Roman Pisma snova bosanskohercegovačkog autora Harisa Dubice slojevita je, nevjerojatna i nostalgična priča koju nam, gostujući na radijskoj emisiji, prepričava poštar Hilmo, zadnji dan prije odlaska u mirovinu, omiljeni poštar s najdužim stažom i najluđim anegdotama. Hilmo nam priča o Dini Ibrahimoviću, uraru, iliti sahadžiji, koji je od ranog mladenaštva, osim opčinjenosti satovima, opčinjen i beskrajno zaljubljen u Hanu, toliko beznadno i duboko da joj se jedva može obratiti riječima.
Upravo zato joj svaki dan piše pismo u kojem joj izražava ljubav, ali niti jedno joj ne šalje, unatoč opetovanim pokušajima približavanja poštanskim sandučićima… I dok se neposlana pisma gomilaju, pred nama lete godine i sudbine ne samo Hilme, Hane ili Dine, već i niza upravo nevjerojatnih, živopisnih likova starog, dobrog Sarajeva, uz prigodnu glazbu i stihove Dine Merlina, malo čarolije, i drugih prilika…
I dok, čitajući, možda i pomislimo kako nema takvih likova ili događaja u stvarnom svijetu, moram navesti kako je u Sarajevu, tom biseru na Miljacki, doista sve moguće, ovdje je uobičajeno čuda da se dese, pa je tako i ova priča moguća, kao i mnoge ljubavne pjesme, koje nam je predratno Sarajevo dalo. U tom kontekstu i neposlane tisuće pisama su sasvim realne…
Važnost (ne)izgovorenih riječi
Dubicu inače poznajemo kao renomiranog autora glazbenih spotova za mnogobrojne regionalne i strane izvođače, a njegov prvijenac Pisma snova, s dosadašnjih 8 izdanja, engleskim i njemačkim prijevodom, te uskoro i audio-knjigom, predstavlja jedinstvenu pojavu na ovim našim balkanskim prostorima. Formula je vrlo jednostavna: iz srca ravno na papir, bez kalkulacije. Kroz ljubav, čežnju, melankoliju, ali i humor, neočekivane obrate i emocije autor propituje važnost (ne)izgovorenih riječi i važnost one stare narodne uzeti stvar u svoje ruke.
Kroz izbjeglištvo sahadžije u Švicarskoj, dotiče i društvene i povijesne teme, te raspravlja o važnosti korijena i doma, identiteta, te potencijalnog povratka. Što i gdje je uopće dom? Tamo gdje je zid, ili tamo gdje je srce? Tu bi mogli i izvući glavnu poantu, a to je da čovjek mora slušati svoje srce, pa makar to značilo i povratak iz bogate i uređene Švicarske u Bosnu, koliko god ona bila neuređena, ali je topla i naša, pogotovo ako je tamo ljubav života.
Sve istinito osim onoga što je izmislio
Dubica je ovo djelo napisao impulzivno u samome početku korone, kada je svijet kakav smo poznavali stao, a čitajući, dojma sam kao da ga je jednostavno morao napisati. Iako roman nije autobiografski, a autor duhovito kaže da je sve istinito osim onoga što je izmislio, zaključujem da je iskrenost i autentičnost ono najvrjednije što nalazimo na ovim stranicama, a što su prepoznali, i svojim oduševljenjem, nagradili i brojni čitatelji…
Upravo zbog iznimne popularnosti romana, ali i posjećenosti njegovih promocija diljem Balkana, i u inozemstvu, gdje se promocije pretvaraju u svojevrsni stand up, fanovi su oduševljeni i činjenicom da je Pisma snova krenulo ka filmskoj adaptaciji, pod redateljskom palicom samog Dubice, koji se već itekako dokazao kao redatelj glazbenih spotova. Stoga jedva čekamo vidjeti i film, koji je po autorovim riječima djelo njegovog života.
O filmu Pisma snova
Snimanje je započelo ovoga ljeta u Cazinu, da bi se ubrzo filmska ekipa preselila u Sarajevo, gdje će se snimati i najvažniji dijelovi adaptacije. Snimanja će biti i u drugim gradovima BiH, ali i u Švicarskoj, a planirani dovršetak filma je početak 2027.
Filmsku ekipu čini niz poznatih regionalnih glumaca: Tarik Filipović glumi poštara Hilmu, glavnu žensku ulogu dobila je mlada pjevačica Džejla Ramović, koja je od samog početka bila u redateljevoj glavi kao jedini izbor za lik Hane, dok zbunjenog Dinu glumi Harun Ćehović. Inspiriran knjigom, za ovaj je film naslovnu pjesmu napravio i regionalno poznati glazbenik Sandi Cenov. Baš kao i radnja literarnog predloška, i radnja filma smještena je u osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća, tako da možemo očekivati i vizualni povratak u prošlost…
Veselim se vidjeti kako će se oživotvoriti pisana riječ kroz sasvim drugi umjetnički medij, film, ali sudeći po autorovoj uključenosti u sve aspekte snimanja, i kako znam da pazi na svaki detalj, vjerujem da će Pisma snova biti dostojan filmski produžetak i svojevrsna nadgradnja knjige koja ga je nadahnula. Nadamo se da će do kraja filma ta gomila pisama ipak biti poslana na pravu adresu…
Foto: Promo, Pexels
