### ima novi album “Osorno” kojim otvaraju novo poglavlje u stvaranju. Razgovarali smo s njima
“Osorno” zvuči kao album koji je nastao iz potpunog prepuštanja procesu. Kako izgleda rad benda kad unaprijed ne postoji gotovo ništa osim međusobnog povjerenja?
Anja: Prijašnji album “Nasilno” snimali smo na klasičan način, a to znači da smo sve stvari prvo napisali i uvježbali, bukirali i došli u studio gdje smo ih više puta snimali i tako tražili najbolji “tejk”. Taj tejk je onda bio baza za cijelu pjesmu. Za album “Osorno” smo znali da ne želimo ponavljati istu formu tako da smo, inspirirani Svibanj sessionom, išli snimati bez osmišljenih ideja unaprijed. Dogovor je bio imati sessione gdje radimo ili cijele stvari ili kosture pjesama koje bi onda dorađivali. Sve se dodatno zakompliciralo kada spletom okolnosti baš na prvi session dolazimo samo Goran i ja. On svira bubanj, a moja glavna uloga je bila snimati i povremeno odsvirati duboku žicu na bassu. Razmišljali smo da li uopće imati session samo s bubnjem, a bez napisanih pjesama, ali Goran i ja smo to shvatili kao dodatni izazov na već postojeći i tako smo proveli pet dana snimajući različite ritmove, udaraljke i drum sequencere.
Često smo u tom procesu radili slojeve ritmova bubnjeva koji sviraju u isto vrijeme, pisali zamišljeni A, B i C dio pjesme bez posebnih ideja o melodijama i o tome što će gitare svirati. Nakon toga smo bubanj aranžirali u neko optimalno trajanje pjesama i u drugom sessionu snimali samo žičane instrumente. Tu su pjesme počele dobivati svoje prave oblike. Dio procesa je bio i rearanžiranje pjesama s obzirom da ih nismo nikad uživo uvježbavali pa smo tako preslagivanjem tražili što najbolje funkcionira za koju pjesmu i eto. Tri-četiri sessiona kasnije, tona živaca manje, par sijedih od Goranovih komentara i voila album je tu.
Eva: Spontanost je u tom procesu česta, što je super jer otvara nove puteve u procesu rada. Kreativnost je jaka, ali opet treba prepoznat kada stat. Super je da je Anja preuzela tu ulogu da zna prepoznati kada nas usmjeriti, a kad nas može pustiti jer mislim da bi inače mogli ići u beskonačnost s idejama, nešto kao djeca u pješčaniku 😀
Anja: “Noise-pop” je nastao kao interna šala jer sam ja jako htjela da radimo “pop” album. Pitanje je kako bend poput ### uopće može napraviti nešto što bi se opisalo kao “pop”? Ali kada su pjesme počele poprimati svoj oblik u kojem su onda zaista nosile više melodija i up-beatova, gledajući to samo u kontekstu ovog benda za nas je to bio “pop”, a za širu publiku nazvali smo to “noise-pop”. Ideja je bila da se i produkcijski malo naslanjamo na to, da ne bude sve potpuno zagušeno zidom buke, već da u pjesmama postignemo neku slojevitost i dinamiku. Jako mi je zanimljiv taj kontrast gdje na teksturu noisea dodajemo pitke melodije i to je nekako možda glavna premisa ovog albuma.
Eva: Iznenađenje. Mislim da smo tijekom snimanja poprilično bili u tom iznenađenje momentu.
Naslov “Osorno” nosi određenu drskost i hladnoću. Što ta riječ znači unutar ovog glazbenog svijeta?
Anja: Htjeli smo da “Nasilno” dobije svoju sestru u nekom obliku pa smo jednom prilikom kod izrade grupnih playlista za inspiraciju napravili listu i nazvali ju “Osorno”. Kada je došlo vrijeme za smišljanje imena albuma, nekako smo ostali pri tome i nismo mogli pronaći bolju riječ koja opisuje ovaj album. Već sam izgovor te riječi zvuči drsko i bezobrazno i to nam se svidjelo.
Vaši koncerti često djeluju više kao audiovizualne instalacije nego klasični nastupi. Koliko vam je važna fizička reakcija publike?
Sven: Fizička reakcija je možda najbolji opis onoga što se trudimo postići. Osjećati zvuk tijelom dio je iskustva i stvaranja i konzumiranja glazbe uživo, a mi to nekako želimo naglasiti, pojačati. Poantu zajedničkog sviranja, bilo u bendu, bilo u kakvom ansamblu, doživljavam kao priliku za istraživanje zvukovnih mogućnosti koje u drugačijim formatima nisu mogući. Dakle, više me zanima me zbroj svih naših postupaka, nego pojedine dionice. Glazbenicima je često teško ostaviti ego sa strane i onda doživljavamo bendove u kojima “svatko svira svoje”. Mislim da nikome od nas nije problem svirati jedan ton ili jedan akord čitavu pjesmu, ako je to potrebno da ta pjesma funkcionira onako kako smo je zamislili ili onako kako želimo da ju vi doživite.
