Nakit kao mala skulptura: Smiljka Franjić u Galeriji Kranjčar sprema retrospektivu
Umjetnica Smiljka Franjić kroz nakit, slike i asamblaže stvara prepoznatljiv svijet snažnih kontrasta i precizno oblikovanih formi. Pred njom je samostalna izložba Potraga za pravim kutom, koja će svoja vrata otvoriti u ponedjeljak, 1. lipnja u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. Organizirana je kao dio programa ULUPUH u gostima, budući da je matična zgrada udruženja trenutačno u obnovi. Izložba je stoga postavljena u suradnji s Elvirom Kranjčar i Josipom Joškom Tešijom te pod vodstvom kustosice Elizabete Wagner.
Istovremeno služi kao retrospektiva radova nastalih u posljednjih 15 godina, ali i kao poligon za predstavljanje novih radova koje publika do sada nije imala priliku vidjeti. Na simboličnoj razini predstavlja i umjetničin oproštaj pred odlazak u mirovinu za manje od godinu dana.
Istraživanje sklada
Do sada sam obradila teme prapovijesti i klasičnog “malog, crnog nakita”. Noviji radovi usmjereni su prema budućnosti i mom promišljanju o tome kakav bi taj nakit mogao biti. Tu nema trendova, kolekcija, ponavljanja, temu razvijam kroz varijacije. Linije su pročišćene, plohe su naglašenih rubova, djeluju skulpturalno, otkriva nam umjetnica ususret otvorenju.
Pravi kut, iako središnji motiv izložbe, u ovom slučaju ne predstavlja tek geometrijski pojam. On je metafora ravnoteže i sklada. Svaki komad nakita nastaje kroz proces rezanja, savijanja i spajanja drva, kamena ili smole i metala, pri čemu se materijal pretvara u malu skulpturu snažnog vizualnog dojma.
Izložba je posvećena mojoj potrebi za istraživanjem i traženju sklada. Likovni jezik je stalno usavršavanje i razvijanje po kojem je određeni umjetnik prepoznatljiv, autentičan. To je proces koji traje i u svakom novom trenutku donosi svježinu, vječna potraga za savršenim kutom (gledanja, rezanja, spajanja, …). Bez obzira na fazu stvaranja, lijepo je kad te publika prepoznaje jer si progovorio njoj prepoznatljivim jezikom, ističe.
Kako izgleda potraga za pravim kutom?
Kako je istaknuto i u predgovoru, Potraga za pravim kutom nije samo ime izložbe, nego i naziv za otvoreni proces koji se nastavlja iz rada u rad. Svaki novi rad donosi novu konfiguraciju odnosa, novo pitanje i novi pokušaj odgovora. Upravo u toj neprekidnosti traženja leži temeljna vrijednost ovog ciklusa: u spremnosti da se iznova preispituju vlastiti postupci i ustraje u potrazi za točkom u kojoj se materijal, forma i pogled susreću na najprecizniji mogući način.
O procesu rada Smiljka Franjić nam je kazala sljedeće:
U radovima koristim fosilni hrast i metal. Dok je metal stabilan i predvidiv, drvo u sebi krije iznenađenja. Svaki novi komad zahtijeva nov pristup, izbjegavanje grešaka prirode, isticanje zanimljivih dijelova. Uglavnom unaprijed osmislim rad, skiciram, odredim mjere, no kada ga izvedem u materijalu, vidim da još treba poraditi na detaljima, uskladiti ili prilagoditi. Nerijetko gotov rad izgleda drugačije od zamišljenog ili me potakne da stvorim nešto novo na tom tragu.
Brutalno i profinjeno, arhaično i suvremeno
Premda je nezahvalno izdvojiti rad koji bi predstavio cijelu izložbu, odluka je pala na onaj koji krasi naslovnicu pripadajućeg kataloga. Narukvica na naslovnoj fotografiji rezultat je petanestogodišnje potrage za pravim, odgovarajućim, kutom nepravilnog peterokuta. Do sada sam napravila više radova, svaki s drugačijim rasporedom kuteva i još uvijek tražim, priznaje nam Smiljka Franjić.
A eksperiment u njezinom slučaju doista nikada ne prestaje. Tako će posjetitelji imati priliku vidjeti radove u kojima umjetnica, polazeći od fosilnog hrasta (abonosa) i srebra, dva materijala bogate teksture, povijesti i simbolike, oblikuje radove u kojima se susreću organsko i geometrijsko, brutalno i profinjeno, arhaično i suvremeno.
Izložba ostaje otvorena do subote, 6. lipnja 2026. godine.
Foto: Tvrtko Kovačić, Elizabeta Wagner
