Glumac Kerim Čutuna vodi ovogodišnji Sarajevo Film Festival. Razgovarali smo s njim
Kakav je bio osjećaj kada si saznao da ćeš voditi otvorenje Sarajevo Film Festivala?
Neopisiv. Ta me vijest podsjetila na činjenicu da sve dođe u pravom trenutku i da moraš ostati svoj na putu koji odabereš. Pozitivan rezultat i plodovi posljedica su vjerovanja u vlastite instinkte. Voditi otvorenje SFF-a prije svega je velika čast.
Sjećaš li se svog prvog Sarajevo Film Festivala? Imaš li neku uspomenu koja ti se odmah vrati kada pomisliš na njega?
Ne sjećam se konkretno prvog, ali sjećam se gledanja filmova na otvorenom i gledanja filmova s krova garaže pokraj Akademije. Lagao bih kada bih rekao da već tada nisam maštao o tome da budem dio ceremonije. Sjećam se i situacije kada sam slučajno sreo Madsa Mikkelsena i rekao mu da ćemo jednog dana glumiti zajedno.
Ako netko prvi put dolazi u Sarajevo zbog Sarajevo Film Festivala, koja bi gastronomska mjesta preporučio da obavezno posjeti?
Jako je opasno da izdvojim neke ćevabdžinice jer valja mi hodati gradom… tako da ću reći da mora otići u centar i pojesti ćevape… Isto vrijedi i za restorane… Ovo je pitanje jako intimno i opasno za odgovor. Sarajevo je mali grad, brzo će se snaći. A vi mi se slobodno javite kada budete ovdje.
Čini se da ti se tijekom posljednjih godinu dana mnogo toga dogodilo. Imaš li osjećaj da se karijera razvija upravo onako kako si zamišljao ili te iznenadila?
Sve se razvija organski. Postoje male i velike bitke moje osobnosti koje sam uglavnom dobio i postao bolji čovjek za sebe i svoje najmilije. Uglavnom su mi te stvari značajnije od svega što je svima dostupno i vidljivo. Nisam iznenađen jer sam čovjek koji aktivno radi i trudi se biti prisutan u sadašnjem trenutku. Mnogo toga jest dogodilo, ali mnogo se toga i napravilo da bi se to dogodilo, tako da je sve uzajamno.
Monodrama Nebitno djeluje kao vrlo osoban projekt. Je li ti bilo teže napisati sebe nego glumiti nekoga drugoga?
Nakon 23 izvedbe autobiografske monodrame mogu sa sigurnošću reći da ipak nije lako sat i dvadeset minuta prolaziti kroz vlastitu priču. Ponekad poželim što duže ostati u nekoj drugoj ulozi. Bogu hvala, izazovno je, osjećam da napredujem, a to mi je najvažnije.
Čini se da dosta razmišljaš o tome što znači biti glumac danas. Što misliš da se najviše promijenilo u odnosu na generacije prije vas?
Živimo brže, sve se odvija i napreduje ili nazaduje vrlo brzo. Moramo biti spremni na to da će nas vrijeme pregaziti ako se ne budemo trudili iskoristiti sve resurse koje nam ovo vrijeme nudi. Glumac bi trebao biti oslobođen predrasuda i potrebe za pripadanjem nekoj grupi, trupi ili klanu. Glumac treba biti surovo iskren prema sebi i svojoj okolini.
Danas glumci više nisu prisutni samo na filmu ili u kazalištu, već i na društvenim mrežama. Je li ti bilo prirodno da i taj dio postane dio tvog posla?
Glumac živi od publike, igra i stvara za publiku. Kada nje nema, nema ni njega. Društvene mreže pružaju tu mogućnost svima koji ih koriste, a meni su pomogle da postanem slobodan čovjek. U Bosni i Hercegovini trenutačno se vrlo malo radi u profesionalnoj industriji, a godine prolaze i meni je bilo teško čekati.
