Zašto se utorcima stvara gužva u Kleti? Razgovarali smo sa Željkom koja stoji iza hit glazbenog događanja

Projekt Akustika Session već više od desetljeća dosljedno gradi drugačiju glazbenu priču, onu intimnu, ogoljenu i usmjerenu na samu srž glazbenog izraza. Iza tog koncepta stoji Željka Rudar, koja je još 2010. godine prepoznala prazninu na sceni i odlučila je ispuniti serijalom akustičnih sessiona namijenjenih prvenstveno novim glazbenim imenima.

Od prvih utoraka u Rockmarku do današnje produkcijski razrađene verzije u novom prostoru, Akustika je zadržala svoju osnovnu ideju: povezati izvođače i publiku u neposrednom, gotovo osobnom koncertnom iskustvu. U razgovoru pred vama otkrivamo kako je Akustika nastajala, kako se razvijala kroz različite faze te zašto i danas, unatoč iskustvu i uspjehu, ostaje vjerna svojoj izvornoj ideji, uz jednu neostvarenu želju koja se nije promijenila od samog početka: dovesti na pozornicu Josipa Lisac.

Posjetili smo ih za vrijeme posljednjeg sessiona održanog u veljači ove godine, kada smo dobili priliku zaviriti iza kulisa. A uz brojne ljubitelje glazbe, sami ćemo biti i publika nadolazećeg izdanja, koje nas čeka u utorak, 28. travnja.

• Što te prvotno motiviralo da pokreneš Akustiku, jesi li tada imala jasnu viziju ili je sve nastalo organski?

Motivacija su bili čisti entuzijazam i želja kreirati program koji bi primarno omogućio novim glazbenim imenima da se predstave publici u drugačijem, intimnijem koncertnom okruženju. Da stavim te početke u kontekst – to je bilo 2010. godine, tada sam već aktivno pratila domaću glazbenu scenu i zamijetila sam da u nizu raznih koncerata ne postoji ni program ni prostor manjih akustičnih sessiona, pogotovo ne za nova glazbena imena, a prije svega sam i sama htjela ići na takve koncerte.

Osim za predstavljanje artista tako, ideja je bila postaviti te sessione u nestandardno koncertno okruženje – tada je to bila glazbena knjižara Rockmark, danas je to studio-galerija Klet. Uz to, svidjela mi se ideja da to bude početak tjedna, pa je za dan održavanja programa bez puno promišljanja odabran utorak.

Bila sam dosta inspirirana serijalom MTV Unplugged i odmah sam željela ući u velike produkcije, no tada sam dobila ključan savjet kojim se vodim i danas: kreni manje, postepeno i razvijaj priču. I otuda je krenulo – osmislila sam koncept Akustika Session, tadašnji Rockmark na staroj adresi u Berislavićevoj 13 nam je ustupio prostor, uz pomoć nekoliko divnih ljudi došla sam do kontakta prvih gostujućih glazbenih imena i dogovorili smo prve nastupe.

Akustika Session se tako od 2010. do 2020. godine odvijao u Zagrebu, u Rockmarku u Berislavićevoj, utorak po utorak. Dio sezona smo bili i u riječkom klubu Tunel, bili smo gostujući program na festivalima Terraneo, Super Uho, kao i u Parku Orsula u Dubrovniku, a jednom prilikom smo se smjestili i na vrh medvedgradske Kule kao dio Medvedgradskih glazbenih večeri. I čitavo vrijeme smjer je bio isti – live session minijature s ciljem predstavljanja glazbenih imena u nestandardnom koncertnom izdanju.

• Kako iz tvoje perspektive reagira publika na intimni format koji nije standardan koncert? Jesu li očekivanja uvijek bila ista ili su se mijenjala kroz godine?

Prema povratnim informacijama koje dođu do nas, publici se sviđa, upravo iz te perspektive jer je drugačije od standarda – manje je, postoje bliskost i povezanost između glazbenog imena i publike, stvori se prisniji koncertni moment i neka posebna magija.

Očekivanja publike su se svakako mijenjala kroz godine, jer su došle i nove generacije, nova glazbena imena, novi programi, način kako se glazba doživljava… a kroz godine su se svakako mijenjala i naša očekivanja od samih sebe – od početka smo težili sezonu po sezonu nadograđivati priču i danas sam jako zadovoljna produkcijskim aspektom sessiona – puno truda, volje i angažmana se od čitavog tima ulaže u sve detalje nastupa, od biranja gostujućih imena, prezentiranja priče do sound, light i video produkcije na dan događanja.

• Kad se danas osvrneš na prvi ciklus Akustike, a što smatraš ključnim uspjehom tog perioda?

Rekla bih da su to upornost, redovitost programa, entuzijazam i podrška svih koji su tada bili dio tog ciklusa – od artista do svih ljudi iza kulisa, koji su prepoznali nešto zanimljivo u ovoj priči i svojim doprinosom kroz sudjelovanje u programu to podržali.

• Koji su bili najveći izazovi u prvih nekoliko godina, posebno kad ste radili u ne-koncertnom prostoru poput Rockmarka?

Upravo izvođenje koncerta u nekoncertnom prostoru bio je prvi najveći izazov; bili smo svjesni da ne možemo osigurati sve tehničke uvjete kao za regularni koncert, ali smo htjeli dati najviše što smo mogli u uvjetima koje smo imali, s obzirom na to da program nije bio komercijalan.

