Četiri sestre. Tri kontinenta. Jedna tragedija.
Sestra nije prijateljica. Ne birate jedna drugu, nema tu razdoblja u kojem se kradomice proučavate. Dio ste jedna druge, od samog početka, uvodna je rečenica romana Sestre Blue. Kao što i samo ime nalaže, radnja prati tri sestre iako su jednom bile četiri. Najstarija je Avery, uspješna odvjetnica koja sa svojom suprugom živi u Londonu. Zatim slijedi Bonnie koja se nakon kraja boksačke karijere preselila u Los Angeles gdje radi kao izbacivačica. Treća sestra bila je Nicky, voljena učiteljica koja se slučajno predozirala lijekovima protiv bolova nakon godina mučenja s endometriozom. Najmlađa je Lucky, manekenka i partijanerica bazirana u Parizu.
Godinu dana nakon Nickyne smrti, tri sestre vraćaju se u rodni New York kako bi spriječile prodaju stana u kojem su odrasle i u kojem je njihova sestra preminula. No povratak kući znači i povratak jedna drugoj. Sestre moraju naučiti kako se suočiti s tugom, demonima i naučiti kako iznova voljeti život.
Stvarnost tuge i ovisnosti
Mellors u ovom romanu uspijeva nešto što rijetko kojem suvremenom piscu uspijeva. Sestre Blue su neizmjerno realan i dirljiv portret tuge, ovisnosti, obiteljske traume i sestrinskog odnosa. Čitate roman kao da čitate nekakav klasik, što će ne sumnjamo postati s godinama. Svako poglavlje je perspektiva druge sestre, što ga čini dinamičnim. Malo ste s Avery u Londonu, pa s Lucky na Pariškom tjednu mode, pa s Bonnie u Los Angelesu. Isto tako, svakoj sestri je dovoljno posvećeno vremena, nijedna nije više ili manje istražena od druge. Sve tri – pa i četvrta – koja je tek sjećanje prolaze kroz proces tugovanja za Nicky na svoj način, ali sve su naposljetku samodestruktivne.
Avery je trijezna i uspješna. Saznajemo da je deset godina prije bila teška ovisnica. No, još uvijek je sklona uništavanju svega lijepog što joj se događa u životu. U svojoj najmlađoj sestri vidi sebe jer i Lucky polako pada u ovisnost. Sve skriva partijanerskom personom, ali i to se sruši na nju na kraju krajeva. Zato je i logično da se Avery i Lucky najviše svađaju. Bonnie se čini najnježnijom, unatoč karijeri boksačice. Ali duboko zadiremo u njezin život, neuzvraćenu ljubav, bol zbog zadnje borbe, ali saznajemo da je upravo ona pronašla Nicky mrtvu.
Mellors jednostavno prekrasno vodi riječ sa svakom sestrom pojedinačno, ali i kad su skupa. Piše gotovo filmski. Nemoguće je ne vizualno zamišljati kako se priča odvija. Upravo to joj daje na realnosti. Jer upravo to je riječ kojom bismo sve opisali – bolno realno. Sestre se čine stvarnim osobama, lako se poistovjetiti s njima, jednostavno rečeno, one su ljudske. A ljudi nisu savršeni.
Moderne Male žene
Jasno je da nam se roman jako svidio. Najviše zbog stila pisanja i prikaza likova, ali i zbog razumijevanja koje je lako imati za sestre. Svaka od njih radi greške, ulazi i izlazi u ovisnost i razne probleme, govore si ružne riječi i svađaju se. Ali uvijek se pomire. Ako znate kako je to imati specifično sestre, knjiga donosi posebnu dozu emocije. Ono što nam se još svidjelo je i poruka da su svi obiteljski odnosi kompleksni i da je u tome naposljetku i ljepota. Lako je osuđivati majku i oca sestara Blue jednom kad vam je prikazana njihova obiteljska povijest i dinamika. No Mellors nikada ne dozvoljava da likovi budu jednodimenzionalni, stoga vam pruža scene u kojima jedino što možete osjećati je – empatija.
Mnogi su Sestre Blue opisali kao moderne Male žene. Najviše zbog toga što sama priča prati različita iskustva sestara te smrt one najomiljenije koja ih je uvijek držala na okupu. Sestre Blue su isto tako prikaz ženskog iskustva i koliko je ono izazovno. Prikazuje predrasude zbog fizičkog izgleda, ovisnost, snagu, ali i zdravstvene bolesti specifične za žene. Na kraju romana osjećate dubok poriv za ženskim zajedništvom u društvu koje žene najčešće ignorira.
Zaključno, Sestre Blue bile su nam savršeno štivo uz koje je veljača prošla brzinom svjetlosti. Knjiga stvarno realno i bolno prikazuje gubitak voljene osobe i koliko je tugovanje proces koji traje i koji se ne može izbjeći. A pogotovo to da ne postoji ispravan način tugovanja za izgubljenim. Ali naposljetku ne završava u mračnom tonu, upravo suprotno. Sestre Blue ostavljaju vas s osjećajem nade i optimizma za bolje sutra.
Foto: Stilus, Dupe Photos
