Do kraja srpnja besplatno gledajte dokumentarce u Kleti. Klara Berdais otkrila nam je sve detalje
DOKSI U KLETI
Program otvara film „Suživot, moš mislit!“ redateljice Amber Fares, a tijekom ljeta prikazat će se i „Paviljon 6“ Gorana Devića. „Kapitalizam: Naša poboljšana formula“ Alexandrua Solomona, „Bürglkopf: Daleko od očiju“ Lise Polster te „Gospodin Nitko protiv Putina“, jedan od najzapaženijih dokumentaraca posljednjih godina. Sve projekcije održavaju se u dvorištu Kleti u Ilici 73, počinju u 21 sat i besplatne su za posjetitelje.
O tome kako je nastao slogan „More će pričekati“, zašto su upravo dokumentarci idealni za ljetne večeri, kakvu publiku okuplja Klet te zašto je važno stvarati kulturne sadržaje i za one koji ostaju u gradu, razgovarali smo s Klarom Berdais iz organizacije.
Kako ste zadovoljni prošlogodišnjim izdanjem i očekuju li nas neki noviteti ove godine?
Prošlogodišnje izdanje ciklusa ‘Doksi u Kleti’ je bilo divno i okupilo je razne divine ljude iz različitih područja kulture. Fokus je uz odlične filmove KineDok projekta bio i na dodatni sadržaj gdje smo se trudili da svaka projekcija bude popraćena nekim malim, ali bitnim detaljima koji su doprinijeli večeri, ali ujedno i širili tu našu malu dokumentarnu zajednicu. Od fokusa na sam Mjesec ponosa, glazbenu selekciju Dancestrology kolektiva i Erola Sjajnog, gostovanja redateljice Anje Koprivšek do malih igri povezanih s tematikom filmova pa i klopanjem hladne lubenice tijekom filma.
Sav taj sadržaj uvelike ovisi o samoj selekciji i tematikama filmova i razvija se u hodu stoga ovogodišnji ciklus započinjemo uz film “Suživot, moš mislit!” i Inicijativu za slobodnu Palestinu. Nadamo se i kojem gostovanju redatelja. Ovo se ljeto zapravo najviše fokusiramo na taj trenutak kolektivnog gledanja filmova, u ovom slučaju dokumentarnih i koliko je ono zapravo važno. Gledatelji_ice će tijekom i nakon projekcija u obliku bilješke ili crteža moći zabilježiti svoje dojmove. O samom filmu, cjelokupnom programu, svojim osjećajima, Kleti kao prostoru, ljetu koje nam dolazi i slično, s ciljem ne samo da dobijemo feedback o samom programu i uključimo publiku u budući razvoj istog već i da potaknemo dijalog i izražavanje u različitim formatima. Nadam se da će nam ovaj mali projekt uspjeti i da ćemo do kraja ljeta imati jednu malu šarenu knjigu dojmova koju ćemo uz tiskarski kolektiv Smak Press do kraja godine pretvoriti u jedan mali dokumentarni fanzin.
Ovogodišnji slogan “More će pričekati” zvuči gotovo kao mali manifest. Što stoji iza njega?
Iza toga zapravo stoji samo prvo izdanje programa ‘Doksi u Kleti’, ne tako davne 2023. godine, još dok ni sama Klet nije bila ono što je danas. U biti, te prve 2023. godine sam predložila da radimo ljetne projekcije KineDok filmova tijekom srpnja i kolovoza. Zapravo je više bio trenutak da nitko od nas iz Kleti nije išao na more, ljeto smo provodili u gradu i pošto smo se u Ilici 73 družili gotovo svaki dan, zašto ne bi onda i prikavizali odnosno gledali dokumentarne filmove. Mislim da će nam to izdanje uvijek ostati najdraže.
