Pogledali smo domaći film Koke, dramu koja je dokaz da se najveće priče često kriju u vlastitoj obitelji

Do 16. srpnja traje Pula Film Festival, a mi smo imali priliku gledati filmove pod zvijezdama prva četiri dana festivala. Domaći naslovi već su imali svoje premijere, a jedan od njih je i film Koke, redatelja Igora Jelinovića. Riječ je o njegovom igranom dugometražnom prvijencu koji je već osvojio publiku na svjetskoj premijeri Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu te domaćoj premijeri na Festivalu mediteranskog filma u Splitu. U Puli je prikazan u Areni prije nego što 23. srpnja stigne i u domaća kina.

Koke je obiteljska drama koja se bavi univerzalnim problemom i izvorom svađa u balkanskim obiteljima – borbom oko nekretnine.

O čemu je riječ?

Radnja filma Koke se odvija između Splita i Hvara. Odvažna Tonina, žena u srednjim godinama, brižna je i samouvjerena računovotkinja koja drži sve konce obiteljskog života u svojim rukama i uvijek dobiva ono što želi. Uz sve obveze, brine i o dementnoj majci. Njezina mlađa sestra Tajana i njezina obitelj imaju mnogo opušteniji život. Sestre se sukobljavaju kada Tonina ode Tajani iza leđa i potajno otkupi kat njihove obiteljske kuće na Hvaru, iako su se prethodno dogovorile da će je kupiti zajedno. Obitelj se dijeli i stvaraju se suprotstavljene strane.

Godinu dana kasnije, tijekom majčina rođendana, pokušaj pomirenja ponovno otvara stare rane i razotkriva sve ono što je godinama ostalo neizrečeno.

Jelinović je režirao film te napisao scenarij, dok glumačke uloge ostvaruju sjajna Snježana Sinovčić Šiškov u ulozi Tonine i Aleksandra Janković u ulozi Tajane. Pridružuju im se Stojan Matavulj, Leon Lučev, Šimun Šitum, Ana Marija Veselčić, Mare Rodin te Dora Vukić u svojoj posljednjoj ulozi.

Autentičan dalmatinski mentalitet

Koke je film u kojem će se ponajprije prepoznati Dalmatinci, ali njegova priča lako će biti bliska svakome tko je barem jednom svjedočio obiteljskim nesuglasicama oko nasljedstva, imovine ili neriješenih odnosa. Ono što ga izdvaja jest autentičan prikaz dalmatinskog mentaliteta. Od dijaloga i humora, do načina na koji članovi obitelji razgovaraju, svađaju se, zadirkuju jedni druge i šale se te, često, ljubav pokazuju upravo kroz svađu.

Film ima dozu duhovitih trenutaka koji prirodno proizlaze iz likova i njihovih odnosa, ali u svojoj je srži riječ o obiteljskoj drami. Spor oko kata kuće na Hvaru samo je okidač koji na površinu izvlači godine prešućenih zamjeranja, ljubomore, osjećaja nepravde i neriješenih emocija koje su se gomilale puno prije kupnje kata.

Multidimenzionalni likovi

Već od prve scene jasno je da je Tonina stup obitelji. Dok s mužem putuje u Zagreb po nova sjedala za automobil, prodavaču očita bukvicu i izbori se za ono što želi, a tijekom filma se suptilno vidi koliko je snalažljiva, sposobna i umrežena. Poznaje ljude koji joj mogu riješiti skoro svaki problem i upravo je takva osoba na kojoj cijela obitelj, često i nesvjesno, počiva.

S druge strane je Tajana, koja sa svojom obitelji vodi mnogo opušteniji život. Zbog toga Toninina odluka da potajno kupi kat kuće djeluje kao svojevrsno nadmetanje sa sestrom. Kao da želi potvrditi vlastitu sposobnost i kontrolu i pokazati kako ne vjeruje da je Tajana jednako odlučna ili sposobna ostvariti zajednički cilj.

Ipak, film ne dijeli likove na pozitivce i negativce. Tonina nije zlikovac, već žena koja nosi golem teret odgovornosti, brige o majci, radi, organizira i drži obitelj na okupu. Njezin trud često prolazi nezapaženo, što je stvarnost brojnih žena, osobito majki srednje generacije, čiji se svakodnevni rad uzima zdravo za gotovo.

To je i jedna od najvećih kvaliteta filma. Likovi nisu jednodimenzionalni. Svaki od njih ima jasnu motivaciju, mane i vrline, zbog čega sukobi djeluju realistično i uvjerljivo. Tome uvelike pridonosi dobro napisan scenarij koji, kao što smo spomenuli, djeluje autentično.

Lokalna, a univerzalna

Posebne pohvale idu i glumačkim izvedbama koje podižu film. Snježana Sinovčić Šiškov naš je favorit za osvajanje nagrade u Puli, ali i ostatak postave je sjajan. Kemija između dvije sestre u potpunosti prenosi njihov složen odnos. Kao i svake sestre – vole se, svađaju i ne mogu pobjeći jedne od druge.

Koke je film koji istovremeno uspijeva biti lokalna i univerzalna priča. Obiteljski odnosi i suboki teme su koje nadilaze geografiju, a Jelinović ih obrađuje iskreno i s puno osjećaja.

Film u domaća kina stiže 23. srpnja.

Foto: Promo