Nova izložba u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti Bauhaus donosi kroz prizmu ekologije

Izložba Ekologije Bauhausa – mreže kontinuiteta od 24. veljače bit će predstavljena posjetiteljima Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Postavlja pitanje može li se povijesni Bauhaus promatrati kroz prizmu ekologije. Ekologija se pritom ne shvaća samo kao tema, nego i kao način razmišljanja – mreža odnosa između materijala i ideja, prošlih i sadašnjih praksi, umjetnosti i svakodnevnog života.

U tom okviru ekologija povezuje materijal, tehnologiju i društvene uvjete, a recikliranje postaje ključni postupak čitanja i povezivanja radova, odnosno način na koji se oblici i metode modernizma prenose u umjetničke prakse od druge polovice 20. stoljeća do danas. Povijest tako ne ostaje zatvorena u arhivu, nego se vraća u sadašnjost kao polazište za razmišljanje o prostoru, materijalu i zajedničkom svijetu.

Ekologije Bauhausa

Avangardni umjetnici već su 1920-ih promišljali o prirodi, okolišu i klimi, a Bauhaus je bio inspiriran biocentrizmom, filozofijom prirode, holizmom i organicizmom. Ekološko mišljenje u Bauhausu ne pojavljuje se kao zasebna tema, nego u principima škole: učenju kroz praksu, istraživanju odnosa materijala, forme, funkcije i prostora te zajedničkom radu na spoju tehnologije, dizajna, umjetnosti i svakodnevice.

Izložba Ekologije Bauhausa – mreže kontinuiteta povezuje radove iz zbirke Muzeja suvremene umjetnosti s nasljeđem Bauhausa i njegovim poslijeratnim odjecima. Djela Otti Berger, Ivane Tomljenović Meller i grupe EXAT 51 pokazuju modernizam kao mrežu procesa i odnosa: tekstil Otti Berger istražuje materijal i strukturu, film i fotografije Tomljenović Meller ritam i cikluse vremena, dok EXAT 51 oblikuje prostor kao sustav odnosa. Ekologija se tako pojavljuje kao način mišljenja u smislu Félix Guattarijeve trostruke ekologije – okoliša, društva i uma.

O izložbi

Izložba je strukturirana u tri cjeline: Materijal kao struktura, Ritam slike, Prostor kao sustav, pri čemu svaka uspostavlja vlastiti način čitanja kontinuiteta povezujući povijesna uporišta s umjetničkim radovima koji nastaju od druge polovice 20. stoljeća do danas. Taj odnos ne počiva na preuzimanju modernizma kao formalnoga jezika, nego na njegovu ponovnom čitanju i premještanju u drugačiji povijesni kontekst.

Ključna metoda povezivanja povijesnog i suvremenog jest recikliranje: materijalno (ponovno korištenje i tragovi vremena), konceptualno (reinterpretacija i premještanje formi u novi kontekst) i društveno (razmjena znanja i kolektivna memorija). Recikliranje se pritom pokazuje kao estetski i etički način postupanja kojim se materijal i njegovi tragovi, ideje i znanje te kulturni slojevi iznova tumače i otvaraju prema novim značenjima.

Kustosica izložbe Ekologije Bauhausa – mreže kontinuiteta je Vesna Meštrić, dok su vizualni identitet i likovni postav osmislili Oaza. Izložba se održava od 24. veljače do 24. svibnja u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU), na prvom katu povremenih izložbi.

Foto: MSU, Unsplash