Sve smo isproducirali do-it-yourself metodom, projekcijsko platno smo sastavili od drvenih daski i bijele plahte koje je bilo vezano za prijateljevu malu građevinsku skelu. KineDok odnosno Restart nam je ustupio prava za prikazivanje i nismo imali nikakvih očekivanja osim dobrog druženja četvrtkom navečer i uz nešto malo promocije na društvenim mrežama – jer sigurno nismo bili jedini u gradu koji ne idu na more – na projekcijama je bilo 30-ak do 50-ak ljudi.
S vremenom smo uspjeli kupiti pravo projekcijsko platno, no ono što nam je bitno jest da program i dalje nosi taj DIY duh koji na kraju dana nosi i cijela Studio-galerija Klet. Time, u slučaju ovog programa, rušimo barijere tradicionalnog kino-okruženja, a generalno publici pružamo osjećaj da su tamo “kao kod kuće” što doprinosi tom inkluzivnom i neformalnom mjestu susreta i spontanog druženja.
Filmovi se bave ratom, migracijama, kapitalizmom, pandemijom i propagandom. Zašto su upravo takve teme važne danas?
Ovako navedeno, mislim da nitko ne bi rekao da su ove teme privlačno ‘ljetno štivo’. Međutim danas su, s obzirom na turbulentno vrijeme u kojem živimo, te teme iznimno važne, a smatramo da je još važnije pričati o njima. Autorski dokumentarni filmovi koje prikazujemo u sklopu programa zapravo su uvid u redateljevo_ičino odnosno autorsko viđenje pojedine teme. Kao gledatelji_ce se s tim viđenjem možete, ali i ne morate slagati i tu nastaje ono najvrjednije. Autorski dokumentarni film nije tu da nam kaže što moramo misliti, nego da nam ponudi perspektivu s kojom se možda inače ne bismo susreli.
U vremenu u kojem smo svakodnevno bombardirani kratkim informacijama, naslovima, click-baitovima, komentarima i algoritamski prilagođenim sadržajem iz kojeg realno rijetko izlazimo, rijetko i imamo priliku nekoj temi posvetiti devedeset minuta pažnje, a kamoli više. Ratovi, migracije, kapitalizam, pandemije ili propaganda nisu teme koje postoje negdje drugdje i događaju se nekome drugome.
To su procesi koji itekako oblikuju naše svakodnevice, naše odnose, način na koji radimo, putujemo, informiramo se i donosimo odluke. Upravo zato je važno o njima razgovarati i izvan trenutaka kada dominiraju naslovnicama, algoritmima i aktualnim terminima etera. Dokumentarni film ima sposobnost kompleksne društvene teme približiti kroz konkretne ljude i njihove priče te kada kroz nečije iskustvo gledamo posljedice rata, migracija ili ekonomskih nejednakosti, te teme prestaju biti apstraktni pojmovi i postaju nešto što možemo razumjeti na ljudskoj razini.
Također, smatramo da je danas posebno važno stvarati prostore u kojima ljudi mogu zajedno gledati, razgovarati i ponekad se ne slagati. U Zagrebu je tu od velikog pa i najvećeg značaja Dokukino KIC koji je centar dokumentarnog programa već godinama.
Koji bi film iz programa posebno preporučili nekome tko inače ne prati dokumentarce?
Ne možemo izdvojiti favorita za preporuku i to iz razloga što je svaki unikatan na svoj način. Zapravo bih nekome tko inače ne prati dokumentarni film preporučili da dođe na bilo koji od njih i dopusti si da bude iznenađen. Kada se spomene dokumentarni film, ljudi često pomisle na televizijske dokumentarce, edukativne sadržaje, National Geographic ili Netflixove ili YouTube true-crime serije. Iako i oni imaju svoju publiku i vrijednost, autorski dokumentarni film je nešto sasvim drugo. On nije ograničen samo na prenošenje informacija ili činjenica, nego koristi filmski jezik jednako kreativno kao i igrani film, usudili bi se reći čak i kreativnije. Mogu biti duhoviti, intimni, politični, poetični, napeti, eksperimentalni, animirani ili potpuno neočekivani.
