

Glas koji nas već 20 godina vodi kroz najveću filmsku večer: S Boškom Piculom o Oscarima
Boško Picula već dva desetljeća gledatelje Hrvatske radiotelevizije vodi kroz najvažniju večer u svijetu filma. Kao dugogodišnji komentator prijenosa dodjele Oscara na HRT-u, iz godine u godinu prati crveni tepih, najveće filmske favorite, ali i iznenađenja koja često obilježe ovu prestižnu nagradu Američke filmske akademije. U razgovoru smo se prisjetili kako je počela njegova oskarovska priča, koji su mu trenuci iz prijenosa ostali najviše u pamćenju te što misli o ovogodišnjim nominacijama i favoritima.

Koliko dugo komentirate Oscare, sjećate li se kada ste dobili taj posao?
Što se tiče angažmana na Hrvatskoj radioteleviziji kao komentatora prijenosa dodjele Oscara prvi put je to bilo 2005. godine. I to s kolegama Alemkom Lisinski i Nenadom Korkutom, koji i ove godine zajedno sa mnom rade na ovom prijenosu. Tu dodjelu 2005. smo pratili s popriličnim iščekivanjem jer je bila jako dobra godina, ne samo za američku, nego i za svjetsku kinematografiju. Ono što je bilo sjajno je što je te godine HRT odlučila organizirati cijelu jednu večer posvećenu dodjeli Oscara, tako da smo pratili i dolazak filmskih zvijezda na crveni tepih i kasnije samu svečanost.

Imate li neki posebni oskarovski trenutak koji vam je ostao najviše u pamćenju otkada komentirate dodjelu? Iako je to sve pomno isplanirano, dogode se stvari poput proglašenja krivog dobitnika ili incident s Willom Smithom 2022. godine.
Sami ste spomenuli dvije potpuno neočekivane situacije koje se nikada prije nisu dogodile, barem u periodu kada smo mi radili prijenos Oscara. Dodjela iz 2017. se upravo i pamti zbog takvog trenutka. Naime, tadašnji najavljivači kategorije za najbolji film, Faye Dunaway i Warren Beatty, su pomiješali kartice i ono što je bilo evidentno jest da nije bila riječ o kategoriji najboljeg filma, nego o prethodnoj kartici koja je potvrdila da je Emma Stone dobila Oscar za najbolju glavnu žensku ulogu u filmu La La Land.
Tako su Faye Dunaway i Warren Beatty jednostavno pomislili da je riječ o tom filmu. U prvom trenutku nam je svima bilo logično da je pobijedio La La Land, film koji je u tom trenutku imao i rekordni broj nominacija. Međutim, vrlo brzo se dogodila prava ‘strka’ jer su organizatori shvatili da je pročitan pogrešan naslov filma. Na kraju je Oscar dobio film Mjesečina.
Nažalost, ova druga situacija koju spominjete je situacija nasilja gdje je Will Smith iznerviran Chris Rockovim riječima, izašao na pozornicu i udario ga. Naravno da smo svi ostali zaprepašteni tom situacijom.
Ono što je zapravo najuzbudljivije je to kad favorizirani filmovi i filmaši ne osvoje Oscar, nego kada netko tko nije favorit ili favoritkinja osvoji i onda u kontekstu te dodjele to stvarno ima smisla. Recimo kada je Olivia Coleman osvojila Oscar za najbolju žensku glavnu ulogu.

Spomenuli ste da je La La Land 2017. imao rekordni broj nominacija, to je sada oborio film Grešnici. Što mislite općenito o ovogodišnjim Oscarima? Jeste li iznenađeni nominacijama?
Što se tiče ovogodišnjih nominacija definitivno će 16 nominacija za Grešnike ostati zapisano. To je zato što je to film koji spaja različita filmska izražajna sredstva. Često su drame, bez nekakvih vizualnih efekata odnosile nominacije za scenarij, režiju i slično, a onda imate filmove koji su bogati u svojoj postprodukciji koji imaju puno tehničkih nominacija. Međutim, Grešnici to spajaju. To je istovremeno snažna, prožeta priča o rasizmu i poviješću koja se ponavlja, a s druge strane su vizualni efekti, kostimografija i scenografija dali još jedan moment izražajnosti tog filma. Spojilo se sve ono što se dosad nije moglo spojiti.
Najveći konkurent mu je film Jedna bitka za drugom, također politička priča. I dok su Grešnici priča o Americi prošlosti koja se ponavlja, Jedna bitka za drugom je priča o nekoj mogućoj Americi budućnosti. Ne bi me čudilo da ta dva filma podijele sve najbitnije nagrade.