Također, u svojim počecima program se održavao utorkom, tjedan za tjedan, i u prvoj sezoni smo imali 30 svirki u Rockmarku. Ni sama ne znam kako nam je to uspjelo sve koordinirati i s gostujućim artistima i s publikom, no pročulo se među glazbenim imenima, počeli su nam se sami javljati za nastupe, publici se isto svidjelo i priča se pokrenula.

• Postoji li nešto što si tada možda željela promijeniti, a sada si dobila priliku?

Da, to je bio taj aspekt produkcije, da svirke prati i dobar scenografski-light moment. Jako volim to prvo poglavlje programa u Rockmarku, koji je radi svog interijera nosio predivnu toplinu, no u nekim područjima produkcije smo bili ograničeni. Kada je došlo novo poglavlje za Akustiku i kad smo se odlučili za promjenu lokacije, bilo je ključno da odaberemo prostor u kojem će svaki aspekt produkcije moći ići stepenicu više – a to smo uspjeli ostvariti u studio-galeriji Klet, u Zagrebu.

• Što Akustika 2.0, da tako kažemo, donosi u usporedbi s originalnom verzijom?

Danas smo u većem prostoru, a opet nestandardnom koncertnom okruženju, puno pažnje se pridaje produkcijskom i scenografskom aspektu. Iako smo uvijek u Kleti, za svakog izvođača kreiramo drugačije okruženje kroz postavu lighta i scenografije, za što smo dobili jako pozitivne komentare već na otvorenju novog poglavlja, 2024. s Lukom Rajićem. U svakom aspektu Akustika 2.0 je nadograđena, napravili smo jedan kvalitetan update našeg sustava.

• Možemo primijetiti i kako je Akustika kroz godine postala svojevrsni showcase za nova i nadolazeća glazbena imena? Jesi li to planirala od početka ili se dogodilo spontano?

Da, to je i bila incijalna ideja, još od 2010. godine i samih početaka – pružiti prostor za, kako kažete, showcase novih glazbenih imena. U početku je bilo točno tako, a s vremenom su interes za nastupe iskazala i etablirana imena kojima se svidio koncept – pa su nam tako u Rockmarku nastupala imena poput Elementala, Hladnog piva, Meritas, Borisa Štoka, itd, itd.

Time se vodimo i danas, nastojimo koncertni program slagati tako da balansira ta dva momenta – i nova i etablirana imena u drugačijem koncertnom izdanju.

• Akustika nije one man band, kako si izabrala suradnike na ovom projektu? Povedi nas malo iza kulisa zaduženja?

Tako je, ideja možda može doći od jedne osobe, ali za realizaciju treba tim ljudi koji vjeruju u čitavu priču. Tako nam je bilo od samih početaka – volim naglasiti da bez pojedinaca koji su svojim doprinosom dali podršku programu, sada ne bismo pričali o dugotrajnosti projekta.

Danas iza kulisa Akustika Session tim čini niz profesionalaca i kreativaca koji kreiraju program – iz prethodnog poglavlja u timu su i Antonino Šimić (audio producent) i Benjamin Strike (fotograf). Od novih suradnika u ove protekle dvije sezone, od 2024. s nama su Mara Prpić iz produkcijske kuće 1.618 Films, zadužena za video i light, Duje Kundić kao snimatelj i montažer, Lorena Puškarić kao BTS video i foto snimateljica, grafički dizajner Miloš Kozlovački, povremeno nam se za video snimanje pridruži i Denis Komljenović, a tu je i ekipa iz Kleti, koja nam je domaćin programa.

• Imaš li osjećaj da ovakav format stvara dugoročnu vezu između publike i izvođača, možda i novu bazu vjernih slušatelja?

Vjerujem da – da, koncerte smatram idealnim i najiskrenijim susretom artista i publike, pa svaka takva prilika, program, format… čini dobro za njihovu povezanost.

• A imaš li još uvijek izvođača iz snova kojeg bi voljela vidjeti na pozornici Akustike?

Apsolutno – od samih početka, pa sve do danas, to je i dalje jedna i jedina Josipa Lisac.

• Što nam donose iduća izdanja, možeš li nam nešto natuknuti?

Kako nam sezona traje u period od rujna do lipnja, lagano se programski približavamo kraju aktualne 2025./2026. sezone – sljedeća svirka nam je 28. travnja uz Saru Renar, koja pred publiku stiže s novim, hvaljenim albumom Nježne riječi. Inače, Sara je jedno od onih glazbenih imena s kojim smo puno puta akusticirali i u prethodnom poglavlju, ako sam dobro zbrojila, ovo će joj biti šesta Akustika, tako da mi je jako drago da nam se ponovno vraća na našu pozornicu i veselim se tom susretu.

• Koja je tvoja vizija idealne Akustike za pet ili deset godina: format, izvođači, prostori, publika?

Vratit ću se na početak – ustrajnost, redovitost programa i postepeni rast, to je za mene idealan put za Akustiku. Te 2010. nisam mogla zamišljati da ćemo danas biti tu gdje jesmo, ali sam se iskreno nadala tome – da jednostavno možemo rasti i razvijati se. Pa ću tako i za sljedećih pet ili deset godina – korak po korak pa kud nas odvede.

Vidimo se 28. travnja, a kako je to izgledalo na posljednjem izdanju pogledajte na linku u nastavku. Sve informacije o novim izdanjima pratite i na službenim stranicama.

Foto: Martina Movrić