Nakon što je njegov nastup na Supertalentu postao viralan, uoči finala razgovarali smo sa SVEBOROM

Hrvatska scena tek povremeno dobije umjetnika koji pomakne granice i pritom zadrži onu autentičnu nit u svom radu. Svebor Mihael Jelić upravo je takav. Mladi glazbenik je violinu odlučio odvesti daleko izvan njezinih klasičnih okvira i spojiti je s techno zvukom, improvizacijom i live eksperimentom. Nakon što je njegov nastup na Supertalentu oduševio žiri i dobio zlatni gumb, eksplodirao je na društvenim mrežama. Jasno je da gledamo nešto što publika odmah prepoznaje kao nešto novo, drugačije i uzbudljivo.

No, iza viralnih trenutaka stoji puno šira priča. Svebor ima desetljeće klasičnog obrazovanja, filmsku karijeru koja je već ostavila trag te hrabrost da napusti siguran put i potpuno uroni u glazbu. Uoči finalnog nastupa na Supertalentu koji će se po prvi put održati u Areni Zagreb, razgovarali smo sa Sveborom koji nam je otkrio kako izgleda stvaranje glazbe u trenutku i zašto će mu 2026. godina biti možda najvažniji korak dosad.

• Kad nekome prvi put objašnjavaš što je “techno violin live looping performans”, kako to najjednostavnije opišeš?

Kad nekome prvi put objašnjavam što je to Techno violin live looping performance, zapravo pokušam objasniti nekoliko različitih elemenata. Jedan je taj da je to live looping, dakle to je u osnovi stvaranje glazbe uživo. To znači da na licu mjesta pred publikom zapravo stvaram zvuk, aranžman, melodije, ritmove i slično, što znači da publika zapravo može sudjelovati u procesu tako da može svjedočiti nečemu što je ispalo jako dobro, ali može i svjedočiti nečemu što je ispalo loše. Tako da se tu stvara neko, recimo, uzbuđenje s njihove strane, a stres s moje strane. Sve zajedno iskustvo je ipak na neki način svaki put malo drugačije. Glazba nastaje na licu mjesta.

Drugi dio koji je zapravo bitan za opisati je da je to techno violin, što znači da zapravo spajam žanrovski violinu, koja je nekako originalno klasični instrument, s elektronskim techno i drum and bass ritmovima i to je neki zapravo zvuk ka kojem stremim i smjer u kojem želim ići. Volio bih stvarati glazbu koja je istovremeno ljudima zanimljiva za gledati, promatrati kako nastaje, ali da je istovremeno nekako i plesna i glazba koju ljudi mogu zapravo slušati u klubu u nekom večernjem settingu i tako dalje.

• Kako si doživio trenutak kada si dobio zlatni gumb? Je li ti uopće stiglo sjesti što se dogodilo?

Kada sam dobio zlatni gumb, to me jako iznenadilo. Nadao sam se prolasku, nadao sam se dobrom feedbacku, ali stvarno se nisam nadao zlatnom gumbu. I jako me to razveselilo i zapravo šokiralo i dalo mi je nekako vjetar u leđa da si kažem: “Okej, sad je stvarno vrijeme da uložim svu svoju energiju u glazbu i da naprosto iskoristim vidljivost koju će mi Supertalent dati za prezentiranje svoje glazbe” – nekako mi je glavni cilj cijelog ovog procesa prezentirati svoju glazbu i naći svoju publiku.

• Tvoj nastup postao je viralan i jako si se svidio publici. Što ti je bilo najvažnije prenijeti tom izvedbom na audiciji?

Na audiciji sam htio zapravo prikazati nekako osnovu toga što radim. Ovo je pjesma, ovako pjesma nastaje na licu mjesta, ovo su tehnike koje koristim i ovako to može zvučati. To je bio neki cilj na audiciji. U polufinalu sam pak htio proširiti taj koncept i pokazati što se sve može zapravo još raditi – htio sam pokazati tehnike snimanja predmeta uživo – čaše, one cijevi pa japanke, vrećice za smeće i tako dalje. I htio sam pokazati čime se sve kanim baviti u budućnosti kad ću imati više vremena, jer mi je veliki san puno više snimati uživo i još veći dio tog showa raditi uživo.

• Vratimo se malo na početak, kako si počeo svirati violinu i kako si se sjetio upariti ga s loopingom?

Počeo sam svirati violinu kada sam imao 8 godina bio sam 10 godina u klasičnom obrazovanju glazbenom, svirao sam dakle violinu u osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi. I zapravo je dio loopinga došao tek kasnije kada sam odlučio kupiti kombi koji sam htio izgraditi u kamper i putovati svijetom. Shvatio sam da ću morati svirati puno na ulici i da će mi to uzeti jako puno energije, a puno mi je lakše svirati kada radim nešto novo. Onda sam tada prvi put odlučio nabaviti malu loop pedalu i početi eksperimentirati s loopingom i to je korak po korak išlo sve dalje dok nisam došao do ovog cijelog setupa koji sada možete vidjeti.

• Što je najizazovnije kod live loopinga – kontrola tehnike, improvizacija ili zadržavanje adrenalina?

