Pogledali smo Netflixov film koji ne bi trebao biti na Netflixu. Ne očekujete koliko će vas dirnuti
O čemu je riječ?
Train Dreams drama je temeljena na istoimenoj noveli objavljenoj 2011. godine. Radnja je smještena na početku 20. stoljeća, počinjući s 1917. godinom. Odvija se usred bogatih šuma i krajolika pacifičkog sjeverozapada u saveznoj državi Washington. Promatramo često tihe uspone i padove života Roberta Grainiera. Ne sjeća se svojih roditelja koji su ga ostavili te, predodređen za naporan život, Robert radi na izgradnji željeznica i sječi drva. Pronalazi svoje pravo značenje i svrhu nakon upoznavanja s Gladys. Par ubrzo odlučuje da će zajedno izgraditi miran život uz prekrasan i osamljen potok te im se rodi kćer Katie. Zbog dugih Robertovih odsutnosti zbog posla i nedovoljno unosnog lokalnog rada u to vrijeme, oboje sanjaju o tome da svoje skromno zemljište iskoriste za izgradnju pilane i imaju bliži obiteljski život. Međutim, planove im poremeti tragedija koja se događa dok je Robert na poslu, a borba smisla i samoće vraća se dok čeka znakove i ponovno traži ono što ga je činilo cjelovitim.
Režiju filma potpisuje Clint Bentley poznat i po kritičkom hitu Sing Sing s Colemanom Domingom. Redatelj je i adaptirao scenarij. Glavnu ulogu tumači Joel Edgerton, dok mu se u sporednim pridružuju Felicity Jones, William H. Macy te Kerry Condon.
Traženje smisla
Train Dreams je nježna priča o vremenu, gubitku i traženju smisla. Delikatna je s onim što prikazuje, a jednostavnost jednog čovjeka koji se drži svog malog kutka svijeta, zapravo je u svojem značenju toliko duboka i značajna. Zanimljivo je primijetiti koliko su pacifičke šume dio priče. Kako prolaze godine, Robert se mijenja, tako i krajolik i vrijeme. Sve to vas natjera da shvatite se svijet okreće poprilično neometano i na nama je da ga sustignemo. Film je tih, nježan, čak i u najtužnijim i mučnijim scenama.
Postoji scena u kojem William H. Macy priča o tome kako su stabla koji oni sijeku tu tisućama godina. Kerry Condon u jednoj sceni kaže kako su sve te šumske doline nekoć bile pod tisućama metara leda. Film tako savršeno povezuje mijenjanje prirode s čovjekom, ali i to da će ona uvijek biti nadmoćnija. Ljudski životi se žive, gube i zaboravljaju, a svijet se neprestano okreće. A mi smo tu prekratko da bismo to razumjeli.
Train Dreams je nevjerojatna priča o životu koji boli, o tišini i samoći, ali i o ponovnom traženju smisla. Posebno nas je dirnula završna scena u kojoj Robert, nakon desetljeća života u zabačenoj šumi bez pristupa televiziji i bilo kakvim tehnološkim naprecima, u svojoj starosti iskusi letenje u helikopteru. Tada mu pilotkinja u jednom trenutku kaže ‘mislim da je najbolje da se sada pridržite čvrsto za nešto‘ misleći, naravno, na to da će let postati malo nesiguran. No, u tom trenutku kroz misli (ali i na ekranu) mu prođu sve uspomene i prošlost. Takve, nekome neprimjetne, sitnice u filmu čine ga zaista dirljivim naslovom.
Film kakav zaslužuje priznanje Oscara
Joel Edgerton se prema kritičarima, a i mi bismo se složili, definitivno umiješao u borbu za nominacije za Oscar. Daje svoju najbolju izvedbu karijere. Rijetko kad imamo priliku svjedočiti toliko suptilnoj i realističnoj izvedbi. Nije sve u glasnom i pretjeranoj glumi. Najbolji su oni koji puno toga mogu prikazati samo s izrazom lica, bez riječi. Ali nije on jedini koji briljira. Felicity Jones ponovno dokazuje da je jedna od najelegantnijih glumica, a William H. Macy pruža iznenađujuće snažnu izvedbu unatoč ograničenom vremenu na ekranu. Zaista bismo nakon gledanja voljeli vidjeti da Edgertona nominiraju na Oscarima za najboljeg glumca. Apsolutno bi bilo zasluženo.
Clint Bentley sa Sing Singom je prošle godine bio nominiran, stoga je Akademiji već poznat. Nadamo se da će ga i ovaj film pogurati. U siječnju je imao premijeru na Sundance Film Festivalu, a u kinima bio prikazan samo u odabranim kinima u SAD-u. Na Netflix je stigao prije par dana, no šteta da nije išao u širu kino distribuciju.
Train Dreams je definitivno jedan od najboljih filmova godine. Tih, ali snažan prikaz toga kako smo potpuno sami na svijetu, osim u onom dragocjenom razdoblju kada nismo.
Foto: IMDb
