Snježana Abramović Milković vodi ZKM, jedno od najrelevantnijih kazališta u regiji. Razgovarali smo

Kazalište kao prostor susreta, propitivanja i hrabrih iskoraka; Upravo takvu poziciju već godinama zauzima Zagrebačko kazalište mladih, institucija koja dosljedno izmiče sigurnosti repertoarne rutine i bira živ, angažiran i istraživački kazališni izraz.

Na čelu tog procesa stoji Snježana Abramović Milković, ravnateljica jedne od najrelevantnijih kazališnih kuća u regiji. U razgovoru otkriva kako ZKM danas balansira između umjetničke slobode i društvene odgovornosti, zašto je rizik nužan za istinski živ teatar, kako nastaju novi redateljski rukopisi te na koji način međunarodne suradnje i snažan ansambl oblikuju njegov prepoznatljiv identitet.

Dotaknuli smo se i odnosa s publikom, izbora tema koje odražavaju duh vremena, kao i ambicije da kazalište ostane prostor koji ne nudi gotove odgovore, već potiče na razmišljanje i dijalog koji se nastavlja i nakon spuštanja zastora.

• Suvremeno društvo je brzo i eklektično, a informacije i stilovi se miješaju. Kako ZKM u tom kontekstu zadržava svoju umjetničku viziju, a istovremeno istražuje nove forme i teme?

ZKM je danas uspijeva ostati istinski živo kazalište. Ne bojimo se riskirati, jer vjerujemo da publika prepoznaje iskrenost i hrabrost u umjetničkim izborima. Naš ansambl je ključan, to su glumci koji imaju nevjerojatnu širinu, spremni su na istraživanje, na fizički i emocionalni rizik, na ulazak u procese koji nisu uvijek jednostavni. Upravo zato redatelji koji dolaze izvana vole raditi u ZKM-u, osjećaju da imaju prostor za stvaranje, a ne samo za reprodukciju.

• U samim početcima svoga mandata spominjali ste kako vam je važno da se u ZKM-u razvijaju nove poetike i redateljski rukopisi, te da kazalište bude propulzivno i intrigantno. Vjerujete li da ste to uspjeli?

Mislim da uspijevamo intrigirati publiku, što se jasno vidi po posjećenosti. Privlačimo ih i temama i umjetničkom snagom koju njegujemo. Posebno mi je važno što u ZKM‑u predstavljamo redatelje koji su svoje prvo umjetničko djelovanje u Hrvatskoj ostvarili upravo kod nas. To su autori snažnih, prepoznatljivih rukopisa poput Igora Vuka Torbice, koji nažalost više nije s nama, zatim Arpada Schillinga, Miloša Lolića, Nine Rajić Kranjac i drugih. Za mene je to više od programskog izbora.

Novi redateljski rukopisi ne nastaju lako, ali ZKM, zahvaljujući svom izvanrednom ansamblu, stalno dokazuje otvorenost umjetničkim izazovima i različitim pristupima izvedbenom materijalu. Nismo se zatvorili u rutinu repertoarnog kazališta, naprotiv, trudimo se ostati živi, radoznali i hrabri u izborima koje nudimo publici.

• Kako, po vašem mišljenju, vaše kazalište danas balansira između slobode umjetničkog izraza i društvene osjetljivosti? Koliko je važno ostati hrabar te biti poligon za suočavanja s različitim društvenim pitanjima?

Važno mi je da ZKM ostane kazalište koje reagira na vrijeme u kojem živimo. Ne bježimo od tema koje su društveno osjetljive, provokativne ili kompleksne. Naprotiv, smatramo da je to naša odgovornost  da otvaramo pitanja, a ne da ih izbjegavamo.

I ono što je možda najvažniji ZKM se nije umorio. Nije se uljuljao u sigurnost repertoara. I dalje tražimo, kopamo, propitujemo. To je, vjerujem, razlog zbog kojeg publika dolazi jer osjeća da se na našoj pozornici događa nešto stvarno, nešto što vrijedi vidjeti i o čemu vrijedi razgovarati.

Kazalište za mene nije samo umjetnost; ono je živi prostor u kojem se usuđujemo pitati ono što se drugdje prešućuje. To je mjesto gdje preispitujemo odnose moći, gdje se prepoznaju društveni obrasci koji nas oblikuju i djeluju na naš svjetonazor, smije biti glasno, smije biti neugodno, ali samo ako je iskreno, ako dolazi iz stvarne potrebe da se napravi pomak.

