Gdje se osjećate najugodnije? U scenarističkoj sobi, montaži ili na setu? Gdje je Vaš dom?
Mislim da je najmanje stresno na setu, jer tada najveći dio problema pripada drugim ljudima. Vjerujete da je sav težak posao tijekom priprema već odrađen, da glumci znaju gdje se nalaze u priči i kako je grade, da redatelji imaju jasnu viziju snimanja. Tada se bavite sitnicama koje nastaju tog dana: rasporedom glumaca u sceni, malim nijansama u glumi i tim malim sretnim slučajnostima koje se dogode kada je sve dobro pripremljeno.
Ipak, mislim da sam najsretniji kada pišem. I dalje obožavam taj usamljeni proces sjedenja sa scenarijem i pisanja. To mi je omiljeni dio posla. S obzirom na to koliko je serija javno eksponirana i koliki tim ljudi radi na njoj, postoji jedan introvertni dio mene koji zaista uživa u toj samoći. Sam u uredu, sa svojim mačevima i zmajevim jajima, dok pišem.
Nakon podijeljenih reakcija na kraj druge sezone, jeste li osjećali da se nešto mora promijeniti u trećoj sezoni?
Ne, nastavili smo dalje prema planu koji smo imali od samog početka. Oduvijek smo seriji pristupali tako da imamo jasnu viziju i da je se držimo, bez previše osluškivanja buke između sezona.
Ovo je priča zamišljena kroz četiri sezone i publika mora čekati po dvije godine između svakog poglavlja, ali na kraju je to jedna cjelina koju pričamo. Burno reagirati usred priče je kao kada biste usred predstave rekli da vam se ne sviđa smjer radnje, a ostala su još dva čina.
Razumijem frustraciju zbog duge pauze između sezona, ali zaista je potrebno mnogo vremena da se napravi ovakva serija. Nakon što scenariji budu gotovi, pripreme i snimanje traju godinu dana, a zatim još sedam ili osam mjeseci za izradu zmajeva i vizualnih efekata. Jednostavno nije moguće izbacivati novu sezonu svake godine. Žao mi je, ali odlučili ste biti obožavatelji serije House of the Dragon.
Po čemu se treća sezona tonalno razlikuje od prethodnih?
Mislim da je ton serije od početka prilično stabilan. Ovo je priča iz Westerosa, šekspirijanska obiteljska tragedija. O tome smo mnogo razgovarali još na samom početku.
Ipak, atmosfera u trećoj sezoni postaje mračnija i sumornija. Tijekom prve dvije sezone postojali su trenuci kada ste možda mogli pomisliti da će likovi spustiti oružje i pronaći drugačiji način da riješe sukob. Ali kako gubici rastu na obje strane, dolazi do tog beskrajnog ciklusa osvete u kojem ljudi više ni ne znaju gdje je sve počelo.
Postoji ona velika dilema iz serije: što je bio prvi udarac u Plesu zmajeva? Je li to bila smrt Viserysove žene, njegovo proglašenje Rhaenyre nasljednicom ili Aemondovo izgubljeno oko? Likovi su izgubili iz vida početak, ali nose golemu količinu boli i ogorčenosti.
Kako sve više raste želja za osvetom i pobjedom, moralne granice postaju sve nejasnije. Zato ćete vidjeti da se kroz ostatak sezone, ali i završnu sezonu, razvija sve mračnija atmosfera. Ključna riječ ove sezone je neizbježnost.
Obožavatelji svake sezone očekuju sve veći spektakl. Kako uspijevate odgovoriti na ta očekivanja?
To je jedna od stvari zbog kojih svi ležimo budni noću. Srećom, okružen sam nevjerojatnim timom ljudi koji mi pomažu da napravimo ovu seriju.
Na vrhuncu produkcije imate oko 2.500 ljudi koji zajedno rade prema istoj kreativnoj viziji i to je zaista prekrasna stvar. Imamo najbolje ljude iz svih područja: redatelje, scenariste, scenografe, kostimografe. Svi žele nadmašiti sami sebe jer to iskreno žele.
Nakon svake sezone kažemo: „Dobro, sada moramo napraviti nešto još veće.“ To je golem izazov, ali sve počinje pričom i emocijama. Trudimo se da publici bude stalo do likova i njihove sudbine, a tek onda gradimo spektakl oko toga.
Srećom, knjiga nam daje mnogo materijala i smjernica. Na nama je da to dramatiziramo i pretvorimo u nešto epsko i veliko na ekranu.
Treća sezona počinje velikom bitkom. Zašto ste je odlučili ostaviti za početak nove sezone umjesto za kraj druge?
