O čemu je riječ?
Ponižen postupkom koji je krenuo po zlu, dr. Silas Weir prisiljen je prihvatiti mjesto liječnika u Državnoj umobolnici za žene u New Jerseyju. Stjecajem okolnosti postavši ravnatelj ustanove, godinama nekontrolirano podvrgava žene koje je država zanemarila najgrotesknijim eksperimentima. Dok se polako počinje etablirati kao pionir kirurgije 19. stoljeća, Weirove ambicije potiče opsesivna žudnja za prisilno hospitaliziranom mladom Irkinjom imena Brigit, koja postaje ne samo Weirov primarni eksperimentalni subjekt nego i akterica njegova uništenja.
Mesar je utemeljen na autentičnim povijesnim dokumentima u kojoj pratimo karijeru dr. Silasa Weira, „oca ginopsihijatrije“, dok se uspinje od profesionalne anonimnosti do nacionalne slave, jedinstven spoj fikcije i činjenica, noćna mora kroz najmračnije dijelove američke psihe, u svom zapanjujućem završetku združena s neočekivanom romansom.
Mizoginija u zdravstvu
Joyce Carol Oates majstorski spaja fikciju i stvarnost. Lik Silasa Weira temeljen je na pravim doktorima. Njihova imena su J. Marion Sims, Silas Weir Mitchell i Henry Cotton. Svi su bili pioniri te značajni u svom području djelovanja. No svi su također svoje eksperimente vršili na ropkinjama, ugovorenim sluškinjama i mentalno bolesnim pacijenticama.
Knjiga je ispričana iz nekoliko perspektiva. Najviše kroz perspektivu samog Weira čije grozne riječi su toliko nonšalantno napisane da vam lede krv u žilama. Upravo u tim dijelovima se otvara pitanje morala i otkriva koliko duboko je mizoginija ukorijenjena u zdravstvo. Kada pročitate Weirova uvjerenja da je ‘ludilo’ puno češće u žena i da ga uzrokuje ‘lutajuća maternica’, jasno vam je da je to bizarna teorija, no onda shvatite da je Oates nije izmislila. To uvjerenje je u prošlosti bilo ne samo prevladavajuće, nego i prihvaćeno od strane doktora. I kad danas za nekoga kažemo da je histeričan, nemamo pojma da to dolazi od riječi hysteria – grčke riječi za maternicu.
Nonšalantnost s kojima Weir opisuje svoje groteskne eksperimente je ono što vam ne može izaći iz glave. Jukstaponirano je uz kasnija svjedočanstva mlade Irkinje Brigit koja priča svoju tragičnu priču.
Inventivan, strašan, hrabar i feministički
Mesar je roman koji se teško uklapa u klasične žanrovske ladice. Iako na prvu priziva elemente trilera ili kriminalističkog romana, ono što Oates ovdje stvara bliže je gotičkom hororu – sporom, jezivom i duboko uznemirujućem iskustvu koje se ne oslanja na klasične zaplete, nego na atmosferu i moralnu nelagodu koja se polako uvlaći pod kožu. Upravo zato roman djeluje toliko svježe i drugačije. Rijetko nailazimo na djelo koje je istovremeno toliko inventivno, uznemirujuće i tematski hrabro.
I onda vas obuzme bijes jer znate da su ti doktori bili cijenjeni i slavljeni kao pioniri. Prvi su zakoračili u nepoznato i pomicali granice znanosti, ali na štetu najranjivijih žena. Ta spoznaja, da je sve što čitamo ukorijenjeno u stvarnim praksama, dodatno pojačava horor koji roman nosi.
No unatoč svemu, Mesar nije samo priča o nasilju i nepravdi. Kroz taj mrak provlači se i snažna nit otpora, nade i ženske izdržljivosti. Posebno kroz lik Brigit, koja uspijeva nadići sve traume koje su joj nanesene. Upravo ta ravnoteža između užasa i snage čini roman ne samo potresnim, nego i duboko feminističkim – jer ne ostaje na prikazu patnje, već daje prostor preživljavanju i prkosu te unutarnjoj snazi žene.
Foto: Petrine knjige, Dupe Photos
