“Pohano i pire” na šilterici? Upoznajte umjetnicu Doroteu Škrabo Skrabzi koja radi precool stvari

Davnih dana naletjela sam na Instagram profil @Skrabzi i sjećam se koliko sam se puta samo nasmijala dok su se njezini video formati nizali na mom feedu. Bio je to onaj tip humora koji te uhvati nespremnog. Pametan, pomalo apsurdan, vizualno razigran i duboko ukorijenjen u svakodnevici, djetinjstvu i kolektivnim sjećanjima. Tada još nisam znala da pratim osobu koja će kasnije samu sebe najtočnije opisati kao internetsku zabavljačicu, niti da je internet mjesto na kojem se ona osjeća kao kod kuće.

Godinama kasnije, posebno mi je drago što vam mogu predstaviti Doroteu Škrabo. Umjetnicu, dizajnericu i kreatoricu koja već više od 15 godina, pod digitalnim pseudonimom Skrabzi, gradi autentičan svijet na granici humora, umjetnosti i suvremene kulture. Njezini kratki video-skečevi, često nastali iz igre s green screenom, referencama na pop kulturu i povijest umjetnosti, proizašli su iz želje da se prevlada strah od kamere i neugodan trenutak poziranja pretvori u slobodu. U prostor u kojem u sekundi možeš postati ono što želiš.

Pionirka content creationa

Za Doroteu, digitalno i analogno ne postoje kao odvojeni svjetovi. Bilo da stvara video, vodi radionice, osmišljava izložbe ili dizajnira marame, kopče i dodatke pod brendom Dobar tek by Skrabzi, njezin rad povezuje ista potreba: Stvaranje atmosfere bliskosti, igre i zajedništva. Kroz hranu, nostalgiju, djetinjstvo i humor, ona nas podsjeća na važnost kontakta s djetetom u sebi. Kao i na to da prava magija često započinje onda kada izađemo iz zone komfora.

U razgovoru s Doroteom govorila sam o autentičnosti u digitalnom kaosu, granicama umjetnosti i interneta, nostalgiji kao sigurnom mjestu i o tome zašto će se, unatoč svemu, uvijek vraćati Instagramu jer, kako kaže, pionira content creationa ne možete se tako lako riješiti.

• Tvoj Instagram funkcionira kao miks humora, umjetnosti i komentara suvremene kulture. Kako bi nekome tko te tek otkriva opisala ono što radiš i ono što te zanima?

Jednom su me opisali kao internet zabavljačicu i mislim da mi ta titula savršeno odgovara. Internet je mjesto gdje trenutno živim i gdje se osjećam najviše kao kod kuće. Pod digitalnim pseudonimom Skrabzi već gotovo 15 godina stvaram na Instagramu. Sve je započelo još za vrijeme studija, iz vrlo osobne potrebe da prebrodim strah od kamere. Taj neugodni trenutak kada je objektiv uperen u tebe, a od tebe se očekuje „prirodna“ poza i spontana reakcija, odlučila sam pretvoriti u igru. U zabavan prostor bez pritiska, u kojem u sekundi mogu postati ono što u tom trenutku želim biti.

Za mene su humor, umjetnost i komentari suvremene kulture samo različiti jezici istog izraza – način da se poigram identitetom, apsurdom svakodnevice i svime onime što nas oblikuje online i offline.

Kada sam shvatila da je to moguće i da zapravo nije tako strašno, počela sam gotovo svakodnevno snimati kratke humoristične video skečeve, referirajući se na događaje iz popularne kulture i primjere iz povijesti umjetnosti. S godinama mi se kao vjerni suputnik pridružio i green screen, zahvaljujući kojem sam postala dio svjetova o kojima sam dotad samo maštala. Savjet je pravi klišej, ali zaista čini čuda, treba izaći iz zone komfora, jer se upravo tada događa prava magija! Kad bih danas ponovno ispunjavala leksikon, na pitanje što te zanima? vjerojatno bih odgovorila isto kao i prije 25 godina: Zezanje, smijeh, maštanje, snimanje, stvaranje, zabavne sitnice i gomila malih svjetlucavih gadgeta.

• Vidiš li svoje dizajnerske projekte kao produžetak umjetničke prakse ili kao poseban, autonoman svijet?

Godinama sam pokušavala razdvojiti jedno od drugoga – odvojiti Doroteu Škrabo od Skrabzi – sve dok jednog dana nisam stala i shvatila da je to nemoguće. U digitalnom svijetu osjećam se kao kod kuće. Bavim se izradom videa i video-montažom, grafičkim dizajnom i kreativnom direkcijom. Upuštanje u avanture analognog svijeta za mene je prava pustolovina! Stvarajući umjetničke izložbe, nastojim zadržati brzinu i interaktivnost digitalnog svijeta. Kroz multimedijalne green screen radionice za djecu i mlade trudim se mlađim generacijama pokazati da za kreativno stvaranje nisu potrebni posebni uvjeti ni kompleksna oprema, već samo kamera na telefonu i neograničena mašta.