U procesu odabira repertoarnih tema ne dopuštamo si larpurlartističkog izdvajanje iz društvenog konteksta. Kazalište, čak i kad njeguje vlastiti umjetnički jezik, ne postoji izvan stvarnosti. Ono ima odgovornost osluškivati društvene tenzije i reagirati na njih, a ne povlačiti se u sigurnu, samodostatnu ljepotu.

U suprotnom, izgubilo bi ono najvažnije svoju svrhu da bude prostor susreta, propitivanja i promjene. Slobodno kazalište ne bježi od konflikta. Ono ga pretvara u prostor dijaloga i emocionalnog angažmana. Mi imamo privilegiju i obavezu reagirati na svijet oko sebe, ne zatvarati oči pred njim. Upravo u tome vidim smisao našeg posla, da budemo mjesto gdje se ljudi mogu suočiti s onim što ih muči, ali i s onim što ih pokreće.

• U vremenu sve snažnijih društvenih podjela i kriza, gdje biste pozicionirali?

Danas živimo u vremenu u kojem su podjele rascijepile ne samo hrvatsko, nego i europsko društvo. Desni nacionalizam suprotstavlja se ljevici, proizraelski stavovi sudaraju se s propalestinskima. U toj buci, u moru glasova i informacija, istina se često izgubi, a ostaju samo interpretacije.

U takvom okruženju mi biramo stati na stranu humanosti i na stranu ljudi. To je jedino mjesto s kojeg možemo djelovati odgovorno i smisleno. Demokracija je danas, možda više nego ikad, izložena vlastitim proturječjima, i upravo zato je važno da umjetnost ostane prostor koji podsjeća na temeljne vrijednosti na empatiju, solidarnost i ljudskost.

ZKM je danas kazalište s vrlo visokim ugledom u cijeloj regiji, a organiziranjem vlastitog Showcase-a, koji smo ove godine organizirali već treći put, kao i čestim gostovanjima  na relevantnim europskim festivalima i pozornicama, prepoznati smo kao kazalište koje radi na visokoj umjetničkoj razini.

Ove godine na Showcase su nam došli gosti iz iznimno važnih institucija: iz Švedske (Dramaten), Mađarske (István Örkény Theatre), Španjolske (TNC Barcelona), Finske (Espoo Theatre), Francuske (Nanterre‑Amandiers – Centre dramatique national), Norveške (Rogaland Teater Stavanger), Poljske (Bydgoszcz Festival), Rumunjske (Cluj Festival) i Kine (Shanghai Dramatic Arts Center).

Njihovi dojmovi bili su izuzetno pozitivni, posebno su bili oduševljeni našim ansamblom. To nam puno znači, jer potvrđuje da ono što radimo ima međunarodnu težinu i da se naš rad prepoznaje i cijeni i izvan Hrvatske.

• ZKM u godini za nama bilježi impresivnih 91% posjećenosti. Što za vas znači taj brojka, je li ona na određen način odraz dublje veze kazališta s publikom?

Publika vrlo jasno osjeti našu posvećenost, a rezultati se vide u iznimnoj i stabilnoj popunjenosti. No jednako je važna i kontinuirana komunikacija s gledateljima  ona gradi povjerenje, stvara naviku dolaska i otvara prostor za dijalog o onome što radimo. Veliku ulogu u tome ima i naše Učilište, koje je pravi rasadnik nove, mlade publike. Kroz rad s polaznicima ne stvaramo samo buduće kazališne profesionalce, nego i generaciju gledatelja koja razumije, prati i cijeni suvremeno kazalište.

• Povedite nas nakratko iz kulisa. Sezonu su dosad obilježile ambiciozne, produkcijski raskošne i autorski relevantne predstave. Kako odabirete koje teme i poetike će ući u repertoar, a što ostaje isključeno?

Mogu reći što nas očekuje do kraja sezone, dvije poslastice.

Upravo je u procesu proba, svakako najznačajnija slovenska redateljica mlađe generacije, Nina Rajić Kranjec koja će se po prvi puta, u ZKM-ovoj produkciji, predstaviti režijom u nekom hrvatskom kazalištu. Režira dvije Krležine drame Golgota i U logoru iz istog umjetničkog ciklusa našeg klasika.

Oba teksta su jasna kritika političkih događanja s početka dvadesetog stoljeća, tijekom 1. svjetskog rata i neposrednog poraća, u kojem se nova uspostava svjetskog i europskog poretka obijala o glave takozvanih malih ljudi. Novi svjetski poredak se opet uspostavlja, sudbine „malih“ ljudi su opet nebitne u igrama moći.

