Mala scena, velika predstava! Viking slabog zdravlja sjajan je komad i pravo slavlje glumačkog talenta
Zbog prirode svog posla česti smo gosti kazališta. O novitetima na kazališnim daskama učestalo pišemo, no rijetko se osvrnemo na iste. Svjedoci smo, kako se u mnogim stvarima olako uzima tipkovnica, a dobra kazališna kritika trebala bi biti lišena upravo te olakotnosti. Osvrt pak, ma koliko vrijedan, u sebi uvijek nosi subjektivnu notu. Stoga je ovaj tekst u konačnici posveta glumačkom talentu.
Na isti nas je nagnala predstava osebujnog imena Viking slabog zdravlja, nastala prema tekstu (i u režiji) proslavljene redateljice Vlatke Vorkapić. U naslovnim ulogama igraju Judita Franković Brdar i Petar Atanasoski, ujedno i suradnici na dramskom tekstu.
Mala scena, velika predstava
Studio EXIT skriva jednu veliku predstavu. Doduše, ni ne skriva, već toplo poziva nove gledatelje da u intimnoj atmosferi dođu svjedočiti spomenutom glumačkom talentu. A onaj Judite i Petra, otkriva se u svakom trenutku komada. Maleni prostor veličine jednog dnevnog boravka postaje pozornica na kojoj se odvija nešto znatno veće od svojih fizičkih gabarita.
Upravo u toj skučenosti, lišenoj raskošne scenografije i tehničkih distrakcija, dolazi do izražaja čista glumačka prisutnost. Svaki pokret, svaka stanka, svaki pogled nosi težinu… Prostorni nedostatci odjednom postaju prednosti, budući da se koristi promišljeno, gotovo matematički precizno, bez suviška, s dobrom dozom praktičnosti.
Ovdje se jasno potvrđuje teza: mala scena, velika predstava. Jer kada su sredstva reducirana, talent više nema gdje pobjeći, on se razotkriva u svojoj punini.
Apsurd realnosti
U središtu su dva osebujna, gotovo karikaturalna, a opet duboko prepoznatljiva lika. Jasenko Bukva, samoprozvani rješavač problema iz prošlih života, i Ljerka Špalj, porezna referentica zarobljena u repetitivnosti svakodnevice. Njihove su osobnosti mjestimice dovedene do ruba apsurda, no upravo u toj iskarikiranosti leži njihova šarmantna uvjerljivost.
Jer ispod tog sloja humora i pretjerivanja pulsira nešto izrazito stvarno. Dijalozi, britki i precizni, ne služe samo kao sredstvo zabave, već kao ogledalo svakodnevice u kojoj se mnogi mogu prepoznati. Sitne frustracije, osjećaj zaglavljenosti, tiha potreba da nas netko vidi i prizna…
Stoga, Viking slabog zdravlja tako funkcionira kao promišljeno strukturiran komad u kojem je svaki element u službi iste ideje, one da i u naizgled iskarikiranim životima leže vrlo stvarne, vrlo ljudske potrebe. Potrebe za pripadanjem, za promjenom, za osjećajem da usprkos svemu naš život ima smisla.
Viking slabog zdravlja i zadovoljni gledatelj
Zaključno, Viking slabog zdravlja jedan je od onih kazališnih komada koji ne traže analizu dok se odigravaju ispred vas. On funkcionira neposredno, instinktivno, kroz smijeh koji dolazi spontano i kroz trenutke tišine koji ga jednako snažno prekidaju. U tih sat i pol misli se ne zadržavaju na procjeni, već se prepuštaju doživljaju.
Nije to predstava koja će vas već u hodu natjerati da važete njezine potencijalne vrline i mane (pa se onda dvoumite hoćete li o istoj napisati i redka). Umjesto toga, gotovo neprimjetno oduzima vam prostor za takvu vrstu željene (i prijeki potrebne) distance. Uvlači vas u svoj ritam, u svoje likove, u njihovu nespretnu, duhovitu i bolno poznatu borbu. Iz kazališta ne izlazite s potrebom da donosite sud, već s osjećajem da ste svjedočili čistom, razigranom i preciznom prikazu glumačkog talenta. Uistinu divno.
Foto: Sara Pukanić Kasalo
