Mladi par, umjetnica i inženjer, osnovali su keramički studio Pločica. Posjetili smo ih i saznali što sve rade

U mirnom okruženju u blizini Samobora, u svijetlom i prostranom studiju u koji su tek nedavno preselili svoj studio, keramika dobiva potpuno novu dimenziju. Lorena Almaši i Mihael Lukšić, mladi par i osnivači keramičkog dizajn studija Pločica, stvorili su prostor u kojem svaka pločica nosi svoju priču. Od prvih vježbi i eksperimenata koje su spontano počele i zaokupile svu njihovu pažnju, pa do velikih restauracija i autorskih projekata, njihov put bio je pun pokušaja, pogrešaka, strpljenja, strasti i zadovoljstva svakim malim uspjehom.

Njihova priča počinje još puno prije nego što su formalno krenuli s projektima. Dvije godine intenzivnog učenja i vježbanja (bez odrađivanja projekata) postavile su temelje za sve što danas rade. Lorena, diplomirana likovna umjetnica, i Mihael, servisni inženjer, zajedno su radili i prije Pločice; Mihael je pomagao Loreni u tehničkim aspektima njezinih umjetničkih radova i izložbi. Ideja za stvaranjem pločica rodila se iz njihove želje da spoje umjetnost i tehničku preciznost, ali i da spoje svoja znanja i vještine. Tek kada su zaista odlučno uronili u učenje o keramici i izradi pločica, tada su se i zaljubili u cijeli proces.

Studio Pločica

Posjet njihovom novom studiju bio je poput ulaska u kreativni laboratorij u kojem vrijeme teče drugačije. Htjeli smo uživo vidjeti sve ono što se kroz njihove fotografije samo naslućuje; boje, teksture, eksperimentiranje, mirise gline, posvećenost koja se može razumjeti samo kada si fizički prisutan u tom prostoru.

Studio je svijetao i topao, a na policama i radnim površinama poslagane su pločice svih mogućih oblika – reljefne, sjajne, matirane, izdužene, valovite, pastelno nježne i snažno pigmentirane. Odmah je jasno da je svaka od njih mali eksperiment za sebe. Kad Lorena govori o njima, jasno nam je da ih doživljava osobno i podsjeća nas koliko je lijepo, ali danas i rijetko, raditi ono što te u potpunosti veseli i ispunjava.

“I dalje sam zaljubljena u svaku pločicu koju smo napravili. Svaka je posebna, svaka je predivna.”

Mihael je, s druge strane, utjelovljenje tehničke strane procesa, kod njega su u fokusu strojevi, glina, peći, preciznost i strpljenje. Ali ono što se najviše osjeti jest koliko se njih dvoje nadopunjuju dok nam prepričavaju cijeli svoj put, od prvih pločica do velikih i kompleksnih projekata koji su iza njih.

Prije nego što su imali kompletnu profesionalnu opremu, vježbali su na maloj zubarskom peći. Bila je to peć koju su dobili na posudbu od prijateljice, u koju su stali samo “mali ficleki. Čak su dvije godine na njoj su testirali jednu posebnu tehniku.

Novi život stare keramičarske radione

Preseljenje u novi, veći prostor omogućilo im je da krenu u ozbiljnije, kompleksnije projekte. I gotovo simbolično, baš taj prostor ima povijest. Naime, prije četrdesetak godina tamo su se izrađivali keramički suveniri. Slučajno su nabasali na njega, a kada im je vlasnik pokazao staru opremu, među kojom je bio i ekstruder, sve je kliknulo. Kupili su ekstruder, prebacili svoje stvari u nov prostor i tako staroj keramičarskoj radioni udahnuli nov život.

Kako nastaju pločice?

