Zoran Mišić (napokon) na domaćoj sceni: “Nakon toliko godina, ipak nisu zaboravili na mene. To je predivno”
Gdje si sad, naslov je jedne od široj javnosti najpoznatijih samostalnih pjesama Zorana Mišića. A i pitanje koje smo si učestalo postavljali na spomen njegova imena. Ne čudi što nas je posebno obradovala informacija da se Zoki vraća na scenu, ovoga puta kao vokal grupe Opća opasnost.
Nakon prerane smrti Slavena Živanovića Žiže, osnivača, vođe i jednog od zaštitnih znakova benda, pred članovima se postavilo teško pitanje, kako i može li Opća opasnost nastaviti dalje. U međuvremenu su Pero i Bani krenuli svojim glazbenim putevima, dok su preostali članovi, Igor Kolić Giga, Vlado Soljačić Sojka i Josip Kamenski Kameni, odlučili nastaviti priču Opće opasnosti uz snažnu podršku vjernih fanova.
Novo poglavlje donosi i nova lica. Bendu se uz Zorana pridružio i gitarist Nenad Dujmić Neno, obojica su dugogodišnji prijatelji i suradnici benda. Publici su predstavili i prvu zajedničku pjesmu Nebo iznad nas, a s njima smo se susreli netom prije nastupa u Županji, gradu u kojem je sve krenulo.
O novom poglavlju karijere
Zoran Mišić ne skriva sreću zbog novog poglavlja svoje karijere. A kako je do njega došlo? Pa nisam ja očekivao to, ali ozbiljno, započinje svoju priču Zoran, dodajući: Čuo sam neke informacije, glasine, ljudi su pričali o tome i prije, ali meni nitko ništa nije govorio. I kad me Kameni nazvao, moja prva reakcija je bila “Kameni me zove, nije me nazvao sto godina.” Di si, što ima, ovo, ono… Jedno sat i pol smo pričali o svemu. Što ima kod tebe, žena, djeca, ovo, ono… I onda smo krenuli malo o bendu, o svemu i on mi je postavio pitanje. Ali mogu reći da je izgledalo kao da ni njemu nije bilo lagano postaviti pitanje, isto kao što meni nije bilo lagano odgovoriti.
Budući da je odrastao uz njihovu glazbu i prema bendu gaji veliko poštovanje, njegova je prva reakcija bila pozitivna. Ipak, prije konačne odluke uzeo je dovoljno vremena kako bi temeljito razmotrio sve okolnosti, nakon čega je, kako kaže, prevagnula emocija i ljubav prema glazbi. Naravno, odluka ne bi bila izgledna bez potpore obitelji, budući da uključuje i učestala putovanja na relaciji Njemačka – Hrvatska. No, prve reakcije publike pokazuju kako je itekako bila dobra.
Ja to ne mogu vjerovati. Znači, u šali sam znao reći, da sam napravio sve što je bilo u mojoj moći da sabotiram svoju karijeru. I ljudi, eto, nakon toliko godina, ipak nisu zaboravili na mene. To je tako predivno. Očito sam nešto nekad u prošlosti napravio kako treba, poručuje Zoran.
Mogu ponosno reći da je to moj bend
Pred novo poglavlje svjestan je značaja i odgovornosti koje nosi preuzimanje uloge u jednom od najprepoznatljivijih hrvatskih rock bendova. Iako priznaje da zadatak nije nimalo lak, ističe kako mu je najvažnije to što bend danas funkcionira kao prava ekipa. Mogu ponosno reći da je to moj bend, poručio je, naglašavajući kako upravo zajedništvo i međusobno povjerenje članova sastava smatra ključnim za uspješan nastavak njihove priče.
Govoreći o vlastitom glazbenom putu, Zoran je naglasio da je glazba oduvijek sastavni dio njegova života. Dosad je djelovao u sastavima Bad Rain i Endeffect, koje smatra važnim dijelom svojeg umjetničkog i osobnog razvoja. Istaknuo je kako njegovo razdoblje u Bad Rainu je završeno, dok će Endeffect nastaviti djelovati, premda će se zbog njegovih novih obveza morati prilagoditi ili privremeno usporiti aktivnosti. Prema njegovim riječima, angažman u Općoj opasnosti zahtijeva potpunu posvećenost, a upravo takav pristup bend i njegova publika zaslužuju.
Natjecanje u kojem nije mislio sudjelovati
Prisjećajući se svojih početaka, Zoran otkriva kako se na glazbeno natjecanje nije ni planirao prijaviti. Ja se nisam uopće htio prijaviti. Mama me prijavila, a ja sam tvrdio da ne idem, prisjeća se kroz smijeh. Ipak, na nagovor obitelji i prijatelja odlučio je okušati sreću, a to iskustvo danas smatra jednom od važnijih prekretnica u svom životu.
Ističe kako mu je sudjelovanje u natjecanju omogućilo jedinstven uvid u funkcioniranje glazbene industrije u vrlo ranoj dobi. Doslovno su mi se otvorila vrata glazbene industrije i imao sam priliku iz prve ruke vidjeti kako sve funkcionira. Neke stvari bile su prekrasne, a neke vrlo teške, kaže Zoran, dodajući da ga je upravo to iskustvo značajno oblikovalo kao pjevača i osobu. Smatra da je za umjetnički razvoj važno upoznati i uspjehe i razočaranja jer tek tada čovjek dobije cjelovitu sliku svog poziva.
Sudjelovanje u showu Hrvatska traži zvijezdu Zoranu je preko noći promijenilo svakodnevicu. Već jutro nakon prvog nastupa na Facebooku dočekalo ga je više od tisuću zahtjeva za prijateljstvo, što mu je bio prvi znak razmjera popularnosti koju je natjecanje donosilo. U vrijeme kada su društvene mreže tek dobivale na važnosti, kandidati su iz tjedna u tjedan postajali nacionalno prepoznatljiva lica. O njihovim se nastupima raspravljalo na poslu, u školama i kafićima, a emisija je okupljala milijunsko gledateljstvo, pretvarajući natjecatelje u zvijezde koje su gotovo svakodnevno ulazile u hrvatske dnevne boravke.
Na što je danas najponosniji?
Unatoč popularnosti koju mu je natjecanje donijelo, ponosan je što je ostao čvrsto na zemlji. Naglašava da nikada nije dopustio da ga slava promijeni niti je sebe smatrao važnijim od drugih. Najponosniji sam što ni na vrhuncu te neke “slave”, nazovi to kako želiš, nisam nikad podlegao tome. Nisam nikad pomislio da sam JA taj neki lik, bolji od nekog drugog. Ključ svega što se i danas događa je to da sam ostao normalan. Ja sam dobar u nečem, netko je dobar u nečem drugom. Tko je od nas dvojice bolji generalno, tko to može reći. Radiš ono što voliš i to je to, ističe Zoran. Upravo u tome vidi ključ svog dugogodišnjeg razvoja i današnjeg uspjeha.
Kada nije na pozornici, Zoran uživa u jednostavnim životnim radostima. Uz glazbu, opušta ga igranje PlayStationa, a priznaje i da teško odolijeva slatkim zalogajima. Ipak, najveću sreću i ispunjenje pronalazi u obitelji – supruzi i djeci, koji su mu najveća podrška u ovom novom poglavlju karijere. A mi ćemo za njega napisati: Zoki, dobro te je slušati opet!
Foto: Patricia Jerković
