U ZKM-u se sprema jedan od ključnih kazališnih događaja sezone. Glumac Luka Knez govori o novoj predstavi

Predstava LOGOR / GOLGOTA, nastala prema dramama Miroslava Krleža, u režiji Nine Rajić Kranjac, najavljuje se kao jedan od ključnih kazališnih događaja sezone. Istovremeno snažan, nemiran i duboko uznemirujući scenski čin koji publiku ne čini tek nijemim promatračem.

Na sceni Zagrebačkog kazališta mladih ne nastaje klasična predstava, nego, kako ističe dramaturg Goran Injac, kazališni stroj. Ansambl i Krležin tekst stapaju se u mehanizam koji proizvodi značenja, emocije i nelagodu. Nelagodu koja nije slučajna, nego nužna jer Krležine riječi danas zvuče poput upozorenja da se prošlost opasno približava sadašnjosti.

Redateljica spaja dvije rane ekspresionističke drame, U logoru i Golgota, u jedinstvenu scensku cjelinu, oslobađajući njihovu sirovu energiju i razarajući sigurnost klasične dramaturgije. U toj viziji rat nije herojski narativ, nego raspad sustava i čovjeka, svijet u kojem pojedinac postaje tek potrošni materijal. U središtu tog svijeta nalaze se i hrvatski vojnici, poslani na front bez izbora, bez glasa i bez smisla.

• Predstava spaja dvije drame u jednu cjelinu. Kako si se pripremao za tu vrstu scenskog kolaža?

Iako glumim ulogu iz Logora, Ninina režija konstantno nas čini prisutnima u scenama u kojima se na papiru ne pojavljujemo. Kad drugi kolege igraju scenu iz Golgote često sam dio igrajućeg plana koji podržava značaj aktivne igrajuće scene ili pak održava kontinuitet priče Logora. Od samog početka uvidio sam da je najvažnije poznavanje samog teksta te koncentracija na samim probama kako bih što više pridonio nastanku samih scena.

• Kako bi općenito opisao, iz vlastite perspektive, rad na ovom komadu? Koji je najveći izazov koji si doživio radeći na ovoj ulozi?

Intenzivan, s velikom količinom rada na samom tekstu privatno kao i na probama. Mnoštvo je zadataka kojima sam se bavio i još uvijek se bavim s obzirom na to da se u trenutku odgovaranja na ova pitanja nalazimo se deset dana do premijere. Među prvim zadacima svakako bih izdvojio razbijanje Krležine rečenice u smislu da izlazi zadani sadržaj koji prati scenu. Zatim učenje same te kompleksne rečenice i primjerice borba s njemačkim jezikom s kojim nikad nisam imao doticaja. Najveći izazov mi je svakako postizanje sigurnosti sa samim tekstom da bih mogao pratiti konstantno probavanje različitih inscenacija istog.

• Kada gledaš cijelu predstavu, postoji li trenutak koji te osobno transformira ili ostavlja snažan emocionalni pečat?

Postoji. Ne bih htio previše otkrivati, ali reći ću samo da uključuje elemente Božića. Također scene koje pokazuju surovost i mrak rata također spadaju u scene koje u meni ostavljaju snažan emotivan dojam jer ih u predstavi imam priliku promatrati.

• Krleža piše o temama koje su, nažalost, i danas aktualne – rat, nemoć pojedinca, društvena nepravda. Zašto je, iz tvoje perspektive, važno da publika danas pogleda predstavu? Osjećaš li da njezine teme i poruke odjekuju u današnjem svijetu, s novim ratnim žarištima i društvenim krizama?

Svi se možemo složiti da je Krleža i danas aktualan. Od onda kad je i radnja same predstave smještena, dakle za vrijeme Austro-Ugarske monarhije odnosno Prvog svjetskog rata, do sada. Zaista potvrđuje da se povijest konstantno ponavlja. Mislim da upravo prikazivanje te ratne surovosti koja nas prati od tih dana do sada može pobuditi svijest odnosno želju za mirom. Aktualizaciji i osjećaju prepoznavanja svakako pridonosi činjenica da je naš narod onda i bio uključen u “Veliki rat”.

• Ako bi samo jedna rečenica iz predstave mogla opisati našu sadašnjost, koja bi to po tebi bila i zašto?

Ovo je kao da me pitate koja mi je najdraža pjesma. Tim se ograđujem da je iduće navedena rečenica samo jedna u nizu onih koje bih izdvojio. Čovjek mora da šuti! I kada prestaje u nama logika psa?

• Da bi preživio emocionalni intenzitet ovih scena, postoji li neka tehnika izlaska iz uloge koju primjenjuješ nakon izvedbe?

Izujem se iz cipela i skinem naočale. Također, i pokoja šala s kolegama.

OPĆE INFORMACIJE

Glume:

LOGOR : HORVAT – Luka Knez / WALTER – Rakan Rushaidat /
GREGOR – Dado Ćosić  / AGRAMER – Adrian Pezdirc  / PODRAVEC, BARUN MELDEGG-CRANENSTEG – Pjer Meničanin / ZASTAVNIK – Toma Medvešek  / ORDONANC – Ivan Pašalić  / BARUNICA MELDEGG-CRANENSTEG– Katarina Bistrović Darvaš / ROMANOWICZ – RUSSCUKOVA – Mia Melcher / ŽIDOV, MRTVA UČITELJICA – Dora Polić Vitez  / KADET JANKOVIĆ – Ugo Korani / NETKO – Petra Svrtan

GOLGOTA:  KRISTIJAN – Ugo Korani / KSAVER – Rakan Rushaidat  / ANDREJ – Dado Ćosić  / KLEMENT – Toma Medvešek
TOMA – Pjer Meničanin  / PAVLE – Ivan Pašalić / KSAVEROVA ŽENA – Mia Melcher / KRISTIJANOVA ŽENA – Iva Kraljević  / PRVI RADNIK – Anđela Ramljak  / DRUGI ĆORAVI RADNIK, KONJANIK 2 – Dora Polić Vitez
DOKTOR, KONJANIK 1 – Katarina Bistrović Darvaš / SVATKO  – Petra Svrtan

Autorski tim:

redateljica: Nina Rajić Kranjac / adaptacija teksta: Nina Rajić Kranjac i Goran Injac / dramaturg: Goran Injac / scenografkinja: Urša Vidic / kostimografkinja: Marina Sremac / skladatelj: Branko Rožman / oblikovatelj rasvjete: Anton Modrušan / oblikovatelj tona: Jan Kozumplik / kiparski radovi: Gregor Lorenci / oblikovanje maski: Marina Sremac i Marijana Županić Benić / jezične savjetnice za hrvatski jezik: Đurđa Škavić i Milica Sinkauz / jezična savjetnica za njemački jezik: Dunja Harapin / suradnica kostimografkinje: Marta Žegura

Ulaznice su dostupne na linku.

Foto: Marko Ercegović