Mislimo da mnogi koji kažu da ne gledaju dokumentarce zapravo nikada nisu imali priliku susresti se s autorskim dokumentarnim filmom. Upravo zato je teško preporučiti samo jedan naslov. Svaki od filmova u programu otvara drugačiji svijet, drugačiju perspektivu stvarnosti i drugačiji autorski pristup temi kojom se bavi. Možda je najbolja preporuka upravo ta da se dođe bez velikih očekivanja i bez unaprijed stvorene ideje o tome što dokumentarni film jest.
Koliko je važno da filmovi otvaraju prostor za razgovor i raspravu nakon projekcije?
Film završava odjavnom špicom, ali to iskustvo gledanja često tek tada počinje. Pogotovo u kontekstu dokumentarnih filmova koji se bave temama koje često nemaju jednostavne odgovore. Svatko od gledatelja_ica dolazi na film sa svojim iskustvima, uvjerenjima i pogledima. Zbog toga isti film može kod različitih ljudi izazvati potpuno različite reakcije i tu je upravo razgovor prilika da čujemo kako je netko drugi doživio ono što smo upravo gledali i da možda primijetimo stvari koje su nama promaknule ili smo ih drugačije doživjeli.
Autorski dokumentarni film
No ponekad je najvrjedniji upravo onaj razgovor koji nastavljamo voditi sami sa sobom nakon što projekcija završi. Dokumentarni film, pogotovo autorski, ima tu moć da uspori tu našu brzu svakodnevicu. Nije nam dužan ponuditi odgovor niti jasan zaključak već je dovoljno da nas natjera da preispitamo vlastite stavove, da neku temu sagledamo iz drugačijeg kuta ili da primijetimo nešto o čemu prije nismo razmišljali. Zato je važno da filmovi otvaraju “razgovor”. Ne zato da bismo sa projekcije izašli s gotovim odgovorima, nego zato da bismo iz njega izašli s boljim pitanjima.
Za mene konkretno uspješan dokumentarni film nije nužno onaj s kojim se slažem, nego onaj koji me nastavi pratiti i nakon gledanja, s kojim dosađujem sve oko sebe koliko ga svima preporučujem. U tom smislu film postaje početak procesa, a ne njegov kraj i zato život jednog filma ne zavrašava njegovom projekcijom na velikom platnu.
Kakva je publika Kleti tijekom ljeta?
Tijekom ljeta publika Kleti je šarolika kao i tijekom cijele godine – od mladih do starih. Generalno je divno pratiti taj razvoj publike Kleti od samih početaka do danas – od prvih programa koje su posjećivali uži prijatelji i pokoje zalutalo nama nepoznato društvo, pojedinaca koji sami dođu na projekciju, izložbu ili bilo koji događaj do nekoliko programa na kojima nitko iz Kleti nije poznavao niti jednu osobu koja je posjetila program. Tijekom ljeta se doduše osjeti, kao i u cijelom gradu, taj trenutak usporavanja, ti spori i ljepljivi dani kad i kod posjetitelja osjetiš da su došli opustiti se i odmoriti.
U vremenu kada mnogi bježe iz grada, zašto je važno stvarati sadržaje za one koji ostaju?
Trenutačno smo pri kraju dijela kulturne sezone gdje se u jednom danu održava barem pet kulturnih događanja. Iz godine u godinu je fascinantan taj fenomen svibnja i lipnja i kako svi kolektivno radimo na tome da publiku u tom periodu, kao i početkom jeseni, preplavimo događajima. Grebemo se za medijska priopćenja istih medija i najčešće za istu publiku jer nam je velika posjećenost jedini kriteriji uspješnosti programa i ujedno razumijem – puno je ljepše kad su galerije, kina i kazališta puna. Razumijem i kolektivne godišnje koji su najčešće u kolovozu pa se sve mora odraditi do tada, no realna situacija danas jest da godišnji ne mora značiti i odlazak na more ili gdje god van grada.