Proces izrade pločice “iz nule” pa do finalnog proizvoda dugotrajan je i nimalo linearan, zahtjeva puno pažnje, strpljenja i posvećenosti detaljima. Glina se najprije oblikuje kroz ekstruder, reže, pa suši nekoliko dana. Tek onda ide prvo pečenje. Nakon toga nastaje “biskvit”, materijal spreman za glazuru. Svaka glazura je mala nepoznanica; nijansa (a ponekad i boja) je prije pečenja nešto sasvim drugo nego nakon pečenja, pigmenti reagiraju na temperaturu, na debljinu nanosa, na samu glinu, prepričava nam Miha.

“Kod keramike je najveći problem što ništa ne možeš znati sada – možeš sutra, ili prekosutra.”

Upravo zato u studiju postoji stalno eksperimentiranje. Pigmenti se miješaju ručno, nijanse se traže metodom pokušaja i pogreške, a svaki novi komad nekako spontano razvija nove ideje i vodi prema sljedećem komadu. Danas u Pločici imaju i vlastite zalihe biskvita, pa finalne pločice mogu završiti već za dan ili dva.

Što sve rade i gdje su njihove pločice primjenjive?

Njihovi projekti kreću se od restauracija, privatnih uređenja do suradnji s firmama i hotelima, gdje najčešće rade umjetničke akcente koji prostorima daju poseban identitet. No ono čemu se posebno vraćaju s osmijehom su restauracije. Ljudi im često donesu stare, oštećene pločice i zamole da naprave identične – boje koje se više nigdje ne proizvode, glazure koje su specifične za neki vremenski period, nijanse koje postoje samo u tragovima.

“U jednom smo trenutku kupili sve moguće nijanse zelene dostupne na europskom tržištu. Miješali smo ih, izvodili čudesa… na kraju je ispalo gotovo identično originalu.”

Projekt koji im je pokazao da mogu sve

Najkompleksniji projekt, a ujedno i onaj iz kojeg smo daleko najviše naučili do sada, bio je restauracija pločica za Hinu na Marulićevom trgu, pričaju Lorena i Mihael. Ondje su trebali replicirati izgled zidnih pločica starih oko 180 godina. Iz početnog upita da restauriraju samo jedan segment, projekt je prerastao veliku priču koja se samo nadopunjivala i produbljivala. Taj projekt za njih je bio prekretnica. Pokazao im je da mogu više nego što su ikada zamišljali i da se granice često pomiču tek kad te netko gurne malo izvan zone komfora – i vjeruje u tebe, ponekad više nego što sam vjeruješ u sebe.

“Mislim da u životu dobiješ puno takvih prilika, samo je pitanje hoćeš li ih uzeti ili ćeš se previše uplašiti. To su najčešće zalogaji koji te jako uplaši – jesam li ja dovoljno dobar za to?” – kaže Lorena.

Ono što ih posebno veseli jest što ljudi sve češće žele doći u studio i vidjeti proces i proizvode koji ih na licu mjesta inspiriraju i otvaraju prostor novim idejama. Razgovori često krenu u jednom smjeru, ali završe potpuno neočekivano: mnogi mijenjaju svoje početne ideje tek kad uživo vide njihove uzorke, teksture i boje koje se ne mogu doživjeti putem ekrana. Ističu kako su trenutačno jako popularne i tražene njihove Eclaires pločice u raznim bojama, kao i izduženi formati koji prostoru daju dinamiku.

Uz suradnje i projekte po narudžbi, Lorena i Mihael izrađuju i svoje autorske pločice za prodaju. Imaju standardnu ponudu oblika iz koje se bira boja, ali uskoro žele uvesti i potpuno custom ponudu svojih pločica. Kada je riječ o bojama i efektima, printu i ručnom oslikavanju, mogu ponuditi nešto što je izvan komercijalne ponude – štoviše, jedini u Hrvatskoj, a i šire, rade svoje pločice sami, ručno, od prvog da zadnjeg koraka. Sa svim klijentima prvo razgovaraju – uživo ili online, naprave digitalne ideje i skice i tek nakon toga kreću u izradu.

Foto:Martina Movrić