Vrtuljak Albe Miočev i Josipe Tadić mijenja se sa svakim pokretom. Pronađite ga na Svačićevom trgu

Što se događa kada umjetničko djelo od nas traži da ga dotaknemo, pomaknemo i pogledamo iz neke nove perspektive? Što se događa u našoj percepciji, a što sa samim djelom? Na granici između promatranja i aktivnog sudjelovanja nastao je Vrtuljak, interaktivna prostorna instalacija umjetnica Albe Miočev i Josipe Tadić, postavljena na Trgu kralja Petra Svačića u sklopu ovogodišnjeg festivala Okolo.

Festival Okolo već devet godina suvremenu umjetnost izvodi iz galerija i muzeja te je smješta u svakodnevni kontekst Zagreba. Umjetničke intervencije pojavljuju se na trgovima, u parkovima, prolazima i drugim gradskim prostorima, gdje postaju dio svakodnevice i susreta s gradom. Ovogodišnje izdanje donosi niz radova koji istražuju odnos ljudi prema prostoru, osobna sjećanja, svakodnevne susrete i načine na koje grad oblikuje naše iskustvo.

U taj se kontekst ove godine uklopio i Vrtuljak, instalacija o kojoj smo poželjeli doznati više.

Sastavljena je od modularnih elemenata oblikovanih kao niz povezanih ploha, pri čemu se središnji element može rotirati. Jednostavnom gestom mijenja se kompozicija, otvaraju i zatvaraju pogledi te se oslikane površine dovode u nove odnose s prostorom koji ih okružuje. Posjetitelj tako može utjecati na izgled rada, a svaki novi položaj plohe donosi drugačiju sliku instalacije i drugačiji kadar prostora.

Za Albu Miočev i Josipu Tadić ta igra s prostorom proizlazi iz njihova vlastitog umjetničkog dijaloga. Alba Miočev studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a uz klasično slikarstvo bavi se muralima i javnim intervencijama. Josipa Tadić grafička je dizajnerica i umjetnica koja je diplomirala na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Njihove se struke razlikuju, ali taj je susret različitih pristupa postao temelj njihove suradnje.

Vrtuljak je zamišljen kao prostor u kojem se ta dva vizualna jezika susreću.

Kada su plohe postavljene u istoj osi, instalacija djeluje kao ravna površina. Rotacijom središnjeg elementa ona se otvara prema prostoru, a pogled kroz njezine otvore postaje dio kompozicije. Okolina tako dobiva ulogu svojevrsnog trećeg autora. Površine, oblici, strukture i prizori koji se pojavljuju iza instalacije svaki put stvaraju drugačiji odnos s oslikanim plohama.

Posebnu ulogu ima i mjesto na kojem je Vrtuljak postavljen. Svačićev trg bio je prvi izbor umjetnica, između ostalog zato što ga vežu uz dio Zagreba u kojem su se često družile i provodile vrijeme. Mali kružni park odgovara logici instalacije jer potiče kretanje oko nje i promatranje iz različitih kutova. Istovremeno, odnos rada i lokacije ostavlja prostor za različita čitanja. Drugačiji prostor donio bi i drugačije kompozicije.

U nastavku razgovora Alba Miočev i Josipa Tadić otkrivaju kako je nastao Vrtuljak, što ih je privuklo suradnji između slikarstva i dizajna, zašto im je bilo važno uključiti publiku u stvaranje rada te što žele da posjetitelji vide kada jednom sami zavrte njegov središnji element.

• Vrtuljak nastaje iz susreta slikarstva i dizajna. Kako je došlo do vaše suradnje i što vas je privuklo u ideji spajanja ta dva različita autorska pristupa?

Ideja spajanja je došla dosta prirodno, iz prijateljstva. Otkad se znamo, sjedimo na jutarnjim kavama koje budu ispunjene razgovorima o radu, idejama, životu, odnosima i nekako smo se od starta uspjele jako dobro razumijeti iako nismo iste struke. Upravo tako je započeo i prvi neki razvoj “vrtuljka”. U početku smo stvorile svojevrsnu vizualnu igru u kojoj smo na istom papiru spajale dva različita autorska pristupa. Zanimalo nas je kako svaka od nas doživljava istu temu i na koji je način prevodi u vizualni jezik. Naše se kave tako često pretvore u smišljanje zajedničkih radova iako zbog nedostatka vremena mnoge od tih ideja zasad ostanu zabilježene na papirićima, računima ili u bilješkama na mobitelu. Iako se bavimo vrlo sličnim temama, svaka im pristupa iz drugačije perspektive i donosi vlastiti skup vještina i iskustava. Upravo nam je taj susret različitosti najzanimljiviji, tj. promatrati kako se dva različita načina razmišljanja mogu nadopuniti, preklopiti i zajedno razviti u nešto novo.

