Jakov Jozinović ima prvi singl: Želim mirnu glavu, dobre ljude oko sebe i pjesme koje će živjeti dulje od mene

Njegov uspon posljednjih godinu dana teško je objasniti klasičnim parametrima. Bez ijednog autorskog singla Jakov Jozinović rasprodao je Tvornicu kulture u deset minuta. U Beogradu je otišao i korak dalje: pet dana zaredom napunio je Sava Centar, samo na snazi interpretacije, glasa i onog neuhvatljivog nečega što publika prepoznaje prije nego što to riječi uopće uspiju objasniti. Sa samo 20 godina pronašao je tajnu uspjeha te spojio staru školu emocije i novu logiku viralnosti. Njegove su izvedbe milijune prikovale uz ekrane upravo zato što su zvučale kao povratak nečemu iskrenom, a izgledale kao da pripadaju nekom novom, digitalnom dobu.

Za mnoge je stvari teško odrediti kada su točno počele, no izvjesno je kako ljestvicu svoje karijere Jakov danas podiže na novi razinu. Pred vama je njegova prva autorska pjesma naslovljena Polje ruža, ujedno prvi u nizu uradaka s kojima će se predstaviti svojoj publici.

Spoj vintage senzibiliteta i moderne intimnosti

U njegovim riječima osjeti se mladenačka iskrenost, ona koja ne glumi samouvjerenost, ali ni ne bježi od snova. Upoznajemo ga u trenutku dok spremno prihvaća izazov kako da ostane svoj u vrtlogu koji se stvorio preko noći. Jakov Jozinović možda je još uvijek novo lice na sceni, ali energija koju nosi djeluje kao spoj dvaju svjetova: onog starog, romantičnog, gdje se glazba rađa iz osjećaja i novog digitalnog, u kojem emocija putuje viralno, kroz ekrane i algoritme.

Danas, kada objavljuje svoju prvu autorsku pjesmu i ulazi u novu fazu svoje karijere, taj spoj postaje još jasniji. Stoga je i naše snimanje pratilo ovu poruku te donosi spoj vintage senzibiliteta i moderne intimnosti. U zajedničkom razgovoru otkriva nam kako je glazba oduvijek bila njegov put, tiha sigurnost koja ga prati svaki put kad stane pred mikrofon. Govori o viralnom uspjehu svojih videa i nastupa, ali i uzbuđenju zbog autorskih pjesama. Jakov dijeli i što za njega znači ostaviti trag, ne samo kroz hitove, nego kroz osjećaje koje ljudi ponesu kući i uspomene koje ih prate. Prepuštamo mu riječ…

• Što misliš da je presudno u tome što su tvoji nastupi i video isječci s istih uhvatili algoritam i publiku – sreća, strategija ili nešto treće?

Mislim da je to spoj više stvari, ali ako moram birati – iskrenost. Nismo radili nikakvu strategiju ni taktiku. Snimali smo jer sam volio pjevati. Ljudi prepoznaju kad je nešto stvarno, a ne napravljeno za rezultat. Sreća je uvijek dio toga, ali emocija je, čini se, bila ključ.

• Kako ti osobno doživljavaš taj hajp: kao priznanje, kao izazov, ili možda nešto treće?

Pomalo sve od toga. Lijepo je vidjeti da ono što radiš dopire do ljudi. Ali postoji i izazov: ostati svoj, ne izgubiti se u brzini svega. Ponekad taj hajp doživim kao ogledalo – tjera me da radim bolje, dublje i iskrenije.

• Postoji li trenutak kada popularnost postaje više obaveza nego dar? Kako se nosiš s tim?

Da, naravno. Nekad je predivno, a nekad se osjeti teret očekivanja. Kad postane previše, moj način da ispraznim glavu je tišina – šetnja, voda, vožnja autom, trenuci bez mobitela. I razgovori s ljudima koji me znaju prije svega ovoga.

• Kako definiraš unutarnji mir u svijetu gdje su pažnja i očekivanja stalno usmjerena prema tebi?

Za mene je unutarnji mir trenutak u kojem mogu biti iskren prema sebi – bez potrebe da se dokazujem, bez pritiska da budem savršen. To je kratko, ali dragocjeno stanje u kojem samo postojiš i dišeš.

• Kako si ti znao da je glazba tvoj put, a ne samo hobi ili prolazna faza?