Premijera je planirana za 20. ožujka. Nakon velikog uspjeha Braće Karamazovih, predstave koja je obilježila posljednje sezone ZKM‑a, Oliver Frljić ponovno režirajući u ZKM-u okreće se klasičnom predlošku. Ovoga puta režira dramu Arthura Millera iz 1953., nastalu kao jasan odgovor na antikomunističku histeriju i politički “lov na vještice” koji je u pedesetim godinama predvodio senator Joseph McCarthy. Miller je pred McCarthyjevim Odborom odbio prokazati kolege, zbog čega je završio na crnoj listi,iskustvo koje je snažno obilježilo njegov rad.

Ova dramska alegorija bavi se širenjem neutemeljenih optužbi unutar društva i političkog sustava kojem se, zbog njegove iracionalnosti, gotovo nemoguće suprotstaviti. Kroz priču se provlače motivi zloupotrebe moći, relativizacije moralnog integriteta i manipulacije strahom radi poticanja na prokazivanje najbližih. Upravo zato drama danas djeluje iznimno aktualno i prepoznatljivo.

Frljićev provokativan, ponekad radikalan, ali dosljedno moralno utemeljen autorski pristup, koji doseže najviše umjetničke standarde, i ovoga će puta u suradnji s ansamblom ZKM‑a pokazati ne samo kazališnu snagu nego i širu društvenu relevantnost.

• Što nam donosi nastavak godine, koji je novi izazov koji jedva čekate svladati, da tako kažemo?

Svaka nam je godina uzbudljiv izazov u realizaciji programa  od premijera i gostovanja do novih formata i suradnji. U 2026. nas očekuje iznimno bogata produkcija, uključujući premijere, brojna gostovanja i scenska čitanja te programe posvećene razvoju suvremenog dramskog pisma.

Također, ZKM već treću godinu zaredom sudjeluje u Europskom rezidencijalnom programu za dramatičare, koji se realizira u koprodukciji s Centrom Dramático Nacional iz Madrida, Lietuvos Nacionalinis Dramos Teatras iz Vilniusa, Koninklijke Vlaamse Schouwburg iz Bruxellesa i međunarodnim festivalom Actoral iz Marseillea. Kao dio ovog programa i na temelju javnog poziva, odabrana je dramska autorica Nikolina Rafaj za sudjelovanje u rezidenciji.

Provodi se i naš Bienalni program namijenjen etabliranim autorima; ove je godine rezident Espi Tomičić. Za mlade autore razvili smo program Budućnost je ovdje, u sklopu kojeg mladi Matej Opolcer do svibnja razvija svoj tekst uz mentorstvo prof. Tomislava Zajeca.

• Koji su vaši najveći snovi za ZKM u narednim godinama i što želite ostaviti kao svoj umjetnički i kulturni pečat?

Željela bih da ZKM tijekom sezone organizira relevantna gostovanja, ali bez festivalizacije. Ne želimo stvarati još jedan kratkotrajni, koncentrirani događaj, nego održavati kontinuirani ritam dolazaka važnih predstava koje publika može pratiti tijekom cijele godine. Zagreb ima razvijenu, znatiželjnu publiku koja zaslužuje pravovremenu informaciju o velikim i bitnim europskim produkcijama  ne samo kao iznimku, nego kao standard.

Naravno, takva ambicija izravno je povezana s financiranjem. Dovođenje relevantnih međunarodnih predstava zahtijeva stabilne resurse i dugoročno planiranje. No vjerujem da je to ulaganje koje se višestruko vraća kroz jačanje kulturnog života grada, kroz edukaciju publike, ali i kroz pozicioniranje ZKM‑a kao kazališta koje aktivno sudjeluje u europskom umjetničkom razgovoru, a ne samo promatra sa strane.

• Usmena predaja, kako kažete, ima “neprocjenjivo poštenje”. Koliko u ZKM-u njegujete taj organski odnos s publikom i što on znači za dugoročnu kulturnu misiju kazališta?

Osjećamo veliku odgovornost prema publici. Ne vodimo je samo kroz priče, nego je potičemo da svijet gleda otvorenije i hrabrije. Posebno mi je važno kako djelujemo na djecu i mlade želim da se od nas uče znatiželji, hrabrosti i empatiji. To su temelji na kojima nastaje slobodan čovjek i slobodno društvo.

• Iza vas je bogata karijera u umjetničkom djelovanju, na što ste u njoj najponosniji?

 Na broj realiziranih predstava i kulturnih događanja.

Foto: Martina Movrić, Marko Ercegović