• Središnji element instalacije rotira se i mijenja odnose između oslikanih površina, ali i pogleda kroz samu instalaciju. Koliko vam je bilo važno da posjetitelj ne bude samo promatrač, već aktivni sudionik koji svojim pokretom zapravo mijenja rad?

Sviđa nam se ideja da posjetitelj može odabrati želi li biti promatrač ili aktivni sudionik. Susret s radom zamišljamo kao poticaj na istraživanje ploha i kompozicija, na način na koji smo ih i same istraživale kroz međusobni dijalog. Rad je koncipiran tako da se, ovisno o odluci posjetitelja, povezuje i stapa s okolinom. Posjetitelj pritom aktivno sudjeluje u stvaranju vlastite kompozicije pomicanjem središnjeg elementa. Za razliku od slike na zidu, koja je najčešće predviđena za promatranje iz jedne točke, ovaj rad poziva na kretanje, promjenu perspektive i neposrednu interakciju. Na taj način promatrač više nije samo vanjski promatrač, već svojim kretanjem i odlukama postaje dio samog rada.

• Naziv Vrtuljak sugerira kretanje, igru i svojevrsnu promjenu perspektive. Što ste željele istražiti kroz motiv rotacije i na koji način on mijenja način na koji doživljavamo prostor oko sebe?

Instalacija je zapravo ravna ploha kada se sve daske postave u istoj osi, ali njihovo otvaranje, tu plohu čine prostornom i stabilnom. Rotacijom središnjeg elementa otvara se pogled prema prostoru i okolini koja se nalazi iza instalacije. Na taj način element postaje svojevrsni kolaž naših radova i prostora u kojem se rad nalazi. Pošto se rad temelji na temi prijateljstva, tako se i u samoj instalaciji susreću se i naša dva različita vizualna pristupa. Albin proizlazi iz mekšeg, slikarskog jezika, dok Josipin karakteriziraju digitalni pristup i oštrije, preciznije forme. Okolinu pritom doživljavamo kao svojevrsnog trećeg umjetnika, ona svojim površinama, oblicima i strukturama postaje još jedan sloj kompozicije. Posjetitelj svojim kretanjem i rotiranjem središnjeg elementa preuzima ulogu onoga koji tu kompoziciju dovršava. Ovisno o njegovoj odluci, pojedine se slike i plohe spajaju, preklapaju ili razdvajaju, stvarajući svaki put drugačiji odnos između naših radova i prostora koji ih okružuje.

• U radu važnu ulogu ima i sama lokacija – kroz otvore instalacije prostor postaje dio kompozicije. Kako ste pristupile konkretnom zagrebačkom kontekstu i koliko je mjesto na kojem je Vrtuljak postavljen utjecalo na njegov konačni izgled?

Obje smo od starta vidjele instalaciju postavljenu u prirodi. Imali smo nekoliko prijedloga, ali Svačićev nam je bio prvi. Ponajviše jer ga vežemo uz dio grada gdje smo se nas dvije uvijek družile i pile kavu u susjednom “U dvorištu”. Također, mislimo da odlično odgovara instalaciji s obzirom da je mali i kružni park, što dodatno naglašava kretanje oko instalacije i gledanje iz različitih kuteva. Rad je mogao biti postavljen i na nekoj drugoj lokaciji, gdje bi u odnosu s drugačijim prostorom i njegovim elementima nastale nove kompozicije.

• Okolo je festival koji umjetnost donosi u javni prostor i približava je široj publici. Što biste voljele da posjetitelji dožive ili o čemu razmisle nakon što sami „okrenu“ Vrtuljak i pronađu vlastitu kompoziciju?

Umjetnost u javnom prostoru je prilika da posjetitelji bez osjećaja da su primorani razumijeti neku vrstu umjetnosti istraže kako se osjećaju pokraj umjetničkog djela. Ne traži od njih odgovore ni mišljenja, već ih navodi na iskustvo u nekom slobodnijem obliku. Umjetnost u javnom prostoru može ostvariti utjecaj i izvan kruga ljudi koji je ciljano traže, jer do nje mogu doći i oni koji se na određenoj lokaciji zateknu sasvim slučajno. Također, rad sugerira kako bi javni prostor mogao izgledati kada bi umjetnička djela postala prisutniji dio naše svakodnevice. Želimo potaknuti posjetitelje da osvijeste važnost prostora u kojem boravimo. Da prepoznaju kako sve što nas okružuje, prostor, oblici, strukture i vizualni podražaji, na suptilan način utječe na naš razvoj, iskustva i način na koji doživljavamo svijet.

Foto: Okolo, Alba Miočev i Josipa Tadić