Britanska pjevačica Raye netko je čiju karijeru dosta pratimo posljednjih nekoliko godina. Primjer je istinske glazbenice, a njezin uspjeh još je isplativiji kada saznate koliko joj je trebalo da ga ostvari. Više od deset godina bila je u izdavačkoj kući Polydor Records koja joj godinama nije dopuštala da izda vlastiti album. Karijera joj se svodila na pisanje tekstova za druge poznate izvođače te gostujuće vokale.
Nakon nekoliko objavljenih EP-jeva, odlučila se na hrabar potez. Otišla je iz labela kako bi postala neovisna umjetnica. Onda je napokon 2023. objavila debitantski studijski album – My 21st Century Blues koji je postigao kritičku slavu i učinio je poznatom. On joj je pomogao i da postane osoba s najviše osvojenih Brit nagrada u jednoj večeri.
Raye je nastavila graditi svoj stil i ovaj mjesec objavila drugi album – This Music May Contain Hope, dugoočekivani popratni album. Poslušali smo ga i evo što mislimo.
Pozadina albuma
Album This Music May Contain Hope ugledao je svjetlo dana 27. ožujka. Sadrži 17 pjesama i traje 73 minute. Pjesme s albuma uključuju i singlove – Where Is My Husband! koji je izašao 19. rujna 2025., Nightingale Lane. koji je izašao kao singl u obliku live verzije s orkestrom 27. veljače ove godine te Click Clack Symphony. s Hansom Zimmerom koji je objavljen 20. ožujka. Kao i u prethodnom albumu, sve pjesme su stilizirane s točkom na kraju naziva.
Album je strukturiran oko četiri godišnja doba s grupom pjesama koje označavaju jesen, zimu, proljeće i ljeto. To ga čini i konceptualnim albumom, a teme koje istražuje su slomljeno srce, sumnja u sebe, prebolijevanje glupih muškaraca i pronalazak nade.
Napokon – maksimalizam
Dok smo u posljednjih nekoliko godina navikli na pjesme koje traju dvije minute, This Music May Contain Hope traje 73 minute. Uz to, nakon albuma prvijenca, Raye se okreće više eksperimentalnijem zvuku. Spaja jazz, pop, house, orkestar, soul i rap flow. U moru identičnih, pretjerano produciranih pjesama na koje ju je i njezina prethodna izdavačka kuća tjerala, Raye se odlučuje za apsolutni maksimalizam. S ovim albumom poručuje ‘ne, ovo nisu pjesme koje ćete pustiti u pozadini dok čistite ili trenirate – morate sjesti i pozorno ga poslušati!’
Album otvara s kratkim monologom, a prati ga ambiciozna pjesma I Will Overcome. Već na početku Raye ‘postavlja scenu’ za ostatak albuma. I zaista postavlja scenu jer imate osjećaj kao da slušate soundtrack nekakve predstave s Broadwaya. Kao i na prvom albumu, Raye briljira u tekstovima. Napisala je sve pjesme s novog albuma, a njezina maštovitost dolazi do izražaja – vizualna je pripovjedačica i pjesnikinja. U pjesmi Click Clack Symphony. koristi metaforu zvuka štikli kao simfoniju koja joj je potrebna da izađe iz kuće. U pjesmama poput The WhatsApp Shakespeare. i Nightingale Lane. priča priču koju ne možete ne slušati.
Valja spomenuti i njezine vokalne sposobnosti. Raye nikad nije zvučala bolje. Dok se na prvom albumu odlučila za više pop/house zvuk, This Music May Contain Hope naveliko se oslanja na jazz i njezine vokale, a to nam se jako sviđa. Možemo reći kako je Raye dovela jazz u mainstream i kako je definitivno riječ o jednom od najambicioznijih albuma posljednjih godina.
Raye u apsolutnoj kontroli
Uz Hansa Zimmera koji je skladao Click Clack Symphony., album sadrži i duet s Alom Greenom, ali i njezinim djedom Michaelom te sestrama Ammom i Absolutely koje su također glazbenice. U pjesmi Life Boat. vraća se club zvuku koji ju je proslavio, a tu je i kratka I Hate the Way I Look Today. u kojoj zvuči poput Elle Fitzgerald. A završnica svega je pjesma u kojoj zahvaljuje doslovno svakoj osobi koja je sudjelovala u stvaranju albuma – i to poimence, pjesma traje preko šest minuta.
Jedno je jasno – Raye je u apsolutnoj kreativnoj kontroli. Ovo je upravo onakav album kakav izdavačke kuće odbijaju objaviti jer nije pop mainstream i previše eksperimentira s različitim zvukovima. Zato je sjajno vidjeti da jedna neovisna glazbenica može raditi autentičnu glazbu bez prepreka. I upravo zato što je autentičan, publika ga voli. Istina, nije za svakoga i razumljivo je da nekome može biti malo previše, ali uzbudljiv je i velik. A uz to i vrijedan Grammyja za koji se nadamo da će biti nominirana sljedeće godine. Raye s This Music May Contain Hope postavlja letvicu visoko i ako joj je ovo tek drugi album, što dalje možemo očekivati?
Ono što valja napomenuti, a što joj je već postao zaštitni znak je da unatoč teškim temama, brutalno iskrenim stihovima u kojima opisuje tugu i mrak u kojem se nalazi, na kraju albuma uvijek pronalazi svjetlo. I zaista – njezin album sadrži nadu.
Foto: Profimedia
