Povodom 25 godina vaše karijere krenuli ste na veliku regionalnu turneju koja još uvijek traje. Što je obilježilo njezin dosadašnji tijek i koje trenutke pamtite kao najupečatljivije?
Drago mi je kada pogledam unatrag i vratim se na svoje prve korake te vidim jedan dug i uspješan put, možda teži i sporiji, ali sigurno ispravniji. Mogu s osmijehom reći: Hvala ti, Bože, na ovoj prilici i svakom koraku i stepenici koju nisam preskočio. Na svoj put gledam kao na maraton koji treba pametno i dugo trčati, a ne kao na utrku na 100 metara.
Karijeru sam gradio isključivo kroz glazbu, bez želje da na sebe skrećem pozornost bilo kakvim drugim, danas popularnijim sredstvima i skandalima koji su često dio današnjeg novinarstva i karijera mnogih ljudi iz javnog života.
Ako se osvrnete na svoju dugogodišnju karijeru, na koji trenutak ste najponosniji? Koji je bio posebno izazovan, a koji uvijek rado prepričavate?
U današnje vrijeme, uz sve izazove koje nosi ovaj moj, ako ga tako mogu nazvati, posao, ponosan sam na sebe, svoje stavove i na to što sam sve gradio polako i iskreno, sa svojom obitelji, publikom i prijateljima.
Iako sam bio prilično povučen i sramežljiv, posebno na početku karijere, čak mogu reći i nesiguran, sretan sam što je moj glazbeni ukus i želja da se predstavim kroz svoju glazbu opstala i bez koketiranja i potrebe da se na silu svidim bilo kome. Svoju glazbenu zrelost danas osjećam snažnije nego ikad i želim još mnogo toga reći i napraviti, blagoslovljen, kao što sam već rekao, što sam tu gdje jesam i što mogu govoriti najuniverzalnijim jezikom na svijetu, a to je glazba.
Iako ste tijekom karijere obišli brojne gradove i države, sjećate li se i dalje svog prvog koncerta? Kako je izgledao i gdje se održao?
Nakon objavljivanja mog trećeg studijskog albuma Kad ti zatreba i izlaska pjesme Pogledi u tami započelo je novo poglavlje u mojoj karijeri i tada je zapravo službeno počela i moja koncertna karijera.
Budući da sam svoj prvi uspjeh i prvu publiku stekao u svojoj Crnoj Gori, u rodnoj Podgorici, želja mi je bila da i taj prvi koncert s velikim bendom bude upravo tamo, za njih. To je jedan od trenutaka koje ću pamtiti cijeli život, ponosan što pjevam svom rodnom gradu i svojoj obitelji koja je bila u prvim redovima.
Vaše koncerte karakterizira činjenica da se gotovo uvijek traži karta više. Kako izgleda priprema prije izlaska na pozornicu i imate li određene rituale?
Iako je tišina jako važna i potrebna prije izlaska na pozornicu, ne volim biti izoliran – volim ljude oko sebe. Vjerojatno je tada i trema, koju gotovo uvijek osjećam prije svakog nastupa, blaža i podnošljivija.
Jedna čaša dobrog vina ili rakije viljamovke i obavezan Oče naš prije nego što kročim na daske koje život znače. Taj prvi korak i prvi reflektor koji osjetim na licu učine da sve kao rukom nestane. Tada sam miran i fokusiran, ipak svoj na svome.
U sklopu spomenute turneje koja obilježava 25 godina vaše karijere, ovog su ožujka zakazani veliki koncerti u Zagrebu i Splitu. U međuvremenu ćete proslaviti i svoj 50. rođendan. Hoće li upravo zato predstojeći koncerti biti posebni i jeste li pripremili neka iznenađenja?
Svaki koncert je posebna priča, a ovi ožujski koncerti, proslava Dana žena i obilježavanje mojih prvih 50 godina zaista su priča za sebe. Zato smo ovu turneju nazvali Sergej Live Tour 5.0, jer će publika uživati u jednoj novoj, zrelijoj i poboljšanoj verziji mene.
Pripremamo zaista dobre koncerte, pune energije i emocija koje se pamte zauvijek. Publika zna da nisam od onih koji se štede – želim svakom pjesmom zahvaliti na svim ovim godinama koje zajedno živimo i stvaramo uspomene koje ostaju.
Vaše pjesme, od kojih mnoge imaju epitet bezvremenskih, slove kao soundtrack najdubljih emocija – ljubavi, čežnje, radosti i tuge. Kroz njih, dakle, pričate priče koje svatko od nas na neki način osjeća. Kako izgleda proces rada na pjesmama i kako se on mijenjao kroz godine?
Balade su dio mog rukopisa, nešto po čemu sam prepoznatljiv svih ovih godina. One su dio mene i slobodno mogu reći moje prirodno stanište u kojem se najbolje osjećam i dišem. One otvaraju toliko dimenzija i kroz njih najbolje mogu ispričati sve te velike ljubavne priče.
Često me pitaju gdje pronalazim inspiraciju, ali i dalje imam isti odgovor – ona uvijek pronađe mene. Bez obzira na to koliko sam se trudio ciljano napisati neku pjesmu, to mi nikada nije polazilo za rukom. Pjesme se jednostavno dogode, prospu se po papiru i dirkama u trenutku, a ponekad se samo najave kroz neku rečenicu ili čak riječ tijekom vožnje, pa i u snu.
Ono što sam naučio tijekom svih ovih godina jest da one biraju svoje vrijeme i mjesto – i da ništa ne može na silu.
Krajem 2025. godine objavili ste pjesmu Ljube koja je vrlo brzo osvojila srca publike. Možete li već sada otkriti kada stiže nova pjesma i što možemo očekivati u nadolazećem razdoblju?
Drago mi je što smo moja prijateljica Aleksandra Milutinović i ja nakon nekoliko godina pauze i pjesama Prokleta bila i Ljubav nema ništa s tim ponovno napravili divnu suradnju i što je i ova velika pjesma završila u mojim rukama.
Komentari su predivni i čini mi se da smo napravili jednu od onih pjesama koje će ostati i na čije slušanje ne možeš ostati ravnodušan. Uz aranžman i produkciju mog prijatelja Mahira Sarihodžića te ekipe s kojom sam radio i videospot – Aleksandra Kerekeš Keki i Džejlan Ibrahimović – uspjeli smo na malo drugačiji i artističniji način ispričati još jednu ljubavnu priču.
Sretan sam što me pjesma Ljube pronašla i dopustila da je nazovem svojom te uvrstim na repertoar. U narednom razdoblju spremam još dobre glazbe i nekoliko zanimljivih dueta u kojima, nadam se, publika uživati.
*Tekst je preuzet s portala Journal.rs
Foto: Kristina Ćetković
