Dvije lokacije, jedan kiosk: Kako je kultna jugoslavenska dizajnerska ikona K67 zaživjela u dva bara

Prije nego što su pop-up objekti, modularna arhitektura i fleksibilni prostori postali globalni trendovi, na ulicama gradova bivše Jugoslavije već je postojao K67. Prepoznatljivi kiosk, koji je sredinom šezdesetih godina osmislio slovenski arhitekt i industrijski dizajner Saša J. Mächtig, bio je zamišljen kao jednostavno, prilagodljivo i estetski promišljeno rješenje za svakodnevni gradski život. Danas se ubraja među najznačajnije proizvode europskog industrijskog dizajna 20. stoljeća.

Ključ njegove inovativnosti bila je modularna konstrukcija. Osnovni element mogao je funkcionirati samostalno ili se povezivati s drugim modulima, stvarajući veće cjeline prilagođene konkretnim potrebama prostora. Takav koncept omogućio je gotovo neograničen broj konfiguracija, pa je K67 služio kao kiosk za novine, cvjećarnica, ugostiteljski objekt, prodajno mjesto za karte, turistički informativni centar, portirnica, telefonska govornica pa čak i manje poštanske ili policijske ispostave. Modularnost, koja je danas jedan od temelja suvremene arhitekture i dizajna, u slučaju K67 bila je razvijena desetljećima prije nego što je postala globalni standard.

Njegova konstrukcija također je bila tehnološki napredna za svoje vrijeme. Izrađen od armiranog poliestera ojačanog staklenim vlaknima, uz čeličnu nosivu konstrukciju i velike staklene površine, K67 bio je lagan, izdržljiv i jednostavan za transport te montažu. Mogao se postaviti gotovo bilo gdje, bez složenih građevinskih zahvata. To ga je, jasno, činilo idealnim rješenjem za brzo razvijajuće gradske sredine.

Dizajn koji je obilježio gradove bivše Jugoslavije

Iako se proizvodio u više boja, uključujući bijelu, zelenu, plavu, žutu i narančastu, najprepoznatljivija je ostala crvena izvedba. Ona je obilježila vizure gradova diljem bivše Jugoslavije i postala dio svakodnevice nekoliko generacija. U njima su se kupovale novine, cigarete, autobusne karte, cvijeće, brza hrana ili jutarnji jogurt, dogovarali susreti i započinjali ili završavali radni dani. Zbog toga K67 danas predstavlja mnogo više od uspješnog industrijskog proizvoda. Postao je simbol jednog razdoblja urbanog života i dizajna koji je bio sastavni dio svakodnevice.

Njegov karakterističan oblik, zaobljeni uglovi, velike staklene površine i prepoznatljiva školjka izdvojili su ga od tadašnjih tipskih kioska. Mächtig je uspješno spojio funkcionalnost i estetiku, stvarajući objekt koji je bio jednako praktičan koliko i vizualno upečatljiv. K67 i danas djeluje suvremeno, unatoč činjenici da je dizajniran prije gotovo šest desetljeća.

K67 je naposljetku osvojio svijet

K67 nije ostao ograničen na prostor bivše Jugoslavije. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina izvozio se u brojne europske zemlje, ali i na druga tržišta, uključujući Japan, Australiju, Novi Zeland, Kanadu, Irak, Keniju te nekoliko država Bliskog istoka. Procjenjuje se da je tijekom proizvodnje izrađeno oko 7500 modula. Time je K67 postao jedan od najuspješnijih proizvoda jugoslavenskog industrijskog dizajna i jedan od rijetkih domaćih dizajnerskih proizvoda koji je ostvario značajan međunarodni uspjeh.

Od ulice do muzeja MoMA

Status dizajnerske ikone potvrđen je i na međunarodnoj razini. K67 se danas nalazi u zbirci Odjela za arhitekturu i dizajn Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku (MoMA), gdje je uvršten među najznačajnije primjere industrijskog dizajna druge polovice 20. stoljeća. Muzej ga predstavlja kao primjer promišljene modularne arhitekture koja je uspješno spojila dizajn, tehnologiju i društvene potrebe.

Kiosk je bio i jedan od istaknutih eksponata na velikoj izložbi Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948.–1980., koju je MoMA organizirala 2018. godine. Izložba je međunarodnoj publici predstavila bogato modernističko nasljeđe nekadašnje Jugoslavije. K67 se pritom nametnuo kao jedan od njegovih najprepoznatljivijih simbola. Danas se primjerci ovog kioska mogu pronaći i u zbirkama drugih muzeja dizajna te na brojnim međunarodnim izložbama posvećenima modernizmu, industrijskom dizajnu i modularnoj arhitekturi, potvrđujući njegov status jednog od najvažnijih dizajnerskih proizvoda nastalih na prostoru bivše Jugoslavije.

Nova era kultnog dizajna – restaurirani kiosci u urbanom okruženju

No vrijeme ovih kioska nije gotovo. Interes za K67 posljednjih godina ponovno raste. Originalni primjerci restauriraju se i prenamjenjuju u kafiće, galerije, suvenirnice i male kulturne prostore. Mnogi gradovi prepoznali su njihovu vrijednost kao dijela arhitektonske baštine druge polovice 20. stoljeća.

Jedan od najzanimljivijih recentnih primjera dolazi iz Beograda, gdje je lanac Kafeterija ovog ljeta pokrenuo projekt REBORN s ciljem restauracije originalnih K67 kioska. Prvi obnovljeni primjerak, obojen u prepoznatljivu zelenu nijansu, postavljen je u Knez Mihailovoj ulici kao dio Kafeterijina coffee bara.

Projekt ne završava na jednom kiosku. Plan je pronaći i obnoviti originalne K67 primjerke iz regije te ih vratiti u javni prostor, dajući im novu funkciju bez narušavanja njihova izvornog dizajna. Time se K67 ponovno vraća na ulice, ali ovoga puta kao spoj industrijske baštine i suvremene kulture.

Beograd, Skoplje, London… Što je sljedeće?

Sličan pristup odabrao je i Dobar Bar u Skoplju, koji je u sklopu svog prostora postavio restaurirani crveni K67. Umjesto da kiosk ostane muzejski eksponat ili dekorativni predmet, uklopljen je u svakodnevni život bara. Time je potvrdio kako se modularni objekt star gotovo 60 godina i dalje može koristiti na način za koji je izvorno bio zamišljen – kao funkcionalan dio gradske svakodnevice.

Da K67 već odavno ima međunarodni status dizajnerske ikone potvrđuje i jedan od njegovih najpoznatijih primjeraka u Londonu. Žuti kiosk već godinama stoji u sklopu Spitalfields Marketa, gdje je prenamijenjen u malu galeriju i jedan je od detalja koji privlači ljubitelje dizajna i arhitekture. Smješten u jednom od najživljih londonskih trgovačkih i gastronomskih središta, K67 ondje funkcionira kao podsjetnik da kvalitetan industrijski dizajn može nadživjeti desetljeća i pronaći novu publiku daleko od mjesta na kojem je nastao.

Foto: Kafeterija, Dobar bar, MoMA