Pogledali smo: Glas Hind Rajab nije samo
film, nego poziv na djelovanje

Nakon svake filmske projekcije na Zagreb Film Festivalu obično uslijedi pljesak, ali ne i ovaj put. Tišina u kinodvorani je pratila zvukove valova mora dok je trajala odjavna špica tuniskog filma Glas Hind Rajab. Među imenima izvršnih producenata pojavili su se Brad Pitt, Joaquin Phoenix, Rooney Mara, Jonathan Glazer i Alfonso Cuarón, velika hollywoodska imena. Ali ovo nije hollywoodski film i valovi su tu jer ih je Hind Rajab obožavala. Ona je petogodišnja djevojčica iz Gaze koju je prošle godine ubila izraelska vojska.

Film je premijeru imao na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Veneciji gdje je dobio najduži aplauz – 23 minute. Osvojio je i nagradu publike. Režirala ga je tuniska redateljica Kaouther Ben Hania kojoj političke i teške ljudske priče nisu strane. Poznata je po Oscarom nominiranim filmovima, igranom The Man Who Sold His Skin te dokumentarnom Four Daughters. Glas Hind Rajab jučer je imao premijeru i na Zagreb Film Festivalu i pogledali smo ga.

Tko je bila Hind Rajab?

Do studenog 2023. godine, otprilike mjesec dana nakon izraelske invazije na Gazu, veći dio nje bio je teško oštećen, uglavnom napušten i bombardiran. Do prosinca iste godine, zdravstveni sustav u Gazi bio je blizu kolapsa zbog izraelskih napada i blokade humanitarne pomoći. Sjeverna Gaza bila je posebno pogođena, jer tog prosinca u tom području nije bio funkcionalnih bolnica zbog nedostatka zaliha, goriva i osoblja.

Hind Rajab je s ujakom, tetom i rođacima bježala iz Gaze 29. siječnja 2024. kada je njihov automobil granatiran, pri čemu su svi poginuli osim nje i njezine rođakinje Layan Hamadeh. Layan je kontaktirala Palestinsko društvo Crvenog polumjeseca tražeći pomoć, napominjući da ih napada izraelski tenk. Kasnije je ubijena, a Hind je satima ostala živa i zaglavljena u vozilu na telefonu s Crvenim polumjesecom dok su je bolničari pokušavali spasiti. I Hind i bolničari – Yusuf al-Zeino i Ahmed al-Madhoun, su kasnije pronađeni mrtvi, 10. veljače nakon izraelskog povlačenja.

Crveni polumjesec je javno objavio snimke razgovora s Hind. Kada ih je Kaouther Ben Hania čula, prekinula je snimanje svog filma da bi snimila Glas Hind Rajab.

Glas koji je potresao svijet

Film prati volontere Palestinskog društva Crvenog polumjeseca koji razgovaraju s Hind Rajab. Dok je pokušavaju održati na liniji, čine sve što mogu kako bi joj dostavili kola hitne pomoći. Korištene su prave snimke Hind te kombinacija glasova pravih volontera te glumaca koji ih utjelovljuju. Nikad nam nije prikazana Hind, ne postoji glumica koja ju glumi. Cijeli film provodimo u uredima Crvenog polumjeseca. Akteri su volonteri Rana i Omar koji pričaju s Hind, psihologica Nisreen te njihov nadređeni Mahdi koji pokušava dobiti zeleno svjetlo kako bi bolničari mogli doći do Hind i spasiti je.

Njih tumače Saja Kilani, Clara Khoury, Motaz Malhees te Amer Hlehel. Ben Hania je napisala scenarij te režirala film, a on je i službeni tuniski kandidat za Oscar za najbolji međunarodni film. Gotovo je sigurno da će biti nominiran, no konkurencija za osvajanje je velika s filmovima poput norveškim Sentimental Value te korejskim No Other Choice.

Gdje god je Glas Hind Rajab prikazan, kod publike izaziva plač i tugu. Zasigurno je riječ o filmu koji odražava hitnost više nego bilo koji drugi. S obzirom na to da je ubojstvo Hind Rajab još uvijek svježe te genocid u Gazi i ratni zločini još uvijek traju, teško je ostati ravnodušan gledajući film, što god mislili o njemu.

Simbol drugih žrtava

Za one koji nisu upoznati s često ‘hibridnim’ snimanjem Kaouther Ben Hanie, način kombiniranja pravih snimki i isceniranih reakcija glumaca, može biti moralno upitno. Glumci se izvan razgovora s Hind svađaju i bore između moralnosti i protokola. Isto tako, kao publika kao da sa svakim Hindinim pozivom imate nadu da će je uspjeti spasiti, ali već znate da se to nije dogodilo. Ako ste upoznati s ranijim radovima redateljice, onda je sve što je prikazano na ekranu sasvim očekivano. Nije pokušala biti objektivna, igra na čiste emocije i horor koji se događa u Palestini. Tome u prilog ide i kamera koja je uvijek zumirana u lica volontera i ograničena na kadrove skučenih stolova i staklenih pregradnih zidova pozivnog centra. Time postižu vizualnu notu klaustrofobije koja se samo povećava.

Filmovi poput Glas Hind Rajab bez sumnje su politički, ali potrebni i s pravom napravljeni. Tjeraju vas da se blisko suočite sa stvarima koje vam inače možda nisu bliske. A iako je priča o njoj te je njeno ime u naslovu filma, Hind Rajab je zapravo simbol više od 18 500 djece ubijene u Palestini.

Foto: Profimedia