Nastupali ste po tvornicama, krovovima, napuštenim prostorima… Što vas privlači takvim lokacijama i mogu li klubovi uopće ponuditi isti osjećaj?
Eva: Mogu reć da mi je jedan od najdražih koncerata ### bio u Attackovom wc-u. Tada, kao fan i frendica bila sam oduševljena tom idejom. Zvuk je bio grozan, svi smo izašli gluhi, ali je taj doživljaj gdje smo bili pomaknuti i stavljeni u totalno drugi kontekst od očekivanog stvarno upalio.
Sven: Izmještanje je uvijek zanimljivo, pridonosi pamtljivim doživljajima, pogotovo na malim scenama kao što je naša gdje zaista nema toliko mjesta za svirati. Prebacivši se u neadekvatne prostore prestajemo se brinuti o finesama i dajemo 100% na atmosferu. Koncert u WCu je i nama bio jedan od najdražih, a bio je apsolutno oglušujuć. EP Svjetlo smo 2015. snimali u skvotiranom kinu Zvezda u Beogradu. Umjesto da smo se odlučili za dobar studio, Saša Rajković je zapakirao svoj studio i postavio ga na škripavom stageu bioskopa u kojem smo proveli nekoliko vrućih dana okruženi prijateljima, a sve je završilo spontanim koncertom. Nekako mi se čini da se ta podrumska vlaga starog bioskopa čuje na snimci, a iskustvo je svakako bilo neprocjenjivo i neponovljivo.
Vizualni identitet benda jednako je prepoznatljiv kao i glazba. Nastaju li zvuk i vizuali paralelno ili jedno uvijek vodi drugo?
Goran: Mislim da jedno uvijek vodi drugo. Kada krenemo u fazu miksanja glazbe onda počinju kolati prve ideje za vizuale, spotove, dizajn. Imamo dosta povjerenja jedni u druge tako da se osobu koja se primila nekog segmenta u suštini pusti da radi kako misli da je najbolje i onda se isprezentira ostatku. Eventualno bude nekih manjih prepravki, ali taj proces obično prolazi jako glatko i bez puno vijećanja i raspravljanja.
Sven: Jedno vodi drugo svakako i sve je jako heterogeno. U različitim fazama istražujemo različite teme, tehnike i koncepte. Ovaj bend svakako nije firma, već platforma za eksperiment, izražavanje i plasiranje ideja bez straha ili razmišljanja o tome što će tko reći. Pritom nije u pitanju “pumpanje portfolija”, već autentična radoznalost i iskrenost.
Eva Badanjak donijela je novu dinamiku u bend. Kako je njezin dolazak utjecao na proces rada i energiju unutar benda?
Anja: Eva je sad s nama dvije godine i zajedno smo snimili i napravili novi album ### “Osorno”, a nedavno smo završili i snimanje Svibanj vol. 2 sessiona, što znači da smo u ovom kratkom razdoblju zajedno snimale i radile na tri albuma. Na svim ovim snimanjima nije bilo previše prostora za peglanje dionica, ali Eva ima talent da u prvom improviziranom tejku osmisli genijalnu zaraznu melodiju koja se svima onda vrti po glavi. Često su njene melodije ono što nosi i čini zanimljivom cijelu stvar, a kod pisanja tekstova uzima teme iz ležernog razgovora koji smo vodili u pauzi i od toga radi genijalnu priču koju onda još dodatno zanimljivo vokalno interpretira.
Jako se oslanjam na njeno mišljenje kod snimanja i mixanja, a u zadnje vrijeme smo zajedno radile i na snimanju albuma ŽASU i Linije 109 gdje u cijelom procesu nastojim s njom provjeravati da li nešto funkcionira ili kako nešto riješiti u mixu. Tako da je Eva definitivno podigla bend nakon pauze u pisanju pjesama i ne mogu vjerovati da je pristala na ovakve lude načine kreiranja pjesama, a uz to mislim da se u tome odlično snašla. Uz ### jako volim s njom surađivati na drugim projektima i ful se veselim daljnjoj suradnji.
Sven: Tajna je u tome što zapravo već čitavo desetljeće muziciramo skupa na razne načine. Goran i ja smo s Evom i Sarom Ercegović imali side project Južni s kojim smo nastupali na Pot Pikniku 2015. godine, a sad kad razmislim pjesme su nastajale na sličan način kao i za Svibanj: svaki dan jedna stvar, a sve iz razloga jer ni ŽEN ni ### nisu mogli svirati taj dan u punom sastavu. Ja sam često gostovao ŽEN na koncertima, ponekad kao i jedina osoba s prostatom u cijelom lineupu. Nekoliko puta smo Eva, Sara i ja svirali kao eksperimentalni-kaos-strobo-noise sastav Dražen i Lidija Transjužni Improvizacijski Trio, a i često bi znali samo jammati skupa u njihovom prostoru.
Svakako kad se pokazala potreba da nekoga pozovemo u bend jer je Jurica na porodiljnom, Eva je bila jedini logični odgovor. Proces rada je bio prirodan, a ona je sa sobom donijela svoj jezik i pristup jer nikada nije bilo pitanje da se nadomjesti ili imitira Jurica pošto je to (fizički) nemoguće.
