Iza objektiva: Upoznajte Luku Brajkovića čije fotografije izgledaju kao scene iz filma

Svaka fotografija priča priču, ali rijetko se pitamo tko stoji iza objektiva i što oblikuje njihov pogled na svijet. Na Journalu često volimo pričati s domaćim fotografima i fotografkinjama čijim se radovima divimo i čije priče i fotografije donosimo u serijalu Iza objektiva i Foto izložba. Kroz razgovore o njihovim počecima, inspiraciji, kreativnom procesu i trenucima koji su obilježili njihov profesionalni put, donosimo mali behind the scenes ove industrije.

Ovog puta sugovornik nam je Luka Brajković, fotograf čiji rad odiše filmskom atmosferom i nostalgijom. Od prvih spontanih koraka iza kamere do rada na velikim produkcijama i nagrađivanim projektima, otkrio nam je kako je nastala njegova ljubav prema fotografiji, što za njega čini dobru fotku te zašto emocija uvijek ostaje važnija od same tehnologije.

• Kako se rodila ljubav prema fotografiji?

Pa kada bih bio najiskreniji, ne znam. Ljubav se zapravo dogodila spontano, nakon što sam shvatio da je radim već neko vrijeme. Zapravo samo kao mali jako volio crtati i gledati filmove, što me kasnije dovelo do srednje građevinske škole, ali prvi aparat sam kupio tek nakon završetka srednje škole. Bio sam u društvu gdje su svi imali kameru osim mene, ali u jednom trenutku mi je počelo smetati što prijatelji nisu mogli fotografirati onako kako sam ja predložio ili zamislio, pa sam kao jedino rješenje vidio da odem i sam si kupim kameru. Tu je zapravo sve krenulo, jer sam u sljedećih par godina bio opsjednut s dokumentiranjem svega.

• Sjećaš li se svoje prve profesionalne fotografije ili angažmana?

Prvi prvi bih rekao da je bio i nekoliko godina prije, ali prvi veliki profesionalni angažman je bio kada sam krenuo raditi na konceptima za SKY. Tu se zapravo dogodilo puno “prvi put” momenata. Prvi put sam radio na velikom snimanju reklame, prvi put sam imao brief “radi ono što ti želiš”, prvi put sam radio s timom ljudi i prvi put sam zapravo tada i upoznao ljude s kojima sam kasnije i osvajao nagrade, radio na drugim projektima, ali i nastavio tu suradnju sve do danas, jer većina njih je danas i dio tima KIOSK konferencije na kojoj radim kao head of visual content.

• Kako bi opisao svoj fotografski stil nekome tko se prvi put susreće s tvojim radom?

Mislim da mi je jednom netko rekao nešto u stilu “kada gledam tvoje slike, kao da su scene iz nekog starog filma.” – tako da evo, mislim da je to nešto po čemu bih najviše volio da se moj rad povezuje. Kada bih to morao složiti u riječ, rekao bih neki oblik intimne future nostalgije.

• Što te najviše inspirira kada uzmeš fotoaparat u ruke?

Rekao bih da je film ta prva vizualna ljubav koju još uvijek imam, tako da zapravo sve svoje koncepte koje radim prvo zamislim, skiciram i napišem, pa tek onda primim fotoaparat u ruke. Ali da odgovorim direktno na pitanje, mislim da će prelamanje svjetla u različitim uvjetima uvijek biti ono što me vuče da izvadim mobitel iz džepa ili okinem sliku s fotićem.

• Što za tebe čini dobru fotografiju?

Emocija uhvaćena u trenutku.

• Imaš li neku fotografiju na koju si posebno ponosan? Što stoji iza njezine priče?

Ima ih nekoliko, ali prve se pamte, tako da bih volio izdvojiti svoj prvi koncept koji sam radio, a zove se AMNESTY. Sastojao se od kratkog filma i serijala fotki, ali tu sam zapravo prvi put skupio hrabrosti pokazati nešto jako intimno i dao si dopuštenje da budem umjetnik u svojem nekakvom svijetu, što ta riječ na kraju dana i znači. Jako sam ponosan na cijeli taj projekt zapravo, koji je na kraju završio i u Atelier17 magazinu, a i gdje sam upoznao Luciju Beden, koja je sa mnom hodala po kiši i pomogla konceptualno još više razviti taj projekt.

• Koliko je danas, u vrijeme društvenih mreža i umjetne inteligencije, teže ili lakše istaknuti se kao fotograf?

Pa ja bih rekao da je umjetna inteligencija samo još jedan alat koji nam stoji na raspolaganju da kreiramo ono što smo zamislili. No, s druge strane, mislim da ljudi često zaboravljaju da ono što fotografiju čini dobrom je ta emocija koju ona prenosi, taj moment koji je zamrznut u vremenu i koji više nikad nećemo doživjeti osim gledajući u tu sliku, tako da mislim kako danas svatko može okinuti sliku, ali često riječ “fotograf” ipak znači nešto više.

• Koji bi savjet dao nekome tko tek ulazi u svijet fotografije?

Kupi bilo koji fotić koji si možeš priuštiti, pa makar to bio mobitel i idi slikati s ciljem. Nemoj samo okidati 100 slika, okini jednu, ali neka postoji misao i namjena iza nje, ali najviše od svega, neka postoji emocija.

Foto: Luka Brajković