Najizazovnije kod live loopinga je naći upravo taj balans. Da što više toga bude improvizacija, a opet da što više toga zvuči jako dobro svaki put. Kad god odem u bilo koju stranu previše, ne bude dobro. Dakle, kada radim nešto u što nisam naprosto dovoljno siguran, onda to zvuči loše, a kada radim nešto u što sam presiguran, onda nemam toliki adrenalin i ne mogu svirati tako dobro. Naći taj balans je najveći izazov.

• Izbacio si već pjesmu s audicije kao singl, no početkom 2026. ti izlazi i album. Možeš li nam otkriti više?

Debitantski album Loop, na kojem aktivno radim već neko vrijeme, izlazi početkom 2026. i na njemu će biti i pjesme koju sam izvodio na Supertalentu ali i jedno pet-šest mojih autorskih pjesama. Taj album je pokušaj da tu svoju tehniku sviranja koju sam razvio kroz zadnjih par godina prenesem u svoju autorsku glazbu. Cilj mi je napisati pjesme koje će ljudi znati, ali koje ću onda ja moći zapravo izvoditi na svojim nastupima. Dugo sam svirao covere i u nekom trenutku sam naprosto shvatio da bih puno više volio koristiti ovaj način sviranja, ali svirati svoje pjesme.

• Zanimljivo je da se nisi samo u glazbi okušao. Mi te znamo i kao sjajnog redatelja. Zagrebački ekvinocij snimio si s 18 godina i 0 kuna, a film je postao najgledaniji domaći film te godine. Očito imaš osjećaj za ‘viralno’. Kako sada gledaš na taj uspjeh?

Zagrebački ekvinocij je bio početak mog javnog života, da tako kažem. Tada sam stvarno bio klinac i nisam znao što radim, ali sam tek počinjao osjećati natruhe te ideje u koju sada i dalje dubinski vjerujem, a to je da čovjek može postići što god poželi ako dubinski vjeruje u to i ako je spreman uložiti rad i trud u svoju ideju. Ekvinocij je bio neka suluda ideja i nešto što je zvučalo skoro pa nemoguće i zato mi je bilo zabavno i zato mi je bio izazov pokušati takvo nešto i odveo me na jedno prekrasno putovanje. Upoznao sam jako puno ljudi, naučio sam jako puno o filmu, naučio sam jako puno o sebi kroz taj proces. Generalno sam jako sretan što je Zagrebački ekvinocij bio dio mog života i što i dalje je. Jako mi je drago što ljudi i dalje u tom filmu prepoznaju neke svoje mladenačke dane, čak i ljudi iz drugih generacija, i što je nekako film stvarno rezonirao s puno ljudi na nekoj osobnoj razini. Film je također dostupan online, što mnogi ljudi ne znaju, tako da besplatno se može gledati na Vimeu – evo tu linka.

• Ne zaboravimo spomenuti ni Frku, film koji je dobio drugo mjesto po glasovima publike na Pula Film Festivalu. Rekli bismo da predstavljaš neku novu generaciju hrvatskih redatelja. Kako dolaziš do inspiracije?

Inspiracija je po mom mišljenju, nusprodukt truda, rada i naprosto aktivnog razmišljanja o nekoj temi. Što više razmišljaš o nečemu i što više ti se to mota po glavi, to više ti ideja pada na pamet i u nekom trenutku te ideje budu dobre ili kreativne i onda to možemo nazvati inspiracija, ali to je samo neki korak u cijelom procesu rada.

Btw, Frka uskoro dolazi na HBO 🙂

• Pauzirao si filmsku karijeru za glazbenu. Imaš li neke planove osim albuma? Hoće biti nastupa?

Pauzirao sam filmsku karijeru za glazbenu zato što želim dati glazbi ono što sam filmu dao, a to je neki kontinuirani trud i rad i razvijanje kao mene kao umjetnika. Film je bio nekako prioritet zadnjih 8-9 godina, a glazba je bila nešto čime se također bavim, ali što nije u fokusu i sada zapravo to želim obrnuti. Plan mi je nakon izbacivanja albuma svirati što više. Jako bih volio raditi, nastupati, organizirati svoje prve veće koncerte. Volio bih doći do publike i zapravo nastupati pred svojom publikom, to je neko iskustvo koje još uvijek nisam imao – nisam imao iskustvo nastupanja pred velikim brojem ljudi koji zapravo znaju za mene i znaju moje pjesme. To je nešto što bih htio u 2026. Osim toga volio bih svirati na festivalima u Hrvatskoj i u inozemstvu.

• I za kraj, finale Supertalenta još nije održano – razrađuješ li već ideju za nastup? Što možemo očekivati?

Ideja za nastup finala Supertalenta je već skoro pa gotova. Bit će opet nešto potpuno drugačije. Ovaj put mi je fokus da tim ljudima u Areni Zagreb naprosto pružim jedan show i nešto drugačije. Želim im pokazati kako moji koncerti zapravo mogu izgledati i želim da fokus bude na tome da uzmem pjesmu koju svi znaju i mnogi vole i od nje napravim nešto novo i drugačije i da im dam neko ruho koje potencijalno ljudi još nisu čuli na taj način. Također dodatno za kraj, upravo sam izbacio pjesmu koju sam svirao u polufinalu, Neon Echo  (Lamour tojours).

Zahvaljujemo A Most Unusual Gardenu na ustupanju lokacije za snimanje.

Foto: Martina Movrić