

Što stvarno znači biti bend-fenomen regije: Buč Kesidi u subotu osvaja Arenu Zagreb. Razgovarali smo
U trenutku kada se 2016. godina ponovno priziva kao simbol jedne bezbrižnije ere, Buč Kesidi iza sebe imaju konkretan dokaz da nostalgija nije jedino što ih veže uz to razdoblje. Naime, tada je objavljen njihov prvi album, a danas, deset godina kasnije, bend puni Arenu Zagreb.
U razgovoru se osvrću na put koji ih je od prvog radijskog emitiranja doveo do najveće pozornice u karijeri, na pjesme koje su preživjele vrijeme, studijski perfekcionizam, vizualni identitet obilježen crvenom bojom i suzama, ali i na novi album Moderne veze koji će zagrebačka publika ove subote, 23. siječnja čuti uživo u punom sjaju.



- Trenutačno traje trend u kojoj se mnogi prisjećaju 2016. godine. Ona vam je donijela prvi album. Kako danas gledate na ovih deset godina iza nas? Na što ste najponosniji?
Sve djeluje nestvarno koliko se toga desilo. Najponosniji smo što smo ostali vjerni sebi i jedan drugom, i što su pjesme preživjele vrijeme, a to je najveća potvrda da je sve imalo smisla. Strava nam je da je da je Arena pala na deset godina od prvog albuma. Evo na to smo najponosniji.
- Sjećate li se kada ste svoju pjesmu prvi puta čuli na radiju? Prati li ovu uspomenu neki poseban osjećaj?
Sjećamo se vrlo jasno. Bili smo u automobilu, vraćali smo se s nekog koncerta. Luka je vozio. Pojačali smo do daske i smijali smo se cijelo vrijeme. Bilo nam je mega kul.




- Imamo veliku želju puniti arene širom regije; vjerujemo da to vrijeme polako dolazi. Još ne, ali sigurno nekad. Rekli ste nam prošle godine. A želja se brzo ostvarila. Zagrebačka je ove godine prva u nizu. Kakvi su osjećaji, razmišljanja pred koncert?
I dalje nam je teško da to izgovorimo naglas. Uzbuđenje je ogromno, ali i velika zahvalnost. Svjesni smo koliko je ljudi uključeno u ovaj koncert i koliko je truda uloženo da sve izgleda i zvuči kako treba. Zbog toga sve ovo doživljavamo vrlo ozbiljno i s velikim poštovanjem. Trema je tu sve vrijeme, ali jedva čekamo da nestane prvim izlaskom na binu.
- Koncert u areni polako se pretvara u festival dobre glazbe. Tu si i IDEM, Nika Turković. Luzeri, Vojko V, Devito, Joker Out… Kako ste birali goste?
Birali smo ljude koje volimo, poštujemo i s kojima dijelimo sličnu energiju. Svi gosti su tu s razlogom i svako donosi nešto svoje. To su divni prijatelji s kojima smo uvijek htjeli da dijelimo binu, s nekima jesmo ranije, a s nekima nikad nismo stigli. Arena je bila divna prilika da spojimo sve.

- Sjajna je ovo prilika da domaća publika čuje vaš posljednji album uživo. Ako biste morali opisati zvuk ovog albuma jednom rečenicom, što bi ona bila?
To je album u kojem se sintovi i gitare guraju laktovima za prostor, dok se intimni tekstovi prave da je sve pod kontrolom, iako naravno nije.
- Deset pjesama je postalo vaš sretni broj. Postoji li pjesma koja je gotovo ispala s albuma ili je na njega uletjela u zadnjem trenu?
Posljednja pjesma koju smo napisali za album je Suze u očima i drago nam je da je završila na albumu. To nam je jedna od omiljenih.




- Postoji li neka pjesma koju se uvijek radujete izvesti pred publikom?
Jako se dobro osjećamo dok sviramo pjesme s novog albuma. Od starih pjesama Kafe aparat i Nedelja ujutru će dugo ostati na set listama, čini nam se.
- Tko od vas dvojice je veći perfekcionist u studiju i tko prvi popušta kad stvari postanu kaotične?
Perfekcionizam se stalno prebacuje s jednog na drugog. Naučili smo da slušamo jedan drugog i da vjerujemo procesu. Uvijek se vodimo time što je najbolje za bend, a ne čija je ideja bolja.

- Znamo da veliku pažnju poklanjate i vizualnom dijelu. Dolazi li ideja za vizualni dio prije, nakon ili paralelno s komponiranjem glazbe?
Najčešće paralelno. Vizual nam pomaže da bolje razumijemo zvuk, a zvuk često diktira atmosferu vizuala. To je proces koji se stalno prepliće ali je za to najviše odgovorna ekipa. Luka Tajković, Vedrana Vukojević, Stefan Rokvić (i mnogi drugi) u spotovima, u odijevanju Suna Kažić, a na koncertima divna ekipa koja uvijek ide s nama.
- Postoji li neki vizualni motiv koji smatrate potpisom vaše grupe?
Definitivno crvena boja.
LED crvena.
I suze.




- Što biste voljeli da ostane vaše nasljeđe na sceni?
Voljeli bismo da ostane utisak da smo bili iskren bend koji je poštovao publiku, pjesme i ljude s kojima je radio. Ako su se ljudi u našoj muzici prepoznali, to je sasvim dovoljno.
- Za kraj, dobro je išlo ostvarivanje želja pa eto prilike da neku novu poželite na kraju našeg razgovora. Što će to biti?
Puno čizburgera. Vidimo se u arenama širom regije ❤️
PS: Ulaznice za koncert grupe Buč Kesidi su dostupne na linku. Pridružite se i doživite njihove najpoznatije pjesme uživo, uz novu glazbu, goste i energiju koja ih čini jednim od fenomena regionalne scene.
Foto: Denis Butorac





