Prisjećamo se konceptualne umjetnice Yayoi Kusame, koja je iza sebe ostavila instalaciju poznatu svima

Nakon Dolly Parton i Tima Curryja, pop kulturu je pogodila i vijest o odlasku japanske konceptualne umjetnice Yayoji Kusame. Umrla je u 98. godini u Tokiju 14. kolovoza ove godine, a vijest je došla 27. kolovoza u javnost. Prvenstveno se bavila kiparstvom i instalacijama, a bila je aktivna i u slikarstvu, performansu, videoumjetnosti, modi, poeziji, književnosti i drugim umjetničkim područjima. Njezin se rad temeljio na konceptualnoj umjetnosti te je sadržavao elemente feminizma, nadrealizma, art bruta, popa-arta i apstraktnog ekspresionizma. Priznata je kao jedna od najvažnijih japanskih umjetnica, najprodavanija umjetnica na svijetu te do svoje smrti, najuspješnija živuća umjetnica na svijetu. Njezin je rad utjecao na stvaralaštvo njezinih suvremenika, uključujući Andyja Warhola i Claesa Oldenburga.

Kao i njezina umjetnost, Yayoi Kusama je poznata i kao ekscentrična osobnost, a od 1970-ih je živjela u psihijatrijskoj ustanovi. Otvoreno je progovarala o svojim mentalnim problemima te je poput mnogih umjetnika, svoju umjetnost doživljavala kao način suočavanja s vlastitim poteškoćama, a ne kao bijeg od stvarnosti.

Po čemu ćemo je pamtiti?

Iako mlađe generacije i oni koji ne prate umjetnost toliko, možda ne znaju za njezino ime, uvjeravamo vas da ste njezine instalacije viđali. Najpoznatiji dio njezina opusa definitivno su Infinity Mirror Rooms (Sobe beskonačnih ogledala). Što je to točno? Kusama uzima malu, zatvorenu prostoriju i njezine zidove oblaže ogledalima. U prostor postavlja svjetla, LED diode, kugle, točkice ili druge elemente. Ogledala zatim višestruko reflektiraju te elemente pa imate osjećaj da se prostor proteže beskonačno u svim smjerovima. Tako primjerice, u djelu Infinity Mirrored Room – The Souls of Millions of Light Years Away, stotine LED svjetala vise u tamnom prostoru i pulsiraju poput zvijezda. Ogledala stvaraju iluziju da se nalaze u beskrajnom svemiru.

Kod Kusame ogledalo nije samo dekoracija. Ono briše granice između gledatelja, prostora i umjetničnog djela. Zanimljivo je da kada uđete u instalaciju, niste samo osoba koja gleda umjetničko djelo, nego postajete njegov dio. Vaš odraz se pojavljuje bezbroj puta. A to je onda povezano s jednim od ključnih pojmova u Kusaminom radu – self-obliteration, odnosno poništenje sebe. Pojednica prikazuje kao samo jednu točku unutar beskonačnog prostora. To je također povezano s njezinim dugogodišnjim interesom za beskonačnost, ponavljanje i točkice.

Infinity Mirror Rooms instalacije nalaze se u muzeju The Broad u Los Angelesu, u Muzeju moderne umjetnosti u San Franciscu u Yayoi Kusama muzeju u Tokiju i u Tel Aviv muzeju umjetnosti.

Točkice kao umjetnički element

Yayoi Kusama je jako poznata i po svojim točkicama. U njezinim radovima točka postaje umjetnički i simbolični element kojim Kusama istražuje beskonačnost, ponavljanje i odnos pojedinca prema prostoru. Kusama je počela intenzivno koristiti točkice krajem 1950-ih, kada je slikala platna prekrivena mnoštvom sitnih ponavljajućih točaka. S vremenom ih je počela prenositi na zidove, podove, namještaj, skulpture, odjeću i čitave prostorije.

I tu je ključan koncept ponavljanja. Jedna točka sama po sebi je samo jedna točka. Ali kada ih ima na stotine ili tisuće, pojedinačna točka počinje gubiti svoju samostalnost i postaje dio veće cjeline.

Točke predstavljaju osnovni gradivni element Kusamina umjetničkog jezika. Njihovim beskrajnim ponavljanjem pojedinačni elementi gube se u cjelini, dok ogledala u Infinity Mirror Rooms isti princip prenose iz dvodimenzionalne slike u prostor. Točkice, odrazi i svjetlost tako stvaraju osjećaj beskonačnosti, a osoba koja promatra instalaciju, postaje suočena s vlastitim odrazima i postaje dio procesa “poništenja sebe”.

Foto: Hirshhorn Museum and Sculpture Garden, Profimedia, Instagram (@gugeheim)