Zvijezde filma Koke eksluzivno za Journal otkrivaju kako su stvorile odnos sestara koji je osvojio publiku
Film Koke redatelja Igora Jelinovića bio je veliki pobjednik ovogodišnjeg Pula Film Festivala. Osvojio je Veliku zlatnu arenu, a nakon uspješnog festivalskog puta, 23. srpnja je stigao u redovnu kino distribuciju diljem zemlje. Riječ je o obiteljskoj drami koja autentično prikazuje kompleksne obiteljske odnose, ovog puta između sestara Tonine i Tajane.
A one su također osvojile Zlatne arene u Puli što samo dokazuje koliko je film glumački jak. Sestre na ekranu su Snježana Sinovčić Šiškov i Aleksandra Janković, koje su nam u razgovoru otkrile kako su gradile sestrinsku kemiju, što ih je privuklo scenariju te zašto bi svatko trebao pogledati film Koke.
Tonina i Tajana imaju potpuno različite karaktere. Kako ste vi doživjele svoje likove i jeste li u njima pronašle nešto svoje?
A: Tonina i Tajana jesu potpuno različiti karakteri, ali između njih postoji jako čvrsta i bliska veza. Odnos starije i mlađe sestre uspostavljen je desetljećima prije i zapravo ga ništa nije slomilo. Ako izuzmemo društveno-pravno-moralne postulate, Tonina se do kraja ponaša kao starija sestra koja život zna bolje od vjetropiraste Tajane. Ono što sam u scenariju prepoznala kao osobno jest ogromna ljubav koju imam prema vlastitoj sestri. To je već bio odličan početak maštanja o liku Tajane.
S: Toliko se dugo družim s Toninom da se više i ne sjećam koliko mi je bila bliska na samom početku rada. Najbliži mi je bio jezik i izražajne nijanse koje nudi, a koje su bile upisane u scenariju. Svaku ulogu koju radim gradim prvo iznutra. Slažem pomalo u sebi mehanizme i obrasce koje ta osoba, taj karakter nosi, ali dajem i puno svoga iskustva. Na koncu se stopimo. Tako je bilo i s Toninom. Da sam odrastala u okolnostima u kojima je ona odrastala, prolazila kroz životne situacije kroz koje je ona prolazila, sretala ljude koje je ona sretala… ja bih bila Tonina. Tonina je jedna moguća ja.
Mislite li da su Tonina i Tajana zapravo više slične nego što se na prvi pogled čini?
A: Meni se čine kao da su jedna cjelina. Kao dvije suprotnosti jednog bića. Kao niz prevrata u glavi jednog čovjeka pa nakon dugog života u toj istoj glavi odlučiš tko ćeš biti. Jedna drugu čine i jedne bez druge nema upravo takvih kakve jesu. U filmu se samo pokazuje suštinski odnos kroz jednu ekstremnu situaciju. Kod njih se uvijek znalo tko kosi, a tko vodu nosi. Tako sam ja to osjećala i čitajući i gledajući film. I tu je Igor pokazao svoje majstorstvo na mnogim razinama, i u sociološkom, i u psihološkom, i u scenarističkom, i u redateljskom smislu.
S: Ja bih rekla da su vrlo, vrlo slične. Najočitija razlika, u našoj izvedbi, jest u temperamentu. Taja je brža, prskavija, dok je Tonina prigušenija. Rekla bih da su karakterno vrlo slične. Iznimno su bliske i dijele iste moralne i mentalne vrijednosti na temelju kojih prosuđuju svoje okolnosti. I tu je kvaka. Okolnosti su potpuno različite i to ih udaljava jednu od druge.
Što vas je najviše privuklo ovom scenariju kada ste ga prvi put pročitale?
A: Tema koju obrađuje, koja je toliko zastupljena u mnoštvu obitelji, i upravo odnos dviju sestara koje su tako bliske. Mogućnost da pokušam razumjeti zašto neki kvadrati, koji tako lako mogu nestati s lica Zemlje, mogu napraviti toliko razdora među najbližima.
