pocket palma otvara novo poglavlje i donosi svoj najhrabriji album dosad. Razgovarali smo s njima
Možete li nam otkriti inspiraciju iza albuma, koju temu ili poveznicu ste htjeli prenijeti kroz pjesme?
Tematika naših pjesama je uvijek više-manje ista, volimo pričati i tužne i sretne priče o ljubavi, ali volimo pisati o introspektivnim temama i našim unutarnjim osjećajima. Doduše, na ovom albumu, kao i na prijašnjima, više nam je fokus na zvuku albuma. Drago nam je da smo sonički kroz pjesme ponovo uspjeli prožeti osjećaj nostalgije, kao što smo uvijek do sad radili, ali na kompletno drugačiji način i kroz žanrovski malo drugačiju glazbu.
Često za vaš zvuk kažu da balansira negdje između nostalgije i suvremenog synth-popa. Gdje se Dan nalazi na toj liniji?
Dan se možda nalazi i mrvicu izvan toga. Synth-pop i synthwave će estetski i zvukom uvijek biti srž pocket palme, ali ovaj put smo ipak koketirali s nekim drugim žanrovima. Tu je dosta utjecaja post-punka, shoegazea, neo-psihodelije devedesetih, britpopa, indieja – zapravo svega što smo najviše slušali kao tinejdžeri, ali se nikad nismo usudili prenijeti na van. Sad je bio pravi trenutak za to i zapravo nam je drago što prije nismo imali mogućnost napraviti baš ovakav album. Trebalo nam je više znanja i iskustva kako bismo došli do ovog.
Radite kao duo i prijatelji već godinama. Koliko vam se glazbeni ukus razlikuje i utječe li to na konačan zvuk pocket palme?
Glazbeni ukus nam se poklapa 99%, a ovaj 1% je zanemariv, obzirom na to da oboje tlačimo jedno drugo novom glazbom koju otkrijemo. Provodimo jako puno vremena zajedno i glazba nam je jako bitna i van svega što radimo poslovno. Slušamo puno glazbe i volimo zajedno slušati glazbu, najdraže nam je vozikati se u autu i dijeliti jedno s drugim što trenutno slušamo.
Dan je dosad potpuno drugačiji zvuk od svega što se dosad izbacili. Sad nakon već četiri albuma, imate li pritisak svaki put kad objavljujete neku novu stvar, pogotovo kad je nešto skroz drugačije od onoga po čemu ste prepoznatljivi?
Nismo osjećali nikakav pritisak niti smo si htjeli dozvoliti da ga osjetimo. Ovaj album smo radili potpuno opušteno i radili smo ga sebi za dušu. Naravno, prolazilo nam je kroz glavu hoće li se svidjeti ljudima koji vole naše prethodne albume ili ne, ali vjerovali smo u sebe dovoljno da nas to nije kočilo ni u jednom trenutku. Gledamo na to i iz vlastite perspektive – oboje slušamo jako puno različite glazbe, pa tako vjerujemo da i publika funkcionira i da im nimalo ne smeta novi zvuk. Zasad su reakcije odlične, a i stvarno smo jako iskreno sve što osjećamo prebacili u pjesme i mislimo da publika to osjeća pa na kraju dana promjena zvuka nije ni bitna.
Koliko vas danas uopće zanima “svježina” kao cilj, a koliko dosljednost identiteta koji ste već izgradili?
Zapravo ni jedno ni drugo nam nije bitno i ne razmišljamo na taj način kad god stvaramo. To je nešto što bi nas stvarno kočilo i stavljalo u kutije u koje vjerojatno ne želimo ulaziti. Uvijek radimo isključivo po osjećaju. Nekad samo znaš da je to to, a iz toga proizlazi ta iskrenost koju smo spomenuli, a i ogoljenost i intima s kojom se ljudi lakše povezuju.
Imate li najdražu pjesmu s albuma?
Uvijek najteže pitanje! Mijenja se iz dana u dan, trenutno su nam najdraže Struja i Pozovi me kući, ali obzirom na to da upravo dovršavamo i drugi dio ovog izdanja, imamo i neke nove favorite koje ćete tek čuti!
