U centru Zagreba otvorena je Cella, novi restoran i wine bar iza kojeg stoje brat i sestra. Posjetili smo ih

Četvrtak, 27. kolovoza 2026.

Ni kolovoz u Zagrebu više nije dosadan kako smo ga nekada doživljavali. Grad se, naravno, nakratko ispraznio, no to ne znači da se ništa nije događalo dok nas nije bilo, pogotovo kada je riječ o gastro sceni. Dok su već počeli prvi gastro festivali i događanja, Zagreb je ovog ljeta dobio i nova mjesta na koja vrijedi svratiti.

Jedno takvo pronašli smo u samom centru, a iako s ulice ne viče svojim imenom i vrlo je moguće da ga nećete odmah primijetiti u prolazu, Cella je definitivno vrijedna posjeta i naše preporuke.

Cella, novi restoran i wine bar

Cella je novi restoran i wine bar koji su sredinom kolovoza otvorili brat i sestra, Lucia i Borna Jergović. I Lucia i Borna u ugostiteljstvu su više od deset godina, pa ideja da naprave nešto svoje nije nastala preko noći. O zajedničkom projektu razmišljali su već dugo, a sada su napokon spojili ono u čemu su oboje najbolji.

Chefica Lucia je prije Celle iskustvo gradila u restoranima poput Noela, Mana i Gole, dok je Borna godinama radio za Maistru, a danas je upravo on zadužen za vinsku priču.

Ceviche (skuša, smokva, smokvin list, krastavac)

Meni s fokusom na domaće i sezonske namirnice

Ono što nam se kod Celle posebno svidjelo jest činjenica da jelovnik nije pretrpan jelima, niti je zamišljeno da uvijek znamo što će nas dočekati. Lucia razmišlja o namirnicama kroz mikro sezone i dostupnost onoga što je u određenom trenutku najbolje, pa se tako mijenjaju i jela.

U cijeloj priči važan je i pokušaj da kuhinja bude što bliže principu “od farme do stola”, uz što manje otpada. Dio namirnica uzgajaju u vlastitim vrtovima, dok ostatak nabavljaju od OPG-ova i na Dolcu.

Lucia se pritom puno bavi starinskim i pomalo zaboravljenim receptima i namirnicama koje želi vratiti u fokus, ali ih ne želi samo preslikati. Ideja je vratiti se korijenima, a onda ih unaprijediti i interpretirati tako da jela budu bliska i starijim i mlađim generacijama, priča nam Lucia. Nekoga mogu vratiti u djetinjstvo, a nekoga osvojiti novim okusima i mirisima. U Celli zato nema puno filozofiranja oko hrane, cilj je uzeti jednostavne stvari i pustiti ih da budu u prvom planu.

Jelovnik planiraju često mijenjati, a već sada rade na jesenskom meniju koji bi trebao donijeti potpuno nova jela. Kako bi dio sezone mogli sačuvati i kasnije, rade i vlastite domaće šalše i ajvar koje će koristiti tijekom godine.

Što smo probali – i što sve još nude?

Mi smo ranu večeru započeli cevicheom od skuše sa smokvom, smokvinim listom i krastavcem, a zatim probali Komišku XVIII; langoš poslužen s rajčicama, češnjakom i inćunima. Oba su nas osvojila upravo onom vrstom kombinacija koje zvuče jednostavno kada ih pročitate na meniju, ali postanu puno zanimljivije kada ih probate.

Na stolu su se našli i gnude s graškom, tikvicom i porilukom, a večeru smo završili tiramisuom.

gnudi, grašak, poriluk I tikvica

Na aktualnom meniju još se mogu pronaći savor od srdela, Vitello Tonato, Copanjek s langošem, blitvom, mladim lukom i pecorinom te Tartar Biftek. U ponudi je i nekoliko domaćih tjestenina, među kojima su Cacio e Pepe, Carbonara i Gnudi, kao i Casarecce sa školjkama i škampima. Osim tjestenine, u Celli sami rade i kruh.

