Nismo se mogli dogovoriti je li nam se svidio film Orkanski visovi, stoga nudimo dva oprečna pogleda
O čemu je riječ?
U filmu Wuthering Heights pratimo strastvenu i burnu ljubavnu priču smještenu u jorkširske močvare koja istražuje intenzivan i destruktivan odnos između Heathcliffa i Catherine Earnshaw, prijatelja od djetinjstva. Heathcliffa glumi Jacob Elordi, dok Catherine Earnshaw glumi Margot Robbie. Ostatak glumačke postave čine Hong Chau, Alison Oliver, Shazad Latif, Martin Clunes, Owen Cooper i Charlotte Mellington.
Film o kojem se ne prestaje raspravljati
Za početak, nije potrebno poznavati izvorni materijal kako bi se film razumio. Ipak, onima koji su vezani uz roman film se vrlo vjerojatno neće svidjeti. Nakon premijere, reakcije su bile dosta podijeljene. Dok su neki blagi u ocjenjivanju i smatraju ga uspješnim ostvarenjem, drugi ga poprilično pljuju. Kritičari su posebno oštri u svojim recenzijama te film nazivaju plitkim, a neki i najgorom stvari koja se dogodila nasljeđu Emily Brönte. Jasno je da se o filmu raspravlja, bilo u dobrom ili lošem svjetlu. Upravo je Wuthering Heights glavna tema rasprave i u našoj redakciji već nekoliko dana.
Zato se i nikako ne možemo dogovoriti što točno mislimo o filmu. S obzirom na to, odlučili smo vam pružiti dva mišljenja.
Wuthering Heights – pogled jedan
Poznavajući Fennellinu kinematografiju u film sam ušla znajući što očekivati. Sam pristup filmu me nije iznenadio. Fennell je i sama izjavila kako Wuthering Heights neće biti direktna adaptacija, nego je zapravo njezino viđenje romana kakvog ga je doživjela u tinejdžerskim godinama. Taj kut mi je zapravo i bio zanimljiv te nisam smatrala da je neko svetogrđe nad romanom kao neki kritičari. Film nije užasan, ima svojih pozitivnih stvari, ali sveukupno je dojam loš. Idemo redom.
Vizualno je riječ o vjerojatno Fennellinom najboljem radu do sad. Kadrovi su raskošni i pomalo campy, a estetika dobro promišljena. Film zaista izgleda prekrasno. A takvi su i kostimi. Margot Robbie izgleda fantastično, a Fennellin prepoznatljiv vizualni potpis ovdje dolazi do punog izražaja. I to je to od pozitivnih stvari.
Iako Robbie i Elordi imaju dobru kemiju, nisu mi djelovali uzbudljivo kao par. Također, ovo mi je osobno Robbiena najdosadnija izvedba u karijeri. Odnos Heathcliffa i Catharine nije me dirnuo, više me ostavio hladnom, a oni kao pojedinačni likovi mi se nisu previše svidjeli. Zbog toga se nisam mogla povezati s njima. I to nije zato što su problematični i moralno upitni. To mi samo po sebi nije mana, nego kako je film odmicao, više mi se nije dalo brinuti što će se s njima dogoditi. Njihova destruktivnost bila je toliko naporna da mi ih nije više bilo žao, nego sam osjećala nepravdu prema sporednim likovima koji su ih morali trpjeti. Bilo je jasno da je film namjeravao šokirati samo da šokira, bez ikakvog smisla iza toga.
Sve u svemu, nije mi bila problem kontroverza niti odstupanje od izvornog materijala, nego to da je cijeli hype nezaslužen. Marketing je definitivno ‘ukrao’ show i učinio svoje jer film sam po sebi nije poseban. Čak sam očekivala više seksa i erotike, a dobila sam prazne provokacije. Smatram da je film plitak i na kraju krajeva – dosadan. Do ljeta ćemo ga zaboraviti.
Wuthering Heights – pogled dva
Hejt nije opravdan, prva je misao koja mi je prostrujala glavom nakon odgledanog filma. I dok mogu razumjeti zamjerke književnih krugova na ovu adaptaciju, u suštini me, napisat ću ovo potpuno iskreno – baš bilo briga. Ako ne želite da vam se svidi ovaj film, dat će vam razloga da vam se ne svidi. Ako želite da vam se svidi, dat će vam razloga za isto. Osobno pripadam ovoj drugoj strani.
Da je film vizualna poslastica bilo je izvjesno iz prvih kadrova. Margot i Jacob dvoje su ljudi dovoljno dobrih glumačkih sposobnosti koje je lijepo za gledati, što zasigurno pogoduje željenom kreiranom narativu. Možemo reći ovako: Emerald Fennell je ovdje prodavala priču, a da je bolje proda okoristili se poznatim brendom. Da ne znate radnju knjige, da likovi nemaju ista imena i da se ne spominje lokacija, biste li uopće rekli da je to ekranizacija istog romana? Ne nužno. Mogao je to biti i Prohujalo s vihorom, kojem na trenutke doista nalikuje.
Zanimljiva je i pomama koja ga prati, od modne epopeje koja je pratila PR kampanju, preko odjednom brojnih stručnjaka za englesku književnost spremnih podijeliti svoje mišljenje, do gotovo potpune nesposobnosti da se o filmu vodi razgovor koji nije strogo crno-bijel. U tom je smislu rasprava o filmu postala gotovo važnija od samog filma. Možemo mu zamjeriti mnogo toga: površnost, estetizaciju boli pa i dozu emocionalne manipulacije. Ipak, jednako je pošteno priznati da funkcionira kao romantična fantazija, kao melodrama koja svjesno balansira na rubu kiča, ali i kao dovoljno raskošan filmski spektakl koji vas bez problema može odvući u kino.
Meni kao kupcu priča je uspješno prodala. Svidjelo mi se to koketiranje s “gledam film” s vibrom TV ekranizacija romana Daniele Steel, ispunjen direktnim (i indirektnim) poveznicama na brojne filmove, od spomenutog Gone with the Wind, preko Poor Things i Marie Antoinette do The Virgin Suicides. No, nije lagan film. Štoviše, surov je u svojoj ljepoti. Ako ste ljubitelj tragičnih priča zapakiranih u lijepe šarene papire, nudi vam mogućnost za ugodno gledalačko iskustvo.
Pogled jedan: Kata Biloš
Pogled dva: Martina Petrović
Foto: IMDb