A imate li možda neke filmove ili izvedbe koji su se vama posebno svidjeli, a nisu pokupili nominaciju ove godine?
Ja bih rekao da je glavnina tih filmova koji su se i meni svidjeli ipak došla do neke nominacije. Osobno, jako mi se svidio film Trenutak nestajanja. Tu je Amy Madigan jedina nominirana iz tog filma za Oscar, onaj za najbolju sporednu glumicu. Nekako uvijek volim kada filmski festivali i filmske nagrade žanrovski pokazuju raznolikost. S druge strane, istaknuo bih jedan film koji je možda u pozadini, a meni se jako svidio – Snovi na tračnici. To je jedna prekrasna priča koja reflektira američku povijest i društvo.
I naravno, s obzirom da se bavim i praćenjem animiranog filma, drago mi je da je ove godine jako puno raznolikih filmova u toj kategoriji. Primjerice, dva filma koja su europski filmovi – Arco i Mala Amelie. Ova kategorija zapravo dobro govori koliko se različiti kulturni i pop kulturni fenomeni u svijetu tretiraju kao oskarovski važne teme.

S obzirom na to da su nam samo još ostali Oscari od nagrada, nekako se uvijek predviđaju dobitnici na temelju drugih osvojenih nagrada. Što vi mislite koliko zapravo ostale nagrade utječu na Oscare?
U svakom slučaju uvijek postoji skup filmova koji cirkuliraju u godišnjim strukovnim nagradama, ali su članovi i članice upravljačkog tijela Oscara nastojali da Oscar, ne samo bude vrhunac sezone filmskih nagrada, nego da bude autentična nagrada. Jer Oscari kao najpopularnija nagrada teško mogu biti ponavljajuće priznanje. Pokušavaju svojom raznolikošću biračkog tijela dovesti do toga da Oscari odu različitim filmovima.
Puno puta se dogodilo otkad ja komentiram Oscare, da su oni pripali filmašima koji ipak nisu slovili za favorite.

Što mislite tko će onda osvojiti Oscar za najboljeg glumca?
To mi je stvarno teško predviđati, ali definitivno ove godine upravo u glumačkim kategorijama, osim u glavnoj ženskoj ulozi, mislim da barem troje glumaca i glumica imaju priliku osvojiti Oscar.

A kada govorimo o iznenađenjima, možete li se prisjetiti neke dodjele i kategorije koja vam je baš bila iznenađenje?
Veliko iznenađenje je bilo kada je film Fatalna nesreća osvojio Oscar za najbolji film 2006. i pretekao favorita Planinu Brokeback. Ili primjerice 2007. kada je Martin Scorsese trijumfirao s filmom Pokojni, to je bilo veliko iznenađenje. Kada dođete do te glavne kategorije, očekujete da će favorizirani film doći do nagrade, a onda se dogodi upravo ovo. Još jedan primjer je u ovim pandemijskim dodjelama kada je Anthony Hopkins došao, potpuno zasluženo, do svoga drugog Oscara za maestralnu ulogu u filmu Otac. Dakle, ima gotovo svake godine nekoliko iznenađenja, ali to je i draž Oscara.

