O emocijama, granicama i izazovima karijere s Nelom, istaknutim glasom svoje generacije
O emocijama, granicama i izazovima karijere s Nelom, istaknutim glasom svoje generacije

O emocijama, granicama i izazovima karijere s Nelom, istaknutim glasom svoje generacije

Nela, mlada glazbenica koju volimo i jedan od najzanimljivijih glasova svoje generacije, u ovom razgovoru otvara nam svoj svijet s potpunom iskrenošću. Dotaknuli smo se Nele izvan glazbe, njezina karaktera, unutarnjeg ritma i potrebe za promjenom, ali i procesa nastanka albuma Arhivirano, koji opisuje kao emotivni dnevnik i mapu nesretne ljubavi.

Razgovarali smo o važnosti suradnji, autorske hrabrosti, kontrastu plesa i tuge, nesigurnostima javnog posla te lekcijama koje je naučila o granicama, uspjehu i miru sa sobom. Razgovor se prirodno zaokružio pogledom prema budućnosti: novoj, smirenijoj verziji nje same i želji da glazbom publici ostavi osjećaj olakšanja, prepoznavanja i zajedništva. To će pokušati učiniti već ovog četvrtka na koncertu u zagrebačkom Petom kupeu.

Nela
  • Glazbenike uvijek percipiramo kroz njihov rad. No, za početak, kako bi opisala Nelu osobno, izvan glazbe?

Društvena sam, emotivna i uvijek za akciju. Brzo se zagrijem za ideje, ljude i planove, a ponekad sam i lijena najčešće onda kad bih se zapravo trebala najviše brinuti o sebi. Imam izražen otpor prema dosadi i rutini, treba mi kretanje, promjena i mala doza uzbuđenja da bih se osjećala živo.

Navika koja me možda najbolje definira je moj unutarnji ritam: kaos – red – kaos – red. Iz kaosa se rađaju ideje, u redu ih pokušavam posložiti, a onda se opet sve malo raspadne, i tako u krug.

  • Što bi poručila mlađoj sebi koja tek ulazi u glazbu?

Da se ne boji sporosti i pogrešaka. Da ne mora svima biti jasna, ni svima draga. I da će s vremenom shvatiti da je ranjivost snaga, a ne slabost.

Nela
Komplet (Patrizia Pepe), Čizme (MONA)
  • To si sama sjajno pokazala u album Arhivirano, kojeg opisuješ kao emotivni dnevnik. U kojem si trenutku shvatila da se iz osobnih zapisa rađa konceptualni album, a ne samo zbirka pjesama?

Nakon pjesme Nebo gori, u razgovoru sa suradnicama, rodila se ideja da sve ono što imam za ispričati posložim kroz stadije poput stadija tuge, ali u ovom slučaju stadije nesretne ljubavi. Kao emotivnu mapu kroz koju prolaziš kad nekoga zavoliš: od zaljubljivanja i idealizacije, preko pucanja iluzija i slomljenog srca, pa sve do trenutka u kojem prestaje borba i dolazi razumijevanje i prihvaćanje.

U tom sam trenutku shvatila da Arhivirano nije samo zbirka pjesama, nego emotivni dnevnik s jasnim tokom, album koji prati unutarnji proces, a ne samo kronologiju događaja. Svaka pjesma postala je jedna stanica na tom putu.

Nela
  • Njegov naslov sugerira zatvaranje poglavlja. Je li ovaj album više točka ili zarez u tvom emotivnom i glazbenom životu?

Rekla bih da je Arhivirano više zarez nego točka. To je trenutak u kojem sam zastala, posložila sve emocije, odnose i priče koje su me oblikovale i spremila ih na svoje mjesto. Ne zato da ih zauvijek zatvorim, nego da ih više ne moram nositi sa sobom svaki dan.

Emotivno, album mi je donio olakšanje i jasnoću, a glazbeno mi je otvorio prostor za novo poglavlje. Znam iz čega dolazim, ali još važnije kamo više ne želim ići. I baš zbog toga osjećam da dalje mogu pisati slobodnije i mirnije.

Nela
  • Album također opisuješ i kao muzej svih osjećaja i ljudi koje si voljela. Postoji li pjesma koja ti je danas posebno važna jer te podsjeća koliko si se promijenila?

Svaka pjesma na albumu podsjeća me koliko sam se promijenila, jer sam imala hrabrost raditi na svakoj od njih i biti autorica. Općenito, Arhivirano mi cijelim svojim postojanjem govori o tome o hrabrosti, volji i snazi da dovršim projekt koji je bio istovremeno i najveći izazov i najteža stvar koju sam si postavila. Ali daleko najveća želja i motivacija.

Kao osoba kojoj sve često mora biti savršeno, radije nego da je gotovo, ovo mi je pokazalo da mogu kad želim i kad mi je do nečega zaista iznimno stalo. Cijeli ovaj projekt i period iza njega stalni su podsjetnik na to da se promjena događa kad hrabrost, volja i disciplina prevladaju.