Ne mislim da smo je sačuvali. Više je riječ o logističkim izazovima i pitanju kako nešto toliko veliko izvesti na pravi način.
Govorimo o najvećoj pomorskoj bitci u povijesti Westerosa, a to nije mali zadatak. Publika je navikla da sezone Igre prijestolja imaju sporiju gradnju pa eksploziju pred kraj. Mi smo željeli drugačiji ritam, da odmah krenemo snažno.
Čim zazvoni zvono, odmah zadajemo prvi veliki udarac. Mislim da će to publiku iznenaditi na dobar način jer sezona počinje vrlo intenzivno. Ali to ujedno postavlja ton svega što dolazi.
I ne, nismo potrošili cijeli budžet na prvu epizodu, iako se možda tako čini. Tek dolazi prava eskalacija. Od sada zaista igramo ozbiljno i mislim da više nitko i ništa nije sigurno.
Koji je bio najveći izazov tijekom snimanja treće sezone?
Sve je bilo golemo. Prva sezona bila je izazovna zbog covida i vrlo dugog rasporeda snimanja. Druga sezona bila je mnogo veća od prve, a treća je mnogo veća od druge.
Imali smo oko 314 dana snimanja u dvije države i na tri velike lokacije: Londonu, okolici Londona i sjevernom Walesu. Ponekad su istodobno snimale tri ekipe.
Osim toga, kroz cijelu sezonu imamo goleme akcijske sekvence koje su morale biti isplanirane do najsitnijih detalja. Čak i male scene često postanu veliki produkcijski izazovi.
A svaka scena sa zmajem zahtijeva nevjerojatnu količinu pripreme. Morate znati tko ga jaše, gdje slijeće i kako će scena izgledati. U jednom trenutku kreativni dio je gotov i onda sve postaje čista logistika. Morate razmišljati kao producent.
Postoje li trenuci na setu koji vas iznenade i zbog kojih promijenite fokus priče ili lika?
Naravno. Iako se vrlo strogo držimo plana i scenariji su završeni prije početka snimanja, određene stvari jednostavno ožive na setu.
Ponekad je to povezano s likovima, a ponekad to otkrijete tek u montaži. To je ljepota postprodukcije. Imate mnogo materijala i možete oblikovati način na koji publika doživljava likove.
Veliki glumci često vam daju više različitih verzija iste scene, a onda kroz montažu možete birati nijanse i kombinacije koje mijenjaju način na koji publika razumije taj lik.
Uvijek kažem da morate ostati otvoreni i dopustiti seriji da vas iznenadi. Mislim da je upravo to razlog zbog kojeg je serija uspješna.
Rhaenyra je dugo bila predstavljena kao vrlo empatičan lik, ali treća sezona istražuje njezinu mračniju stranu. Kako ste pristupili toj evoluciji?
To je zapravo srž serije. Kao i u Igri prijestolja, likovi se mijenjaju kroz iskustva i okolnosti.
Jaime Lannister iz prve epizode nije isti čovjek kao Jaime kasnije u seriji. Isto vrijedi i za naše likove. To što je netko u jednom trenutku života ne znači da će zauvijek ostati isti.
Ne stvaramo jednodimenzionalne televizijske likove. Stavljamo ih pod pritisak, suočavamo ih s gubicima, moći i traumama te promatramo kako ih to mijenja.
Rhaenyra je najbolji primjer toga. Odrasla je uz Viserysa, koji je bio vrlo kompleksan i nesavršen kralj. Mnogo je vjerovao u nju i ona pokušava vladati prema njegovim načelima, posebno u drugoj sezoni.
Ali u jednom trenutku mora donositi moralne kompromise zbog obitelji, zbog sebe i zbog svoje krune. Tu su i velika pitanja sudbine i proročanstva.
Jako nas je zanimalo što se događa kada nekome kažete da su ga bogovi izabrali da vlada i kada iza sebe ima moć šest zmajeva. U jednom trenutku počnu vjerovati vlastitoj propagandi i misliti da mogu sve.
Dokle ste stigli sa četvrtom sezonom?
Aktivno pišemo. Već šaljemo prve verzije scenarija HBO-u. Naravno, nastavit ćemo ih dorađivati mjesecima jer scenarije praktički ne ispuštam iz ruku dok ih produkcija ne preuzme.
Ali nikada nismo bili toliko unaprijed u procesu rada na novoj sezoni dok još završavamo prethodnu. To samo pokazuje koliko je cijela mašinerija sada uhodana.
Riječ je o četvrtoj i posljednjoj sezoni, završnom činu priče koju želimo ispričati već godinama, i svi smo vrlo uzbuđeni zbog toga.
*Tekst je preuzet s portala Journal.rs
Foto: Press