S: Izvrsna ponuda u svakom pogledu. Zanimljiv scenarij, zahtjevna uloga i otvoren redatelj, spreman na suradnju. Ta početna privlačnost razvijala se s vremenom u jedan snažniji, ozbiljniji odnos. Tu su pomalo ulazili i drugi faktori, drugi ljudi koji su bitni za nastanak filma. Prvo Rea Rajčić, a malo kasnije i Tina Tišljar, koje su sve vrijeme amortizirale naše uspone i padove. Vrlo brzo, na samom početku, uključio se Marko Jerbić, direktor fotografije. Neprocjenjivo bitan suradnik u ovom filmu, ne samo redatelju, već i glumcima. Njegova kamera jako je utjecala na stil igre. Igor je jako dugo radio casting i temeljito promišljao o svakom detalju pri izboru glumaca. Moram priznati da mi se ponekad činilo da ne razumijem za čim traga… Evo, pokazalo se da je itekako vrijedilo! Ona početna privlačnost izrasla je u vrlo snažan, gotovo obiteljski odnos. To je aplicirano u naš film i mislim da doprinosi njegovoj vrijednosti. Na kraju, velika zahvala savjetnici za scenarij, Sonji Tarokić, tihom, ali moćnom i važnom suradniku iz sjene.
Vaš odnos na filmu djeluje vrlo uvjerljivo. Kako ste gradile kemiju između sestara?
A: Prije svega, za to su zaslužni Igor i Snježana. Znali su jasno što žele jer su dugo gradili cijelu priču. Ja sam je, po samom čitanju, čini mi se, dobro razumjela, ali najvažnije je što sam sa Snježanom tako lijepo glumački kliknula. Bila je najdivniji partner na svijetu. Igor nas je na probama pustio da improviziramo pa smo se igrale, opuštale. I tu je bila starija, divna sestra, a Igor budno oko.
S: Ja bih još samo dodala – sestrinski! Hahahaha…
Tonina lako može djelovati strogo ili dominantno, ali publika s vremenom shvati koliko toga nosi na svojim leđima. Kako ste pronašli ravnotežu da ostane empatična?
S: Za svaku ulogu koju radim potrebno mi je moje osobno, privatno razumijevanje tog lica. Kao glumica, nijedno lice nemam potrebu ni napadati ni braniti. Ali moram proniknuti u svaku poru te osobe, tog karaktera. Moram poznavati svaki, pa i najmanji, kotačić mehanizma koji je pokreće. Moraju mi biti poznati svi okidači i jasne sve odluke i dileme koje čine to lice. Kad idete tako duboko kopati, shvatite da nitko nije samo crn ili samo bijel. Svi mi nosimo u sebi svoje mrakove, ali i svoje vedrije tonove. Tonina je iznimno topla, taktilna i ona je uistinu empatična. Naravno, ima i ovu drugu, manipulativnu i autokratsku stranu kojom izazove lom u obitelji.
Tajana djeluje opuštenije od Tonine, ali i ona nosi svoje frustracije. Kako ste pristupili njezinu liku?
A: Tajanu sam donekle crpila iz same sebe, a donekle iz iskustva koje sam imala tijekom života i svjedočenja istim situacijama u neposrednoj blizini. Sam predmet sukoba meni je, kao Aleksandri, potpuno nerazumljiv. Ja sam osoba koja voli dijeliti i nikad mi nije trebalo puno da bih bila zadovoljna i sretna. Nekad se i to malo čini nedostižnim i to mi se čini kao sličnost između mene i Tajane. Iz tog kuta pristupila sam liku Tajane, uz veliku podršku Igora i Snježane.
Što biste voljele da publika ponese sa sobom nakon gledanja filma?
A: Voljela bih da odu iz kina za nijansu drukčiji. Zapitani. Da preispitaju svoje obiteljske odnose i prestanu se sukobljavati oko kvadrata. Nepopravljivi sam romantik.
S: Na ovo pitanje neću odgovarati u futuru. Sad već imam iskustvo gledanja filma i komunikacije s publikom nakon projekcija na festivalima u Rotterdamu, na FMFS-u u Splitu, na Ponta Lopud Film Festivalu i u Puli. Silno me veseli kako film humorom polako uvuče publiku u priču, a onda ih snažno pogodi prepoznavanjem identičnih ili sličnih lomova u vlastitoj obitelji. Imaju potrebu artikulirati i propitkivati vlastito iskustvo na istu temu.
Za kraj, zašto bi publika ovog ljeta trebala pogledati Koke u kinu?
A: Zato što je fenomenalan film. Zato što obrađuje važnu temu i odnose. Zato što je jako duhovit, ali ne na prvu loptu, već duhovit iz karaktera, situacije i neodoljivog dalmatinskog mentaliteta koji nekad zna biti izrazito zahtjevan, ali bez kojeg bi život bio jako dosadan.
S: Zato što je Koke film koji će vas i zabaviti, ali i uzbuditi vaše emocije. Neće vas udaviti i nećete imati osjećaj da ste mogli bolje potrošiti i vrijeme i novac. I još jedna bitna stvar – film je medij stvaran i mišljen za gledanje na velikom platnu, a ne doma na ekranu. Vjerujte mi, veći je gušt! Vidimo se u kinu!
Foto: Lucija Drača