Mislite li da sada Oscari stvarno dodjeljuju po umjetničkom dostignuću ili možda imaju u vidu za koga je vrijeme da osvoji Oscar, kao što je to bilo kod Martina Scorsesea 2007. godine?
Oscari koliko god računaju na sveobuhvatnost pristupa, ne mogu sve pokriti. Čak i da se poklope sve okolnosti, Oscari ne mogu biti savršena replika onoga što najveći dio struke i najveći dio publike misli. Prema tome, Oscari se dodjeljuju prema glasovima članstva Američke filmske akademije i kao takvi će uvijek biti različiti. Mnogi sjajni filmaši su ostali bez Oscara. Neprestano se spominje Alfred Hitchcock kojemu je samo film Rebecca dobio nagradu za najbolji film. Oscari ne mogu biti reprezent svega, nego isključivo ukusa, ocjena i namjera Akademije u datom trenutku.
S druge strane imamo i inkluzivnost koja se s godinama sve više naglašava. Ove godine ćemo možda dobiti prvu dobitnicu Oscara za najbolju filmsku fotografiju, Michelle Yeoh je tek prije tri godine postala prva Azijatkinja nagrađena Oscarom za najbolju žensku glavnu ulogu. Mislite li da je to bitno?
Dokle god se govori o tome da pojedini dijelovi struke, u smislu roda, spola, etičkog podrijetla i tako dalje, dobivaju Oscare, govori se o zapravo ipak jednoj kontinuiranoj, prevladavajućoj shemi – tko dobiva Oscare. Sama Akademija je prije nekoliko godina upravo uvela te kriterije raznolikosti svojih autorica i autora, da bi se izjednačile šanse da se stvarno reprezentira ne samo umjetničko stvaralaštvo, nego i društvo u cjelini. I ta često nazivana pozitivna diskriminacija sigurno utječe i na glasovanje Akademije.
Međutim, zadnjih 20 godina, primjerice od kad je Kathryn Bigelow dobila režiju kao prva redateljica u povijesti za Narednika Jamesa, toga je sve manje. Chloe Zhao je dobila Oscara za najbolju režiju filma Nomadland, Jane Campion je dobila Oscara… Dakle, to se jednostavno smanjuje, ali će sigurno i zbog nasljeđa, i zbog pristupa umjetničkim projektima i dalje prevladavati naravno jedan segment društva. To su muški autori. Ali će se upravo i ovim mjerama koje Akademija uvela to izjednačavati kad prestanemo govoriti o bilo kakvim odlikama, osim umjetničkim.

Što biste rekli da je najveća promjena u Oscarima u ovih 20 godina koliko ih komentirate?
Svijet se promijenio. Dakle, svijet u ovih 21 godinu, od 2005. do 2026. godine jako se promijenio društveno, tehnološki. Prije nekoliko godina izbio je štrajk zbog uporabe umjetne inteligencije koja bi mogla zamijeniti štošta u filmskoj proizvodnji, ali ono što se promijenilo nabolje to je svakako uključivost, raznolikost i pristup umjetničkom radu.
Akademija se proširila na mnogobrojne članove i članice izvan Sjedinjenih Američkih Država i to se vidi u odlukama zadnjih godina i to je ono dobro. Ono što je loše je da je svijet u ovih 21 godinu postao znatno opasniji. Više nemate niti autoritet koji na tim najmoćnijim pozicijama u svijetu mogu promovirati neke vrijednosti koje su ključne za sve, a s druge strane to film i prati, tako da me ne bi začudilo da ono što je loše u svijetu postane umjetnički dobro prikazano na filmu.

I za kraj, koji su vaši osobni favoriti ove godine, da vi dodjelujete Oscare, tko bi ih dobio?
Meni se osobno stvarno najviše svidio film Snovi na tračnicama. Nekako me najviše dirnuo jer film je u prvom redu emocija. Ako film korespondira s vašom emocijom onda puno postigne. Tu je i Sentimentalna vrijednost za koji mislim da je perfekno napisano, odglumljeno i realizirano, a nekako sam se najviše zabavio kad sam gledao Grešnike. Jer volim fantastiku, volim politički horor, tako da mi se film u tom smislu svidio. Što se tiče režije, čini mi se da je Paul Thomas Anderson stvarno zaslužio Oscar.
Što se tiče glumačkih uloga, evo istaknuo sam Amy Madigan u Trenutku nestanja, Stellana Skarsgarda iz Sentimentalne vrijednosti, Jessie Buckley je sjajna u svojoj ulozi i uopće ne sumnjam da će dobiti Oscara. Što se tiče muških uloga, ja sam nekako mislio da će Timothee Chalamet prošle godine dobiti Oscara za ulogu Boba Dylana, a evo ove godine ili on, ili Ethan Hawke, a sjajan je i Michael B. Jordan.
Foto: Sanja Jagatić