Zapravo nisam imao jedan veliki trenutak spoznaje. To je bila tiha sigurnost koja se stalno vraćala, čak i kad sam pokušavao biti racionalan i birati sigurnije puteve. Svaki put kad bih stao pred mikrofon, osjetio bih neku vrstu mira, kao da sve sjedne na svoje mjesto.

• Tko ti je najveća podrška na tvom putu?

Obitelj prije svega. Oni me drže prizemljenim i podsjećaju tko sam. I naravno, moj tim – to je kao druga obitelj, ljudi koji vjeruju u mene jednako jako kao ja u njih.

• Posljednjih mjeseci tražena si roba u gradu. Koji ti je susret ili događaj iz posljednjih mjeseci ostavio najveći utisak?

Bilo je puno lijepih trenutaka, ali jedan mi se posebno urezao – kad mi je na jednom nastupu prišla djevojka i rekla da joj je moja izvedba pomogla prebroditi jedno teško razdoblje. To su trenuci koji mi daju smisao u svemu.

• Postoji li strah da će trenutačna popularnost proći prije nego što ostaviš trajan trag glazbom?

Ako kažem da nema, lagao bih. Ali trudim se ne hraniti taj strah.

• Što za tebe znači ostaviti trag?

Za mene trag nije samo hit koji svi znaju. To je osjećaj koji netko ponese kući nakon što te sluša. Ako netko za deset godina kaže: Ta pjesma me spasila ili Uz to sam odrastao — to je trag.

• Kada pjevaš obrade, koliko se osjećaš slobodnim, a koliko ograničenim?

Sloboda i ograničenje idu zajedno. Obrada nosi tuđu emociju, njihov svijet. Ali u isto vrijeme, čim nešto otpjevaš, dio te pjesme postane tvoj. Pokušavam zadržati poštovanje prema originalu, ali dodati onu nijansu koja je moja.

• Ima li straha u predstavljanju autorskih pjesama publici? Ili prevladava uzbuđenost?

Naravno da ima straha. Kad je nešto tvoje, ogoliš se pred ljudima. Ali mislim da je uzbuđenje veće. To je trenutak kad napokon pokažeš tko si, a ne samo što možeš otpjevati.

• Kad makneš sve svjetla, publiku i mreže, što te stvarno čini sretnim?

Mali, jednostavni trenuci. Smijeh s ljudima koje volim, mir u glavi, šetnja uz more, glazba koju slušam samo za sebe. I osjećaj da se mogu nasloniti na nekoga, i da se netko može nasloniti na mene.

• Za kraj, što bi volio da ti donesu godine pred tobom?

Mirnu glavu, dobre ljude oko sebe i pjesme koje će živjeti dulje od mene. I da sve ovo što mi se događa ostane radost, a ne teret.

Prvi singl: Polje ruža

Stvoren u suradnji s vrhunskim timom – Matijom Cvekom, koji potpisuje tekst i glazbu te Filipom Vincekom i Markom Palametom, zaduženima za aranžman i produkciju), pjesma Polje ruža nosi sav emocionalni naboj, vokalnu eleganciju i glazbenu zrelost zbog kojih je Jakov u rekordnom roku postao jedno od najvećih novih imena. Mladi glazbenik ne skriva koliko mu pjesma znači:

Ova je pjesma za mene veliki iskorak jer prvi put dijelim nešto što je u potpunosti moje. Pjesma ‘Polje ruža’ nosi emociju i iskustvo koje sam dugo čuvao. Publika me vodi od prvog dana i osjećam veliku zahvalnost, vjerujem da će osjetiti iskrenost koju smo utkali u svaki detalj.

Singl prati vizual koji dodatno pojačava emociju pjesme. Spot, sniman u Zagrebu pod redateljskom palicom Danka Šimunovića i Pave Eleza, minimalistički je, ali izuzetno snažan. Svaki kadar, svaka boja i svaki pokret dizajnirani su da naglase ono najvažnije – priču koju Jakov prvi put iznosi do kraja, bez filtera i bez kompromisa. Pjesma Polje ruža dostupna je na svim streaming servisima.

Foto: Denis Butorac
Video: Danko Šimunović
Stilistica: Ana Nikačević
Asistent stilistice: Luka Ščrbak
Umjetnine: Hana Hanak
Namještaj: Trika
Grafičko oblikovanje: Ana Bodrožić
Social media: Dorotea Gubić