Kada stvaram za svoj brend odjeće, modnih dodataka i zabavnih stvarčica Dobar tek by Skrabzi, želja mi je u ljudima probuditi topla sjećanja iz djetinjstva i stvoriti nešto opipljivo i nosivo, nešto što će poželjeti imati uz sebe. Smatram da je jedna od najvrjednijih stvari koje ljudi imaju upravo mogućnost kontakta s djetetom u sebi, a što bolje budi dijete u nama nego hrana iz našeg djetinjstva.

• Koliko ti je važno zadržati autentičnost u prostoru koji stalno traži brzinu, trendove i ponavljanje?

Izuzetno i presudno! Mislim da s pojavom novih društvenih mreža i AI-ja, uz stalne promjene algoritama, replicirani sadržaj koji prati šablon koji jamči velik broj pregleda i lajkova gubi svoju jedinstvenost, a samim time i jedinstvenost autora koji takav sadržaj objavljuje u tim uvjetima. Zato moramo stalno njegovati ono što je samo naše, ono što nas iskreno raduje i potiče da nesputano stvaramo. Društvene mreže su plodno tlo za mikrotrendove koji se zaboravljaju nevjerojatnom brzinom. Oduprijeti se tome i gurati svoj film, to je recept za uspjeh. Naravno ovisno o tome kako uspjeh definiramo.

• U tvojim radovima često se pojavljuju reference na svakodnevicu, hranu, djetinjstvo i kolektivna sjećanja. Odakle dolazi ta potreba za nostalgijom?

Ta potreba za nostalgijom dolazi iz želje da se vratim nečemu poznatom, sigurnom i toplom. Da pokušam sagledati svijet dječjim očima. Hrana, djetinjstvo i kolektivna sjećanja moje generacije univerzalni su jezici kroz koje lakše komuniciram emocije i iskustva koja su zajednička mnogima. Nostalgija za mene nije bijeg u prošlost, već sigurno mjesto i sredstvo povratka sebi, radi lakšeg razumijevanja vlastitog identiteta i kontinuiteta u sadašnjosti.

• Paralelno stvaraš digitalni sadržaj i fizičke objekte poput marama i modnih dodataka. Kako izgleda tvoj kreativni proces kada prelaziš iz ekrana u opipljivo?

Bilo da je riječ o opipljivom ili digitalnom, uvijek mi je zabavno ako postoji neki neočekivani, pomalo apsurdan element. Kolekciju „Dobar tek by Skrabzi“ najprije sam predstavila s tri marame s motivima obroka. Doručak, Ručak i Desert. Jaja na oko, pohano i pire na fensi maramama koje su zapravo fini modni detalj, apsurdno! Zatim sam napravila kopče za kosu s natpisima Majoneza i Salata. Majoneza u raščupanom repu – apsurdno!

Za tri godine dio kolekcije postali su i dvije šilterice s natpisima Tost sa sirom i Pohano i pire – moji omiljeni obroci. Zatim dukserica s motivom soli i papra, kao i još jedna s motivom omiljenih pudinga koje jedemo još od djetinjstva. Majica s motivom pirea složenog u obliku vulkana na kojem su nuggets u obliku dinosaura. Čaše s motivima grickalica i Petit Beurre keksa, neseser i torbica s pohanim mesom, zidnjak… Ma nema čega nema! Ideja još ima milijun i jedva čekam da ih sve realiziram!

• Može li Instagram, po tvom mišljenju, i dalje biti prostor za promišljenu, autorsku komunikaciju?

Pitam se što danas uopće na Instagramu predstavlja promišljenu, autorsku komunikaciju, gdje se pojavljuje, a gdje prestaju granice između autorskog, generiranog i „ukradenog“ sadržaja, te u kojoj mjeri algoritmi (ne) služe autorstvu i jedinstvenosti. Društvene mreže postale su vrlo kaotičan prostor, zbog čega sam i započela priču Dobar tek by Skrabzi – imala sam potrebu malo se izmjestiti iz okvira digitalnog svijeta, imajući na umu koliko je sve digitalno krhko, kratkotrajno i prolazno. U meni tada progovara milenijalka odrasla bez interneta, koja se očito svakodnevno vraća svojim nostalgičnim maštarijama. Koliko god mi sve ponekad bilo preplavljujuće, digitalno okruženje ipak je moje prirodno okruženje kada je riječ o umjetničkom stvaranju, i gajim nadu da će se stvari promijeniti. Da ćemo moći birati da ne budemo žrtve u moru ispraznog, kopiranog sadržaja. S obzirom na to da sam pionir content creationa na društvenim mrežama – uvijek ću se vraćati i nećete me se riješiti.

Foto: Privatna arhiva