Nažalost, i odlazak na Jadran financijski je sve više i više van našeg vlastitog standarda. Tako da, odgovor na pitanje je – zato što ‘Doksi u Kleti’ nastaju iz jedne vrlo jednostavne ideje – da grad ne prestaje postojati kada krene sezona godišnjih odmora.
Ljeti Zagreb postaje sporiji i ugodniji
Dapače, za mnoge ljude upravo tada Zagreb postaje ugodnije, sporije i prisutnije mjesto za život. U vremenu kada se kulturna produkcija gotovo panično koncentrira u nekoliko proljetnih i jesenskih tjedana, važno je misliti i na one koji ostaju. Na ljude koji rade cijelo ljeto, na one koji si ne mogu priuštiti odlazak iz grada, na one koji jednostavno vole Zagreb kada se isprazni od gužve i svakodnevnog stresa. Kulturni sadržaji ne bi trebali biti privilegija rezervirana za “sezonu”, nego sastavni dio života grada tijekom cijele godine. Upravo zato ljetni programi imaju posebnu vrijednost – ne natječu se za pažnju među deset drugih događanja istoga dana, nego stvaraju prostor za susret, razgovor i zajedničko iskustvo u trenutku kada grad diše nešto sporijim ritmom.
“… dok se grad polako prazni, tramvaji voze tiše, a asfalt još dugo nakon zalaska zadržava toplinu…”
Osobno, Zagreb nije nikad ljepši nego kada svi odu na more. Kako smo i napisali u samoj najavi programa: “… dok se grad polako prazni, tramvaji voze tiše, a asfalt još dugo nakon zalaska zadržava toplinu…” je po meni jedan neopisivi osjećaj. Skoro nema ljepšeg nego kada zelenim valom juriš biciklom bez iti jednog automobila. Upravo u takvom gradu kultura dobiva jednu novu dimenziju – postaje manje događaj koji moraš stići uloviti, a više prilika da zastaneš, sjedneš među ljude i provedeš večer na mjestu kraj kojeg možda inače samo svakodnevno samo prolaziš. Iz te perspektive, možda je upravo ljeto trenutak kada kulturni program najviše pripada svojim građanima.
Može li dokumentarni film postati svojevrsna alternativa klasičnom ljetnom izlasku?
Apsolutno može, iako ga ne treba promatrati kao alternativu u smislu zamjene za nešto drugo. Više kao jedan od načina provođenja ljetnih večeri koji nudi nešto drugačije od onoga na što smo navikli. Ljeto često povezujemo s terasama kafića, festivalima, koncertima i druženjima, što je potpuno razumljivo. No isto tako vjerujem da postoji prostor i potreba za sadržaje koji nude malo drugačiji ritam. Nije svaka večer stvorena za glasnu glazbu, žamor i velike gužve. Ponekad nam više odgovara sjesti na otvorenom, pogledati dobar film i dopustiti si sat i pol koncentracije na jednu priču.
Možda upravo zato ‘Doksi u Kleti’ ljeti dobivaju dodatnu vrijednost. Tijekom godine često jurimo između obveza i događanja, dok ljeto ipak često traži sporiji ritam. Ako ništa drugo, dokumentarni film može biti podsjetnik da izlazak ne mora uvijek značiti bijeg od stvarnosti. Ponekad je jednako vrijedno provesti večer pokušavajući je malo bolje razumjeti.
Besplatan program
Program se održava u sklopu KineDok projekta udruge Restart, međunarodne platforme za distribuciju i promociju kreativnog dokumentarnog filma koja povezuje autore, kulturne prostore i publiku diljem Europe, donoseći nagrađivane dokumentarce izvan klasičnih kino dvorana.
Za više informacija i novosti o programu zapratite Instagram profil Studija-galerije Klet i/ili se pretplatite na newsletter putem službene stranice https://klet.hr/.
Foto: Marko Zbodulja, Sebastijan Borovčak
