Ovdje cipele ostavljate na ulazu. Muzej na francuskom otoku koji drugačije prezentira umjetnost

Na jugu Francuske, na idiličnom otoku Porquerolles, umjetnost dobiva nešto drugačije značenje. Villa Carmignac naime nije klasičan muzej u kojem izložbe razgledavate u cipelama i prema unaprijed određenoj ruti, već prostor koji posjetitelje potiče da umjetnost dožive svim osjetilima. Prvo pravilo po dolasku stoga je prilično neobično: prije ulaska u vilu morate izuti cipele.

Na prvi pogled taj se zahtjev može činiti pomalo neobičnim, no iza njega stoji vrlo promišljena ideja. Hodanje bosih nogu po različitim površinama trebalo bi promijeniti način na koji doživljavamo prostor, a istovremeno posjetitelje potaknuti da se nakratko odmaknu od klasičnog muzejskog iskustva. Villa Carmignac tako spaja umjetnost, arhitekturu i prirodu te stvara iskustvo koje je opuštenije, sporije i prije svega izrazito osjetilno.

Zašto izložbu morate razgledati bosi?

Villa Carmignac je dio Zaklade Carmignac koja na otoku Porquerolles stvara prostor za različita kulturna događanja i umjetničke projekte. Jedna od najprepoznatljivijih karakteristika vile upravo je pravilo prema kojem posjetitelji prije ulaska moraju izuti obuću. Cilj nije samo estetski ili simboličan, već se time želi promijeniti način na koji posjetitelj doživljava umjetnost.

Kada hodate bosi, puno je teže ignorirati prostor oko sebe. Pod nogama osjećate kamen, drvo, lokalnu glinu ili cement, dok različite temperature i teksture podova postaju dio cjelokupnog iskustva. Umjesto da se usredotočite isključivo na slike i druga umjetnička djela pred sobom, postajete svjesniji vlastitog kretanja i prostora kroz koji prolazite.

Upravo je u tome srž koncepta vile. Klasičan obilazak muzeja često je vrlo vizualno iskustvo, dok se ovdje umjetnost želi približiti cijelom tijelu. Hodanje bosih nogu posjetitelja prisiljava da malo uspori, bude svjesniji svakog koraka i prostor doživi na drugačiji način.

Takvo iskustvo povezano je i s konceptom takozvanog uzemljenja, odnosno groundinga, pri kojem je naglasak na neposrednom kontaktu s prirodnim površinama. U Villi Carmignac ta je ideja uključena u samu arhitekturu i način na koji se razgledavaju izložbe, zbog čega posjet muzeju postaje svojevrsni drugačiji ritual.

I muzejski obilazak može biti iscrpljujuć

Ako volite posjećivati muzeje, vjerojatno poznajete osjećaj kada se pred kraj izložbe uhvatite kako djela samo površno pogledate. I sama sam se više puta našla u situaciji da sam izložbu prošla brže nego što sam planirala i pitala se zašto mi se toliko žurilo.

Za taj fenomen postoji izraz muzejski umor. Riječ je o osjećaju koji se može pojaviti nakon dugotrajnog obilaska muzeja i susreta s velikom količinom umjetnosti, kada postaje sve teže održati pažnju i u potpunosti se posvetiti pojedinim djelima.

Villa Carmignac tome se pokušava suprotstaviti na prilično jednostavan način. Kada izujete cipele, svaki korak postaje nešto svjesniji. Razmišljate o tome po čemu hodate, osjećate različite materijale i temperaturu poda, a istovremeno postajete svjesniji vlastitog tijela. Upravo zato teže je bez razmišljanja juriti od jednog umjetničkog djela do drugog.

Umjetnost tako više nije nešto što samo promatrate, već postaje dio šireg prostornog iskustva. Pogled, dodir, kretanje i osjećaj prostora spajaju se u jedno iskustvo posjeta.

Villa Carmignac okružena je prirodom

Posebnost vile ne završava u njezinu interijeru. I njezina je lokacija važan dio cjelokupnog koncepta. Na mjestu na kojem se danas nalazi Villa Carmignac nekoć je stajalo staro seosko imanje koje je arhitekt Henri Vidal preoblikovao u suvremenu vilu.

Posjed je kasnije očarao Édouarda Carmignaca, koji ga je pretvorio u prostor posvećen umjetnosti. Vila je danas prepoznatljiva po prostranosti i visokom stropu kroz koji u interijer ulazi mnogo prirodnog svjetla. Upravo je povezanost unutarnjeg prostora i njegova okoliša jedan od ključnih elemenata njezina karaktera.

Uz vilu se prostire takozvani „ne-vrt”. Riječ je o pristupu pri kojem se prirodna ravnoteža prvenstveno održava zaštitom postojeće vegetacije, umjesto da se prostor planski ispunjava novim biljkama. Na posjedu su tako očuvane brojne endemske biljne vrste, od agruma i lavande do rijetke vrste brnistre.

Priroda ovdje nije samo kulisa muzeja, već važan dio njegova doživljaja. Zato ne čudi da Porquerolles privlači i umjetnike koji dolaze na rezidencije i privremene boravke. Otok im pruža okruženje u kojem mogu stvarati daleko od svakodnevne gradske vreve, okruženi prirodom, svjetlom i morem.

Ovogodišnja izložba posveta je ljetu

Budući da je Villa Carmignac otvorena samo tijekom toplijeg dijela godine, od proljeća do kasne jeseni, njezin je program usko povezan s karakterom otoka. Ovogodišnja središnja privremena izložba nosi naziv Sea, Pop & Sun, a u središte stavlja ljeto, slobodu i energiju desetljeća koja su snažno obilježila popularnu kulturu.

Naslov izložbe referira se na provokativni ljetni hit Sergea Gainsbourga, dok je njezin sadržaj usmjeren na razdoblje šezdesetih i sedamdesetih godina. U fokusu su ideje slobode, revolucije, prekoračivanja moralnih granica, vitalnosti i hedonizma, a sve je predstavljeno kroz više od 80 važnih djela pop-arta.

Među umjetnicima nalaze se neka od najvećih imena povijesti umjetnosti. Andy Warhol predstavljen je sitotiskom Sunset iz 1972. godine, a uz njega izložena su djela Roya Lichtensteina, Yayoi Kusame i Niki de Saint Phalle. Povijesna imena nadopunjuju suvremeni umjetnici, među kojima su Judy Chicago i Theo Mercier.

Izložba tako uspostavlja zanimljiv dijalog između različitih generacija umjetnika i razdoblja. Istovremeno ostaje vjerna ljetnom karakteru Porquerollesa, gdje se umjetnost prirodno povezuje s morem, suncem i opuštenim ritmom otoka.

*Članak je preuzet sa Journal.si.

Foto: IG @fondationcarmignac