povezivanje s vinarima koji kod njih predstavljaju svoja vina kroz vinske večere, kao i organizacija cocktail masterclassova odnosno workshopova, poput onih s mixologom iz ljubljanskog Kolibrija. Jednako tako, vole surađivati s chefovima koje i privatno iznimno cijene– ljudima kod kojih i sami rado odlaze na dobar ručak, večeru. Među njima su Bojan Gržentić iz Centotrenta, Marko Flego iz Koye, kao i Jurica Obrol iz Ganeuma i Tihomira Krkleca (Afrika), pričaju Andrea i Saša.
“U širem smislu, želja nam je da Protokol postane mjesto susreta kuhara iz regije i Europe. Zanima nas i format boravka nalik artist in residence konceptu, kao i višednevni pop-upovi koji bi imali priliku ostati dulje i razviti odnos s publikom i gradom. Upravo takvi različiti pristupi savršeno se uklapaju u filozofiju Protokola, jer se ne nudi samo večera, već cjelovito iskustvo koje izlazi iz okvira klasičnog restoranskog doživljaja.” Kod njih se brišu granice između gosta i chefa – moguće je razgovarati s njima, u open kitchen konceptu uživo pratiti kako nastaju jela, postavljati pitanja, pa čak i dobiti poneki recept, kažu nam.
“Važno nam je da večera ne bude samo konzumacija, već interakcija, razmjena i doživljaj koji uključuje sve – od okusa i mirisa do priča koje nastaju oko stola.”
“Za nas je ključno da je Cirkus Protokol otvoren prostor – mjesto gdje su svi kreativci dobrodošli.”
Stalna gastro postava Protokola
Stalnu postavu Protokola čine Saša i Matija, dvojac čija se energija i pristupi savršeno nadopunjuju. Saša unosi kreativnost, spaja vizualnu snagu s kulinarskom preciznošću i svaki tanjur promatra kao još jednu formu izraza. S druge strane, Matija je iznimno smiren i fokusiran kuhar, koji je svoje znanje gradio u vrhunskim Michelinovim kuhinjama diljem Europe. U kombinaciji, između Sašine ekspresije i Matijine smirenosti, nastaje posebna dinamika koja se jasno osjeti i na tanjuru.
Da im je jednako važna i kvaliteta namirnica govori činjenica da sva hrana dolazi iz ekološkog uzgoja, meso koje koriste je starana wangus, odnosno mješanac wagyua i angusa s OPG-a iz Cerknice u Sloveniji, gdje se životinjama pristupa s posebnom pažnjom. Povrće dolazi iz provjerenih eko uzgoja, dok je riba iz divljeg ulova, od Matijinog bliskog prijatelja s kojim često i sam odlazi u ribolov.
“Naši eventi često se spontano nadograđuju i kroz umjetničke doprinose dragih ljudi – bilo da večer glazbeno zaokruži DJ DEMIAN, odnosno Damir Martinović Mrle, da Ivanka Mazurkijević otpjeva neku svoju pjesmu ili da nam glumica Romina Tonković priredi posebnu tematsku večeru, poput japanske večere za prijatelje, pričaju Andrea i Saša. Svi navedeni čine zajednicu Protokola, kao i naši gosti.”
Posebno mjesto u njihovom programu imaju večere Dinner with Strangers, koje doživljavaju kao mali sociološki eksperiment. Ljudi često dolaze sami, vođeni željom za novim pričama, kontaktima i iskustvima. Večer je osmišljena tako da kroz pažljivo postavljena pitanja opušta atmosferu – bez telefona i bez klasičnog “small talka”. Dok se na početku svi pomalo upoznaju, vrlo brzo razgovori preuzmu svoj tok. U jednom trenutku prostor ispuni žamor i gotovo je nevjerojatno gledati kako dvanaest potpunih stranaca za istim stolom počinje zvučati kao grupa bliskih prijatelja. A ono što nas najviše veseli jest činjenica da se nakon večere druženje često nastavlja dalje i upravo to smatramo našim najvećim uspjehom, kažu Andrea i Saša.
“Kod nas se prirodno izmjenjuju trenuci; malo se jede, malo druži, pa se zajedno sjedne, lista knjiga, pusti dobra ploča, smije i razgovara.”
Foto: Saša Hess, Anže Benček
