Ne pamtim kad me nešto toliko šokiralo, kao priča o safariju na ljude u ratnom Sarajevu, koja je nedavno izišla u javnost, u kontekstu kaznenopravnog gonjenja pojedinaca koji su u njemu sudjelovali. Nešto se počinitelja pronašlo, i tko zna što će sve isplivati na kraju, i hoće li im se suditi ovdje, ili tek možda na drugom svijetu. Najdulja opsada nekog glavnog grada u povijesti, na koju je svijet žmirio jer mu je to očito odgovaralo, bio je i dijabolična razonoda za pojedince.
Upravo je taj događaj polazna točka romana bosanskohercegovačko-crnogorskog književnika i novinara Andreja Nikolaidisa (rođ. 1974.), Safari u Sarajevu. Neimenovanom sarajevskom privatnom detektivu prilazi moćna pripadnica bosanskog jet-seta, s molbom da nađe osobu koja joj je, za opsade Sarajeva, iz snajpera ubila dijete. Kako žena tvrdi, dijete je ubijeno upravo od ruke bogatog stranca, koji je, iz sigurnosti Jevrejskog groblja, iz zabave, dolazio i ubijao nedužne sarajevske civile. Dalje pratimo istragu mrzovoljnog neimenovanog detektiva mizantropa, te jezivi rezultat te istrage, basnoslovno imućnog i privilegiranog Andreu Massima.
Spektakl tame
Kako kaže autor, uhvatio se te teme, jer ju je morao ispisati, iako napominje kako osim osnovnih informacija koje smo putem medija dobili i svi mi, nije detaljno istraživao, tako da je ovo djelo zapravo fikcija, utemeljena na jednom doista uznemirujućem, mračnom i gotovo nevjerojatnom incidentu iz recentne povijesti.
Pisac istražuje ljudsku prirodu, ono najcrnje, i najstrašnije u njoj, jer doista možemo zaključiti kako ne postoji užasnija stvar od pretvaranja ionako užasne stvari, ratne opsade jednog grada i njegovih civila, u dodatni spektakl, za pojedince kojima je – dosadno, pa su se zaželjeli stvarnih uzbuđenja.
Rat ovdje dobiva dodatnu dimenziju. On je kulisa ispred koje defiliraju moralna izopačenost pojedinca, abominacija ljudskog roda, fascinacija nasiljem i njegova bezrazložna uporaba, nasilje koje nikada i ni pod kojim uvjetima nitko ne može opravdati ičime iole smislenim.
Portret zla u prvom licu
Lik takvog jednog sociopata, Andree Massima, opisan je kroz njegova pisma prijatelju, u kojima Massimo opisuje vlastitu fascinaciju smrću, ne svojom, naravno, nego nečijom, gdje mu lov na životinje zapravo ne predstavlja ništa, a lov na ljude izvlači tu neku iskru bolesne radosti. On je toliko blaziran, da je jedino što ga veseli ovo najgore, najneprihvatljivije, i najužasnije. Čovjek je to koji je svoj obol dao i na Epsteinovom otoku, ali i koji je u ruke dao snajper nekom tamo Aleksandru (znate prezime), koji je za opsade Sarajeva šetuckao po Jevrejskom groblju, doduše bez puške, ali promatrajući stradavanja civila kao na dlanu… Massimo je i neofašist, s nekim suludim fašističkim idejama kako bi Europa trebala izgledati, a što nije neka lijepa slika, poglavito jer ima i priličan broj pristaša.
Nikolaidisov roman je kratak, pisan kako on sam kaže „brzo i u dahu“, užurban i pomalo grozničav u narativu, dinamičan, i, teškoj temi usprkos, ne možeš ga ispustiti iz ruku. Njegov je stil sažet, jasan i precizan, te konačni dojam ne dolazi samo iz tematike, već i iz sjajnog načina pisanja, ali i forme – (uvjetno rečeno) detektivskog romana. Kroz sraz morbidne „zabave“ i praktično nepostojeće moralne odgovornosti, nalazimo se negdje između nevjerice i paničnog straha kako je opisani devijantni svijet bio tu negdje oko nas. A posebno nas strah lovi ako pomislimo da je takva stvarnost možda upravo to – nečija stvarnost u ovome trenutku.
Zaraza zla
Autor toliko hladno i suvereno, poput najpreciznijeg šamara, pokazuje da je čovjek biće sposobno za najgore prema drugom ljudskom biću, da se zlo uvlači u naše pore više ili manje neprimjetno. Obuzima nas, više ili manje neprimjetno. Kako kaže pisac u jednom intervjuu: To je vjerojatno najgora stvar kod zla: što zarazi sve što takne. Nama ljudima se to sviđa, daje nam moć, utjecaj, štogod, i ono najstrašnije – nitko od nas nije imun. Čovječe, nikad ne znaš. Nitko od nas protiv zla nema urođena antitijela. Cjepiva protiv zla također nema.
Safari u Sarajevu, kao povijesni događaj, povukao je za sobom pitanja rata, mira, ljudskosti, krivnje, zla, opačine, brutalnosti i perverzije. Safari u Sarajevu, kao prozni tekst nagrađivanog pisca, također ova pitanja secira i propituje, ali stravična „razbibriga“ za nadmene bogataše prestaje biti samo neko tamo uznemirujuće ludilo, nekih tamo sociopata. Ovim tekstom, koji je de facto fikcija, Nikolaidis je pokazao da je lov na ljude itekako stvaran, bio, ali i još uvijek jest. Doslovno, figurativno, kako god. Svakako nam se ne piše dobro.
DODATAK: Promocija djela
Promocija romana Safari u Sarajevu Andreja Nikolaidisa održat će se u četvrtak, 2. travnja u 19 sati u Novinarskom domu (Perkovčeva 2) u Zagrebu. Uz autora, o knjizi će govoriti urednica Kristina Ljevak Bajramović i promotor Kruno Lokotar, predstavljajući publici ovaj novi roman kroz razgovor i književnu razmjenu. Roman je objavljen u izdanju Hena com.
Foto: Pexels, Promo
