Zašto trebate pogledati domaći film Lijepa večer, lijep dan, naslov koji je osvojio međunarodne festivale
Radnja filma
Priča je to o filmašima 1950-ih koji su se borili za svoju slobodu i slobodu govora u Jugoslaviji. Scenaristica i redateljica Ivona Juka u ovo okruženje smješta radnju svog najnovijeg filma te predstavlja vizualnu priču o slobodi, o ljudima koji su se usudili poželjeti bolje društvo, koji su se borili za svoju zemlju, a doživljavaju izdaju.
U središtu priče nalaze se četvorica prijatelja, ratnih veterana i umjetnika, koji zbog svoje seksualne orijentacije postaju mete režima. Kada partijski lojalist Emir dobije zadatak da ih razotkrije i uništi, započinje njegova duboka unutarnja borba koja propituje granice lojalnosti, identiteta i osobne savjesti, uključujući i ono najteže: bi li izdao prijatelja da spasiš sebe i što u takvim okolnostima uopće znači pravo prijateljstvo.
U filmu glume neka od najistaknutijih imena regionalne glumačke scene, među kojima su Emir Hadžihafizbegović, Dado Ćosić, Slaven Došlo, Đorđe Galić, Elmir Krivalić, Marko Braić, Anja Šovagović Despot, Enes Vejzović, Goran Grgić, Dražen Čuček, Voja Brajović, Milica Mihajlović i Ivana Boban.
Surov, realističan i kontroverzan
Film ima osjećaj važnosti koji ne možete ignorirati. Upečatljiv je, surov i eksplicitno nasilan, no upravo je to nasilje ključno kako bi se realistično prikazala brutalnost vremena i sustava u kojem se radnja odvija. Juka vam ne da da odvratite pogled, suočava vas s onime što se nedvojbeno događalo i prikrivalo desetljećima. Lijepa večer, lijep dan tako je i politički film, zbog čega je izazvao kontroverze još i prije prikazivanja. Hrvatska kinematografija nema baš puno filmova koji se bave LGBTQ+ temama. Kada se tome još pridoda i radnja smještena u komunističku Jugoslaviju i represivni režim, jasno je zašto je riječ o filmu koji će izazvati reakcije i podijeliti publiku. Film je osjetljiv i težak. Prikazuje eksplicitan seks, nasilje i torturu te je u tome brutalno realan.
Mainstream hrvatska javnost vjerojatno neće pohitati u kina gledati domaći crno bijeli film o homoseksualcima u komunističkoj Jugoslaviji, ali ako imalo cijenite filmsku umjetnost, trebali biste ga pogledati.
U svoj toj teškoj tematici, postoji i ono lijepo. Vizualno, film izgleda odlično. Crno-bijela fotografija savršeno evocira hladnoću i tjeskobu tog razdoblja, propagandu i stalni nadzor, dok toplinu na ekran donose glumci i njihovi međusobni odnosi.
Snažna glumačka postava
Dado Ćosić briljira u ulozi Lovre i nosi velik dio emocionalne težine filma, potvrđujući još jednom da je jedan od najboljih glumaca svoje generacije. Jednako je snažan i Emir Hadžihafizbegović kao Emir, čovjek rastrgan između vlastitih uvjerenja, straha i odanosti režimu.
Ipak, ono što posebno iznenađuje je koliko su dojmljivi i istraženi sporedni likovi. Slaven Došlo u ulozi Stevana ostavlja snažan dojam i donosi emotivno tešku izvedbu u filmu, dok Đorđe Galić svojim senzibilitetom odlično funkcionira uz Ćosića. Čak i manji likovi, poput Ankice koju glumi Asja Jovanović, ostavljaju trag i imaju svoju svrhu u priči. Nijedna scena ne djeluje suvišno, niti imate osjećaj da je neki lik ubačen samo reda radi. Sve djeluje kompaktno i precizno.
U početku smo bili skeptični oko smjera u kojem će film otići. Točno postoji trenutak u filmu kada se sve mijenja i kada radnja postaje sve mračnija i emocionalno intenzivnija. Što je radnja više odmicala, to nas je film sve više osvajao. Lijepa večer, lijep dan uspješno je domaće ostvarenje na koje možemo biti ponosni. Film uskoro igra u kinima, a u nastavku vam donosimo najavu.
Foto: Promo
