The Invite je možda najbolji film godine koji smo dosad pogledali. Još ga stignete uhvatiti u kinima

Glumica Olivia Wilde 2019. prvi se put okušala kao redateljica s neovisnim filmom Booksmart koji je postao kritički uspjeh. Svi smo sa zanimanjem čekali njezin novi pothvat o kojem su svi pričali. To je bio film Don’t Worry Darling iz 2022. godine. No film je zasjenila kontroverza u predprodukciji, kao i press turneja. Glumica Florence Pugh nije se uopće pojavljivala niti promovirala film, Harry Styles je navodno pljunuo Chrisa Pinea, Wilde je dobila papire za razvod od Jasona Sudeikisa na pozornici… Svašta je tu bilo te godine. A ni sami uradak nije baš bio ono što smo očekivali. Wilde je tako postala predmet sprdnje, i očekivanja nakon zaista lošeg Don’t Worry Darling samo su pala.

Možda joj je to pomoglo jer za njezin najnoviji film The Invite nismo imali velike nade. A sada tvrdimo da je najbolji film koji smo pogledali ove godine.

Riječ je o remakeu španjolskog filma The People Upstairs čiji scenarij su napisali supružnici Will McCormack i Rashida Jones. Wilde je preuzela i režiju i glavnu ulogu uz Setha Rogena, Penélope Cruz i Edwarda Nortona. Možemo reći da se iskupila i pokazala da je ozbiljna redateljica.

O čemu je riječ?

Radnja filma odvija se kompletno u jednom stanu, a jedini glumci su prethodno spomenuti. Joe (Rogen), propali glazbenik, vraća se s posla i otkriva da je njegova supruga Angela (Wilde) pozvala susjede s kata – par Pinu (Cruz) i Hawka (Norton), na večeru u njihov stan. Brak Joea i Angele je nestabilan i visi o niti. Stalno se prepiru, ponajviše zbog glasnih zvukova seksa koje svake večeri čuju iz stana iznad. Joe se namjerava suočiti s parom, no Angela, koja silno želi steći njihovo prijateljstvo, zahtijeva od njega da šuti. Kad se Pina i Hawke pojave, večer poprima neočekivan tijek kada im susjedi nešto predlože.

Film je imao premijeru na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu gdje je dobio pozitivne reakcije.

Kao da gledate predstavu

The Invite je Wildein pun pogodak. Dugo se nismo toliko iskreno smijali u kinu, ali film ne igra samo na humor. Prva polovica filma urnebesna je, a onda film poprima ozbiljniju notu. Precizno bira dijelove kada će biti smiješan, kada human, a kada emotivan. Sve to sadržano je u sat i 40 minuta filma. S obzirom na to da se cijela radnja odvija u jednoj prostoriji zaista imate osjećaj da gledate predstavu u kazalištu, a ne film. Tom osjećaju pridodaje i nepropustan scenarij. Ne možemo ga dovoljno nahvaliti. Na glumcima se vidi koliko prirodno i s guštom su izgovarali napisane riječi. Nijedna riječ se nije činila kao da ne pripada filmu, a iako nismo dalje istraživali, činilo se kao da je možda i bilo improvizacije.

Kada vam je kulisa samo jedan stan, možda pomislite kako je lako snimiti film, ali teže je održati gledateljevu pažnju i volju kada radite sa samo jednim prostorom. Zato je kamera zaigrana, a stan u kojem se likovi nalaze postaje peti član njihove priče.

Glumačke izvedbe su za svaku pohvalu

Ovo je jedan od onih filmova koji ima savršeno odabranu glumačku postavu. Seth Rogen radi ono po čemu je poznat – savršenom tajmingu za komediju. Njegov Joe je mrzovoljan, sarkastičan, podrugljiv, ali i ranjiv. Angela je neugodna, anksiozna i vidno neostvarena. Iako ih poznajemo kroz samo jedan dan, u njihovim svađama i prepirkama vidimo njihov karakter i točno znamo tko je kakav. U taj kaos tada dolaze neodoljivo kul Pina, psihoterapeutkinja, koja je toliko bez filtera i sigurna u sebe, i Hawk, malo pretenciozan, navodno prosvijetljen i sve ono suprotno od Joea.

Wilde je zaista izvukla ono najbolje od svih troje i sama dala 200%. Film se usredotočuje na likove i scenarij, stoga nije ni čudno da su glumačke izvedbe morale biti na vrhuncu. Sada kada smo pogledali film, ne možemo zamisliti nikoga drugoga u tim ulogama.

Ne nalazimo previše govora o filmu na društvenim mrežama i u medijima, ali svi četvero zaslužuju biti u raspravi o filmskim nagradama.

Tko se boji Virginije Woolf? na steroidima

Ispod svog tog humora, The Invite istražuje teme braka koji propada, intime, transparentnosti, privatnosti, sigurnosti i povjerenja te otvara pitanje za što se vrijedi boriti. Puno podsjeća na hvaljeni Mike Nicholsov film Tko se boji Virginije Woolf? s Elizabeth Taylor i Richardom Burtonom, samo s puno više preklapajućeg dijaloga, prepirki i komedije. Volimo koliko sitnica smo uočili u filmu jer nekad su najglasnije one neizgovorene stvari.

Šteta je da ovako dobar film prolazi malo ispod radara. Zbilja se nadamo kako ga neće progutati svi oni iščekivani filmovi koji će doći u drugoj polovici godine te kako će The Invite uspjeti uhvatiti nominacije za filmske nagrade. Naposljetku, riječ je o uspješnom ostvarenju koje je puno tenzija i humora na površini, a ispod nje je tužno, bolno i emotivno.

Foto: IMDb, Profimedia