Mesni dio menija trenutno donosi ossobuco, juneće srce s paljenom raštikom te janjeće brizle s pečenim povrćem i kremom od paprike, dok se na ribljem meniju nalaze riba na gradele s krumpirom i zelenim mahunama te brodet od svježe ribe, rajčica, luka i vina.

Za kraj, osim tiramisua, tu je i sorbet od divlje kruške s kremom od sirutke i biskvitom od maslinovog ulja.

Komiška XVIII (langoš, rajčice, češnjak, inćuni)

domaći kruh

tiramisu

Vinska priča prati kuhinju, ali i funkcionira za sebe

Kako je Lucijina domena kuhinja, Borna je u Celli zadužen za vođenje šanka i vinsku kartu. Trenutno broji 111 etiketa, no broj sam po sebi nije ono što je najzanimljivije. Borna se trudi od svakog vinara imati najviše tri etikete, a često i manje, kako bi svaka odabrana vinarija mogla ispričati svoju priču. Tako je vinska karta zamišljena kao mali presjek različitih regija, pristupa i ideja vinara. Cilj mu je bio proći veći dio svijeta, a pritom naravno ostaviti dovoljno prostora hrvatskim vinima.

Među vinima su i biodinamička, a posebno mu je važno pokazati da dobro vino ne mora nužno imati previsoku cijenu, pa se tako na karti mogu pronaći vrlo korektna vina po sasvim pristupačnim cijenama. Želja mu je pokazati koliko različitih i zanimljivih vina postoji, od etiketa velikih i poznatih vinarija do onih iz manjih boutique podruma, te ih pažljivo povezati s jelima koja Lucia priprema u kuhinji.

Borna se vinom ozbiljnije počeo baviti prije otprilike osam godina. U početku je polako ulazio u taj svijet, a onda je krenulo intenzivnije učenje, od brojnih tastinga i zajedničkog isprobavanja s prijateljima do odlazaka na natjecanja. Danas je to iskustvo pretočio u vinsku kartu Celle.

Cella funkcionira i kao wine bar, što znači da ne morate nužno doći na večeru. Možete svratiti na čašu vina, probati nešto novo s vinske karte i usput odlučiti želite li ipak koji zalogaj. Takav opušteniji dio koncepta čini nam se posebno zgodnim za gradske večeri, bilo da ste krenuli na večeru, želite popiti nešto nakon posla ili se samo naći s prijateljima.

Još jedan detalj koji pokazuje koliko su u Celli razmišljali o svemu što dolazi na stol jest voda. Umjesto klasične flaširane vode, imaju vodu koju sami filtriraju na dva načina i potom pune u staklene boce. Procesom filtriranja uklanjaju se neželjene i štetne tvari, dok se zadržavaju važni minerali, a rezultat je, kažu nam, i bolji okus vode.

Od ateljea Vlahe Bukovca do izvrsnog novog restorana

Cella restoran i wine bar smješten je u kući u kojoj je nekoć bio atelje slikara Vlahe Bukovca, što prostoru daje dodatni sloj priče. Interijer je pomno uređen, topao i elegantan, dok zidove krase slike i police s vinskim bocama. Ima 34 sjedeća mjesta, iako nam je tijekom posjeta prostor djelovao znatno veće, ponajviše zato što je podijeljen u četiri različite zone.

Cilj je, kažu nam, bio napraviti mjesto u kojem se gost osijeća ugodno, opušteno i pomalo kao kod kuće. Željeli su toplinu i određenu intimnost, bez osjećaja da je večera rezervirana samo za posebne prilike. Četiri zone dodatno omogućuju da se prostor prilagodi različitim vrstama druženja, od intimnijih večera do većih grupa.

Jedna od njih je i community table, zamišljen kao mjesto za spontane dolaske ili grupe, a u Celli će se održavati i radionice, gostovanja i eventi koje su već počeli planirati. Uskoro bi trebali otvoriti i vanjsku terasu, što će dodatno proširiti mogućnosti prostora tijekom toplijih mjeseci.

Za sada rade samo navečer, od 17 sati, od ponedjeljka do subote, dok je nedjelja rezervirana za odmor. Od početka rujna planiraju uvesti i ručak, što znači da će Cella uskoro imati još jednu priliku za postati dio naše svakodnevice.