

Ulice mogu izgledati obično, pa čak i sivo i prljavo (pogotovo kada govorimo o velikim gradovima), a mogu izgledati i kao prave male umjetničke galerije. Naravno ulična umjetnost je ta koja čini tu razliku.
Često pišemo i vjerno pratimo domaće i strane street artiste, od onih poznatijih do onih manje eksponiranih, no svi oni imaju nešto zajedničko, a to je uljepšavanje ulica. Često sam njihov cilj nije potreba za uljepšavanjem ulica, već potreba za izražavanjem i stvaranjem. Globalizacijom i konzumerizacijom, koja ne bi bila moguća bez reklama, naše ulice postaju “ekrani” razno raznih oglašivača koji nam pokušavaju prodati i što nam treba i što ne treba. Baš zato često volimo vidjeti samo umjetnička djela, koja nam ne sugeriraju da moramo izvaditi novčanik, već da zastanemo, promislimo (ako su angažirana) i jednostavno se osmjehnemo.
Pokušajte s djetetom prošetati šarenom ulicom i sve će vam biti jasno. Jedan od takvih umjetnika je i Tom Bob iz New Yorka.
Tom Bob
Tom Bob očito je jedan od onih ljudi koji ulicom ne hodaju kao većina nas. Dok mi zaobilazimo stupove, preskačemo lokve i pokušavamo pronaći najkraći put do odredišta, on u svemu tome vidi potencijal. Električni ormarić nije samo električni ormarić, plinomjer nije samo plinomjer, a kanalizacijski otvor može, uz malo boje i mašte, postati – tava.
Upravo na takvim, uglavnom potpuno neprimjetnim dijelovima grada nastaju njegovi radovi. Tom Bob koristi ono što je već tamo i oko toga gradi cijelu priču. Nekoliko plinomjera pretvara u jastoga, cijevi postaju dijelovi nekog neobičnog lika, a komadi ulične infrastrukture odjednom izgledaju kao da su cijelo vrijeme čekali da ih netko primijeti. Njegovi su radovi šareni, zabavni i dovoljno jednostavni da ih razumijete bez ikakvog objašnjenja. Ne trebate stajati ispred njih i pokušavati shvatiti „što je umjetnik htio reći“. Uglavnom je jasno što je htio reći: Pogledajte malo oko sebe, grad je puno zanimljiviji nego što mislite.
Ulice su ionako već pune sadržaja
Kada malo bolje pogledamo, javni prostor već je zatrpan porukama. Billboardi, plakati, reklame, izlozi, ekrani, logotipi… Netko nam stalno nešto pokušava reći, prodati ili barem privući pažnju na nekoliko sekundi. Street art u toj priči djeluje kao potpuna suprotnost. Naravno, postoje radovi koji su politički, društveno angažirani i vrlo ozbiljni, ali postoje i oni koji jednostavno služe tome da ulicu učine zanimljivijom i to je sasvim dovoljno.
Tom Bob ne pokušava uvjeriti prolaznika da kupi novi mobitel, tenisice ili kremu protiv bora. Njegov rad možda će vam samo izmamiti osmijeh dok kasnite na sastanak. Možda ćete ga fotografirati i poslati nekome. Možda ćete ga primijetiti samo jednom i nastaviti dalje, ali tih nekoliko sekundi dovoljno je da nešto što je bilo sivo, prljavo i potpuno nebitno postane dio grada koji pamtite. Upravo je tu vrijednost dobre ulične umjetnosti. Ne mora uvijek mijenjati svijet. Ponekad je sasvim dovoljno da promijeni jedan običan kut ulice.
New York je veliko igralište za razne umjetnike
New York je za nekoga grad nebodera, za nekoga grad gužvi, prometa i neprekidne buke. Za Toma Boba očito je veliko igralište prepuno materijala koji čekaju svoju novu funkciju. Njegovi radovi posebno dobro funkcioniraju upravo zato što nisu odvojeni od grada. Ne možete ih zamisliti negdje drugdje, u bijeloj galeriji, pod reflektorima i iza zaštitne trake. Oni ovise o ulici, o objektima koji su već tamo i o ljudima koji slučajno prolaze pokraj njih. Možda ćete zato njegov rad i promašiti. Možda ćete deset puta proći pokraj istog plinomjera, a tek jedanaesti put shvatiti da zapravo gledate već spomenutog jastoga.
Tom Bob ne pokušava napraviti novi New York. On uzima onaj koji već postoji, sa svim njegovim stupovima, cijevima, šahtovima i ostalim stvarima koje uglavnom ne primjećujemo i samo mu dodaje malo karaktera. Iskreno, u gradu koji je već prepun reklama koje viču na nas, možda nam treba više ovakvih radova koji od nas ne traže baš ništa. Osim da na trenutak zastanemo i pogledamo.
Foto: Instagram