Goran: Dolazak Eve je istovremeno promijenio neke stvari u zvučnoj slici benda dok su u samom pristupu i radu stvari ostale jednako opuštene, kaotične i sulude kao i prije. To mi je posebno drago jer danas pronaći ljude gdje ego i slični elementi ne igraju nikakvu ulogu je predivna stvar, a za Evu smo to naravno znali i samo nam se potvrdilo koliko nam je prirodno i zanimljivo raditi zajedno nakon svih tih godina poznavanja. Eva je taman malo uzdrmala tu našu formu s ludim talentom da izbaci melodijicu koju sama možda smatra tek skicom ili samo nekim blesavim prijedlogom, a mi svi skočimo na to i odmah inzistiramo da bude dio pjesme. To u kombinaciji s ionako malo izmaknutim pristupom su njen dolazak pretvorili u nešto baš posebno za mene.
Zanimljivo je da na albumu gostuje i Tomislav Oliver iz svijeta suvremene glazbe. Privlači li vas sve više brisanje granica između eksperimentalne scene, noisea i akademske glazbe?
Goran: Toma znamo još od tinejdžerskih dana, dugogodišnji smo prijatelji, a zajedno djelujemo u NAE kolektivu gdje ostvarujemo razne multimedijalne točke, evente i nastupe u suvremenoj glazbi i eksperimentalnom videu. Njegovo gostovanje na albumu nam je time i jako blisko i drago. Vjerujem da postoji jako puno prostora za suradnju institucionalizirane, akademske zajednice i nezavisne scene. Već nekoliko godina unatrag muzički biennale u Zagrebu čini kvalitetne korake u tom smjeru i nadam se da će tako i nastaviti.
Sven: Osnova svih gostovanja do sad je osobno prijateljstvo, a ne nužno background. Toma jako dobro znamo i kad smo tijekom snimanja albuma shvatili da će se jedna pjesma razvijati u određenom smjeru namjerno smo ostavili jedan sloj zvuka “prazan” i bez uputa predali Tomu da odreagira. Nezavisna scena i “akademija” već godinama surađuju kroz sudjelovanje Multimedijalnog instituta i Zavoda za eksperimentalni zvuk u programima MBZ-a, a posebno draga pojava su i Gibanja koja prenose duh pokojnog Izloga suvremenog zvuka, gdje se na istom događaju spajaju tvrdi samouki underground i ozbiljna profesionalna, ali nepretenciozna, scena suvremene glazbe.
“Nasilno” je završio na gotovo svim relevantnim godišnjim listama. Jeste li tijekom rada na “Osornom” osjećali pritisak očekivanja ili vam je to potpuno nebitno?
Goran: S obzirom na smjer koji smo odlučili istražiti na novom albumu mislim da se stvarno nismo opterećivali time. Više smo razmišljali kako razviti naš zvuk, a zadržati ono što čini ###.
Sven: Pritisak bi vjerojatno osjećali da od ove glazbe moramo živjeti. Ovako smo više bili na stranu “hajmo vidjeti kako će reagirati na ovo” i onda gledali kako Anja recka i kasapi snimljene pjesme na ekranu.
Anja: Nismo se zamarali previše s drugim mišljenjima. Svima nam je jako stalo da pjesme budu dobre i mislim da smo se tu nekako uvijek složili. A unatoč promjeni u postavi mislim da se i dalje čuje da je to ###, ali evoluirani.
Što publika može očekivati od nadolazećih koncerata? Hoće li “Osorno” uživo zvučati drugačije nego na albumu?
Sven: Kad smo pisali album, nismo se opterećivali uvjetima live izvedbe. Vrativši se iz studija u prostoriju za probe, većinu pjesama smo morali nanovo naučiti jer smo ih pisali u hodu. Nerijetko bi se neka dionica snimila iz prvog ili drugog pokušaja i potom zaboravila. Tako da smo prošli proces rekonstruiranja pjesama, reduciranja s tri-četiri gitare na dvije, s dva basa na jedan, s nekoliko bubnjeva na jedan, sumirali melodijske linije, preslagivali dijelove, a povremeno i napisali čitave nove dionice za neki od instrumenata… sve da bi pjesme zapravo bile prepoznatljive i da bi slušatelj imao privid kako je sve kao što je snimljeno na albumu.
Anja: S obzirom na opisani proces nastanka i naslagivanja različitih slojeva bubnjeva i elektronike, sigurno će live koncert zvučati nešto drugačije od albuma. Nastojat ćemo to nadoknaditi stroboskopima, videozidom i dimnom zavjesom. Možda će pjesme biti više noise nego pop kako bi se uklopile uz postojeće stvari sa set liste.
Eva: Kako je Anja rekla, nove stvari smo prilagodile starim tako da će sigurno zvučat malo bliže onome što je ljudima prepoznatljivo kod nas, a s obzirom na to da imamo visoke standarde oko cjelokupnog scenskog nastupa, vjerojatno će vizualni dio otvorit dodatnu dimenziju koju teško da možete dobit slušajući nas doma.
Jedan od njih je i u Močvari 3.6., a svi detalji su ovdje.
Foto: Promo