  • Na albumu potpisuješ svaku pjesmu, ton i melodiju. Koliko ti je bilo važno imati potpunu autorsku kontrolu nad ovim projektom?

Ne potpisujem sve pjesme u potpunosti sama. One proizlaze iz mojih životnih priča i iz mene kao osobe, ali sigurna sam da ne bi zvučale ovako kako zvuče i bile takve kakve jesu (savršeno nesavršene) bez ljudi koji su mi u tom procesu pomogli. Ivana Belošević trebala mi je kada je u pitanju tekst, Jan Jakovljev i u tekstu i u glazbi, a s Nikom Turković radila sam Mogu i sama i dio Okej.

Neke pjesme potpisujem sama (Zadnji pokušaj i Baš sad), ali mislim da je za projekt poput ovakvog albuma iznimno važno imati više suradnika u kojima vjeruješ i koji vjeruju tebi i u tebe. Upravo to međusobno povjerenje omogućilo je da se cijela priča složi u nešto veće od pojedinačnih pjesama. A producenti su tu da sve to zvukovno objedine. I zato hvala Mihovilu Šoštariću, Filipu Majdaku i Ivanu Pešutu.

Nela
  • Zanimljiva je usporedba da je Arhivirano istoimeno album za plesanje i plakanje. Koliko ti je važan taj kontrast između lake forme i teških emocija?

Taj kontrast mi je važan jer odražava život. Ponekad je lako i veselo, a ponekad te emocije povuku duboko. Volim kad pjesma može biti ritmična i zabavna glazbeno, a tekstualno malo zeznutija.

U Arhiviranom sam razmišljala o tome da svaka pjesma donosi drugačiju reakciju i emociju. Okej je više za plakanje i introspektivni trenutak, dok Baš sad ili Ralje pozivaju na ples. Svaka pjesma nosi svoju posebnu energiju i emociju. Mogu i sama je istovremeno ranjiva i moćna, i itekako se na nju može plesati.

  • Postoji li emocija koju još uvijek teško pretvaraš u glazbu?

Teško mi je pisati o miru. O onim fazama kad je sve zapravo u redu. Iz boli i previranja mi je prirodnije stvarati. Mir još uvijek učim prevoditi u pjesmu.

Nela
  • Kako se nosiš s nesigurnostima koje dolaze s javnim poslom i izlaganjem emocija?

Prihvatila sam da nesigurnosti neće nestati, ali sam naučila da me ne moraju zaustavljati. Najlakše ih podnosim kad sam iskrena, prema sebi i prema publici. Tada imam osjećaj da nisam sama u njima.

  • Koju životnu lekciju smatraš najvažnijom do sada? Što ti znači uspjeh danas?

Najvažnija lekcija mi je da ne moram sve znati odmah i da imam pravo mijenjati se. Uspjeh danas mjerim time koliko sam mirna sa sobom i koliko stojim iza onoga što radim.

Nela
  • Nakon ovog emotivnog ciklusa, osjećaš li da slijedi nova tema ili nova verzija tebe?

Više nova verzija mene. Tema će se uvijek naći, ali osjećam da u sljedeće poglavlje ulazim smirenija, svjesnija i sigurnija u vlastite izbore.

  • Koliko ti je danas važno znati reći ne?

Jako. “Ne” mi je postalo jednako važno kao i “da”. U odnosima i u poslu to mi čuva energiju, fokus i ono najvažnije poštovanje prema sebi.

Nela
  • Što bi poručila mlađoj sebi koja tek ulazi u glazbu?

Da se ne boji sporosti i pogrešaka. Da ne mora svima biti jasna, ni svima draga. I da će s vremenom shvatiti da je ranjivost snaga, a ne slabost.

  • Koje osobne granice ili izazove želiš pomaknuti u narednim godinama?

Želim više vjerovati vlastitom osjećaju i manje se opravdavati. I dati si dopuštenje da uživam u onome što sam napravila, bez stalne potrebe da idem dalje prije nego što zastanem.

Nela
  • Pred tobom je veliki koncert  u zagrebačkom Petom kupeu. Što bi voljela da publika osjeti kad ode?

Voljela bih da odu lakši nego što su došli. Da su nešto otpustili, nešto prepoznali u sebi i da imaju osjećaj da nisu sami u onome što nose.

Nela će svoj drugi studijski album ‘Arhivirano’ predstaviti u zagrebačkom Petom kupeu u četvrtak, 29. siječnja, a na pozornici će joj se, kao gosti, pridružiti niz imena vezanih uz njezinu karijeru – Vanna, Filip Rudan, Nika Turković i Mateo Pilat. Ulaznice za zagrebački koncert u prodaji su u sistemu i na svim prodajnim mjestima Entria.

Zahvaljujemo Intera na ustupljenom mjestu za snimanje.

Foto: Sanja Tušek

Stilistica:Ana Nikačević

Učitati još
Zatvori